Organizacijsku psihologiju zanimalo je koja je razlika između poduzetnika i menadžera. Velikim brojem istraživanja utvrdili su da ta jedna osobina, koja jako razlikuje nekog poduzetnika i menadžera, jest otvorenost za iskustvo. Poduzetnici vole nove stvari. Druga stvar je veliki osjećaj odgovornosti. Treća stvar je jaki osjećaj potrebe za postignućem.
Što se tiče ekstroverzije i introverzije, poduzetnici imaju podijeljene rezultate u istraživanjima. Manji poduzetnici su često introverti, koji izlaze u poduzetništvo da bi se maknuli od ljudi, da rade nešto svoje, kreiraju i generiraju, dok su veliki poduzetnici možda češće ekstrovertirani, ljudi koji vole biti s ljudima i utjecati na druge ljude.
Zašto su meke vještine važne? Emocionalna inteligencija pokazala se kao jedan, možda najvažniji faktor uspješnosti menadžera i poduzetnika. Ona uključuje u sebi baš te vještine koje nisu nužno stručna znanja: komunikaciju s ljudima, upravljanje vlastitim emocijama, razumijevanje drugih ljudi, socijalnu interakciju s drugim ljudima, pregovaranje, prezentiranje… Znači, niz nekih vještina koje pomažu čovjeku da može upravljati sobom i drugim ljudima.
Psiholozima je izrazito zanimljiva tema pojave digitalne revolucije zato što ljudi više ne borave u ovim stvarnim prostorima, već borave u nekim virtualnim prostorima svog uma i sve više se život premjestio iz ovih stvarnih prostora u te virtualne prostore. Poduzetnici imaju jednu veliku prednost da su sami po sebi zainteresirani za menadžment, financije, ali i za marketing, tako da su se vjerojatno puno brže prilagodili digitalnoj revoluciji.
Svjedočanstva drugih ljudi dovode nas u stanje da ti neki drugi ljudi postaju dio nas. Znači, mi ih možda poznajemo bolje nego žive osobe s kojima se družimo. Njihov primjer, njihovo životno iskustvo, živi u nama i na neki način nas vodi kroz život dalje da postignemo iste stvari koje su možda i oni postigli.