Ja sam jedno popodne došao na predavanje, doktorski studij, bio sam poprilično deprimiran i nije mi se radilo. Naravno, došao sam odraditi posao. Otišao sam s predavanja pun energije i volje. Nekoliko godina već radim stvari koje sam dobio kao poticaj to popodne, a to je da sam dobio 28 studenata doktorskog studija na Medicinskom fakultetu koji su fantastični i pametni ljudi. Koji mogu svojom kulturom, znanjem, interesoom, energijom i radnim navikama studirati na bilo kojem svjetskom fakultetu za koje ja znam iz osobnog iskustva jer ili predajem ili vodim projekte i tako dalje.
Onda sam razmišljao o tim kolegama. Kad bih se sada za većinu njih pitao, na ljestvici od 0 do 10, kuda oni spadaju u hrvatskome društvu, doista bi većina njih bila između 8 i 10. Ako 10 bude predsjednik republike ili premijer, dekan ili rektor. Razmišljao sam dokuda će oni doći na toj ljestvici od 0 do 10, ako budu igrali po pravilima slobodnih konkurentnih društava. Ne dalje od 3. Zato što u Hrvatskoj puno toga ovisi o državi, politici i političkim strankama. I to je najvažniji mehanizam promocije. Čak i u gospodarstvu puno kompanija iz privatnog sektora živi od prihoda koji ovise o državi. Blizu 70 %.
Cijeli život je ovisan o tom denominatoru koji se zove politička promocija. I to se vidi na apsolutno svakom segmentu. U akademiji, znanosti i poduzetništvu, svuda. Jedini izlaz i odgovor za to je deregulacija, jačanje tržišta, slobodna inicijativa i otvaranje zemlje pritisku međunarodnoga tržišta i znanja. I sad ako uzmete Irsku, jednako velika, malo više ljudi, i pogledate svaki od tih faktora, vidjet ćete zašto su oni toliko dobri, a zašto mi nismo i zašto onda, na kraju, Hrvati toliko rado idu u Irsku. Između ostaloga, Irci su i divan, veseo i ljubazan narod.
