Luka Abrus, 38 godina, diplomirani je inženjer računarstva i partner u agenciji Five. Dugogodišnji je autor i suradnik časopisa Mreža, autor triju knjiga na temu web tehnologija. Zaljubljenik je u vodene sportove, glazbu i jedrenje.
Prije 10 godina pridružili ste se agenciji Five. Otada se mnogo toga promijenilo pa vjerojatno i Vaš način razmišljanja o digitalnim proizvodima?
Five je agencija koja kroz digitalne produkte potiče digitalnu transformaciju vodećih brendova. Zapošljavamo oko 180 ljudi u uredima u New Yorku, Zagrebu i Osijeku. Nekoliko je glavnih stupova naših usluga – strategija, dizajn, razvoj te growth marketing. Nismo usko vezani ni uz jednu tehnologiju. Uspješno isporučujemo projekte na web tehnologijama, mobilne aplikacije, kao i aplikacije za pametne satove, televizore i automobile. Tvrtku vodimo Viktor Marohnić i ja.
Posljednjih 10 godina industrija se drastično promijenila, a mi smo evoluirali iz male firme programera u organizaciju sposobnu u potpunosti preokrenuti biznis klijenata kroz digitalne produkte. Jedan od značajnijih trendova u tih 10 godina sigurno je pokrenut i ogromnom konkurencijom među digitalnim proizvodima, gdje je danas prosječni korisnik bombardiran opcijama – više je od 2 milijuna aplikacija dostupno za korisnike samo Appleovih uređaja. Razvoj takvih produkata odavno je prestao biti lijep dizajn ili brza aplikacija, i u tom je smjeru išla i evolucija naše tvrtke. Danas puno ulažemo u strategiju i tzv. discovery fazu projekata, ulažemo u duboko razumijevanje industrije za koju radimo u SAD-u te preuzimamo ulogu konzultanata. I, na kraju, brinemo se za konkretne brojke vezane uz ključne metrike produkta – rast i akviziciju novih korisnika, prihode i monetizaciju, “churn”, praćenje i poticanje aktivnosti korisnika s ciljem njihova zadržavanja.
Ekonomski analitičari kažu da se zdrava dodana vrijednost stvara izvozom. “Pet minuta” razvija mobilne aplikacije i godinama je na vrhu izvoznika u Hrvatskoj. Je li teško biti uspješan izvoznik i uvijek na vrhu? Što je bilo ključno za ovaj uspjeh?
Mi smo se od početka fokusirali na izvoz. U prvim godinama jednostavno nije bilo prilika za male tvrtke u Hrvatskoj, jer su cijelom industrijom upravljali veliki etablirani igrači, tzv. “old IT”. U to smo vrijeme imali par većih uspjeha (najistaknutiji je bila suradnja s Konzumom), no to nam nije pružalo perspektivu i tržište kakvo smo htjeli. Od najranijih smo dana počeli putovati i stvarati mrežu kontakata u SAD-u. Viktor se tamo i preselio već 2010. godine i počeo stvarati tim.
Zadnjih 4-5 godina naš biznis je 100 % izvoz. Stvorili smo ogroman broj referenci i apsolutno smo fokusirani na to tržište. Iz današnje perspektive, više nije teško biti uspješan izvoznik, ali da dođemo do te pozicije bilo nam je potrebno 10 godina. Ključna stvar bila je što smo pazili da svim klijentima donesemo uspjeh i pomognemo njihovu biznisu. Naravno, isporučiti kvalitetan proizvod na vrijeme su osnove, ali smo maksimalnu pažnju pridavali konačnim rezultatima.
Danas je to logična stvar za tvrtku koja se bavi digitalnim transformacijama, ali prije 5 ili 10 godina, kad smo bili manja tvrtka, to je bio velik izazov i potpuno drugačiji pristup klijentu od uobičajenog. To je rezultiralo velikom reputacijom i naš je biznis skoro u potpunosti narastao zahvaljujući preporukama klijenata.
Trebalo Vam je bar pet godina da shvatite kako Vaš posao nije razvoj raznih aplikacija i ICT rješenja, nego rješavanje problema drugih kompanija.
Dat ću vam jedan primjer koji prilično dobro opisuje našu filozofiju. Prije Fivea radio sam u Microsoftu i sjećam se da je tamo u open spaceu bilo zvono, pravo zvono. Kad bi se potpisao neki novi ugovor, dio kulture je bio da netko zazvoni i na neki način obilježi taj uspjeh. I to je u potpunosti logično, efektno i primjereno organizaciji usmjerenoj na prodaju.
Kada smo počinjali s Fiveom, slavili smo kad bismo uspješno isporučili projekt – organizirali bismo tortu, tulum, nešto da obilježimo par mjeseci truda iza nas. I to je logično i primjereno organizaciji usmjerenoj isporukama koju drugi angažiraju da odradi neki posao. Danas slavimo kad vidimo da je naš produkt isporučio rezultate i da su metrike tamo gdje ih očekujemo ili iznad. To znači da nakon što isporučimo projekt, pažljivo pratimo ključne pokazatelje u idućim mjesecima (npr. prihode, konverzije unutar produkta, itd.) i tek kada vidimo da smo uspjeli isporučiti stvarnu vrijednost, onda slavimo. Ako nismo, zasučemo rukave, iteriramo i optimiziramo produkt dok ne riješimo glavni problem. Danas svoj uspjeh poistovjećujemo s uspjehom svojih klijenata.
Kako početnici mogu izgraditi svjetsku firmu? Na što se moraju fokusirati i u što ulagati?
Kao prvo, moraju razumjeti zašto uopće rade i koju vrijednost donose svijetu, okolini ili klijentima. Kako dolazim iz tehničkog usmjerenja, kao mladi programer glavni mi je cilj bio isporučiti savršen kod. Ali to ne rješava problem. Sličnu stvar vidim kod mladih dizajnera – glavni cilj je isporučiti savršen dizajn. Ali je li svrhovit ili je tek puka umjetnost, rješava li neki problem? Naravno, nije samo jedan put ispravan, itekako ima prostora za umjetnost i savršen kod, ali to nije put do svjetske firme. Ako se netko želi baviti biznisom, mora razumjeti što njegovi klijenti na kraju dana plaćaju i otkud njima dolazi taj novac, kako bi svoj trud mogli usmjeriti na prave stvari.
Upoznao sam mnoge inovatore koji svoje inovacije i ideje čuvaju za sebe, boje se prevara u poslu. Vi kažete kako su ideje posve bezvrijedne i da treba razgovarati sa što više ljudi. Važna je realizacija!
Ljudi su gledali film o Facebooku i misle da takve stvari uspijevaju zahvaljujući ideji, no istina je u potpunosti drukčija. Stvar je realizacije. U stvaranju tvrtke ili produkta postoji beskonačna količina varijabli, izazova i putova. Ljudi zaboravljaju koliko je bilo društvenih mreža koje nisu imale “ono nešto” prije Facebooka. Ljude je često strah i istražiti tržište jer se boje da će pronaći slične stvari i to će ih obeshrabriti da razviju vlastitu ideju. No to što postoje slične ideje samo je dokaz da za to postoji tržište, a ako ne postoje, možda je to dokaz da druge nisu uspjele i da treba razmišljati dalje.
Pobornik sam razgovaranja, dijeljenja, traženja savjeta, otvorenog razmišljanja i testiranja ideja. Danas je vrlo lako testirati neku ideju putem interneta. Provjeriti postoji li tržište, koliko je ono zapravo, koliko su ljudi spremni platiti, a sve to prije nego što uložimo novac i mjesece svog života.
Novca na tržištu ima, ako ne dobivamo investiciju, onda je problem u nama? Moramo se mijenjati, kako? Vi ste uspjeli. S čime ste se na tom putu morali boriti?
Da, za prave ideje će uvijek biti novca. Pogotovo na današnjem tržištu na kojem sve raste i investitori su u potrazi za novim timovima, novim idejama, novim mjestima za ulaganje. Bojim se da su mlađe generacije, koje bi se mogle ugledati u tuđe uspjehe ili tvrtke i na temelju toga krenuti stvarati vlastite uspješne priče, ili iselile u neku bezbrižniju okolinu, ili su potaknute da rade kao freelanceri i zapostave pravo poduzetništvo.
Odlučili ste svoje znanje prenijeti na sljedeću generaciju, ipak je to drukčiji način razmišljanja od onoga na koji smo “navikli”. Ne bojite se uspjeha drugih i želite im pomoći?
Da, jednostavno ne vjerujem da je to “zero sum game”. Tuđi uspjeh apsolutno nikako ne utječe negativno na mene. Dapače, otvara mi vidike, putove, daje mi motivaciju i potiče me na još veće stvari. Doista sam poklonik bezrezervnog dijeljenja znanja, razmjene iskustava, demistifikacije i otvorenog razgovora o svim uspjesima i neuspjesima. Pogotovo za nas koji krećemo iz Hrvatske i imamo težu startnu poziciju, gledano iz obrazovnog, financijskog, pa i geografskog aspekta. Nama je svaka pomoć dobrodošla i zato ću uvijek, a pogotovo “sljedećim generacijama”, otvoriti dušu, reći sve što znam i nadati se da će oni otići korak dalje i usput mene potaknuti na još višu stepenicu.
Nedavno ste bili sudionik naše konferencije Poduzetnički mindset. Koja je Vaša poruka za nove generacije?
Samo krenite, jer nikad nećete biti dovoljno spremni i nikad neće biti pravi trenutak! Put je trnovit, ali nagrada je ogromna (i to ne nužno financijska)!
Imate li vremena za neka druga zadovoljstva koja život čine ili ste do kraja posvećeni poslu? Iako bi sva Vaša putovanja nekome, možda, bila odmor ili hobi.
Mislim da je jako važan balans, jer kako ljudi kažu, poduzetništvo nije sprint, već ultra maraton. Nekad sam mislio da mogu beskonačno raditi i iznijeti sve “na mišiće”, ali danas razumijem da je stvar u balansu između posla, zdravlja, obitelji, prijatelja, i da mogu postizati prave rezultate samo ako imam dovoljno svega. Istina jest da je prevaga i dalje debelo na strani posla, ali uživam u jedrenju, glazbi i aktivnom sviranju s prijateljima. Što se tiče mojih putovanja, daleko je to od nekog hobija i odmora, već suprotno. Za to ipak treba rezervirati posebno vrijeme.
Pročitao sam da Five smatraju sinonimom za dobre ljude i dobar način rada. Ne želite samo nekoga zaposliti zato što trebate resurse. Što je za Vas dobar čovjek i dobar način rada?
Za nas je dobar zaposlenik onaj koji nema veliki ego i koji želi s nama učiti i napredovati, jer smo i mi svjesni puta koji je pred nama. Želimo da razumije ciljeve svojih kolega i najvažnije, klijenata. Želimo stvarati vrijednost, mijenjati i poboljšavati stvari te uvijek tražimo ljude koji dijele te kvalitete i koji će uživati na tome putu.
