Transparentnim i iskrenim pristupom oko projekata i eventualnih problema, uspjeli smo izgraditi kvalitetne odnose s tvrtkama s kojima surađujemo. Tako postavljen odnos rezultira zadovoljstvom obiju strana, kaže Nikola Kapraljević, suvlasnik tvrtke Infinum iz Zagreba.
Naime, Nikola čini menadžment IT tvrtke Infinum zajedno s kolegama s faksa, Tomislavom Carom, Matejom Špolerom i Josipom Bišćanom. Razgovarali smo s Nikolom o tome kako se tvrtka razvijala, što je sve radio i čime se bavio, koje vrijednosti Infinum razlikuju od ostalih tvrtki u istoj branši, kako je postao operativni direktor tvrtke i još koječemu…
Novinari uvijek sve doznaju, pa smo tako čuli da je Nikola Kapraljević šarmantni Slavonac, sklon šalama i pošalicama, glavni „fakin“ u Infinumu…
Da, Slavonac sam, rođen u Našicama, ondje i odrastao. U Zagreb sam došao na studij (FER) 2004. godine, gdje sam upoznao prijatelje i današnje kolege, suvlasnike Infinuma. Malo mi je teže sam sebe komentirati. Jesam li šarmantan? Drago mi je ako tako ljudi o meni misle, a što se šala tiče, definitivno sam uvijek spreman za to. Mislim da je lakše izgraditi odnose i povjerenje s ljudima ako nismo baš uvijek preozbiljni.
Danas ste suvlasnik i COO tvrtke Infinum, osnovane davne 2005. godine. Kada ste se priključili ovom dreamteamu, kako i zašto?
Negdje prije završetka srednje škole s ocem sam radio na razvoju softvera za liječnike opće prakse. Otac se u jednom trenutku više nije mogao baviti time, pa sam ja to preuzeo i idućih nekoliko godina, tijekom fakulteta, radio sam na tome. U konačnici, došlo je do certifikacije softvera pod nekim čudnim okolnostima pa sam se samo povukao iz toga. Poslije sam shvatio da sam to vjerojatno mogao prodati, no bio sam premlad za neke stvari. Taman u to doba, Tomislav Car, Matej Špoler i Josip Bišćan, kolege s faksa, krenuli su u potragu za prostorom u koji bi smjestili tvrtku, tada već postojeći Infinum. Krenuo sam s njima obilaziti prostore i nakon toga smo jednostavno počeli raditi zajedno. Krenuo sam kao Android developer uz izlete u druge tehnologije po potrebi. Tada si nismo mogli priuštiti luksuz da se specijaliziramo, pa smo svi radili sve. S vremenom, kako je tvrtka rasla, počeo sam sve više voditi projekte, planirati posao, raspoređivati ljude po projektima i brinuti se oko operativnih stvari koje nisu pripadale drugim odjelima. Na kraju se to posložilo tako da sam postao COO (operativni direktor) tvrtke. Danas se na toj poziciji primarno bavim nadzorom produkcije, planiranjem i odnedavno razvojem poslovanja.
Osnivači tvrtke nisu nikada radili za nekog drugog, već su svoj srednjoškolski projekt pretvorili u današnji Infinum. Bi li to danas bilo izvedivo, bez ikakva prethodnog radnog iskustva?
Definitivno mislim da je moguće, no bez prethodnog radnog iskustva svakako je teže. Osim toga, mi smo kretali u vrijeme krize i troškovi su bili znatno manji, ponuda poslova u IT-u bila je ograničena, a Android i iPhone uređaji bili su potpuni novitet na tržištu. Tako da smo sigurno nekoliko godina jahali na valu novih tehnologija. Danas je tržište usluga kojima se bavimo sazrelo, ima puno više posla u IT-u, postoji velik broj zanimljivih tvrtki gdje se može raditi pa je puno teže privući ljude.
U odnosu s klijentima odlučili ste zauzeti iskren stav, a ne im obećavati „brda i doline“ samo kako biste dobili projekt. Iskrenošću možete katkad i izgubiti klijenta, ali dugoročno…
Dok je Infinum bio manji, a svi mi manje iskusni, da, znalo se dogoditi da se zaletimo s nekim obećanjima kako bismo osvojili projekt. No, kako smo stjecali iskustvo, to nam se prestalo događati i definitivno smo izgradili otvorenije i iskrenije odnose s tvrtkama s kojima radimo. U početku smo bili “mladi dečki“ i mogu razumjeti da je nekom direktoru u banci ili nekom telekomu bilo jako teško vjerovati nam. Mislim da smo transparentnim i iskrenim pristupom oko projekata i problema na njima uspjeli izgraditi kvalitetne odnose s klijentima. Naše iskustvo i puno godina iskrenog pristupa pokazali su da tako postavljen odnos rezultira zadovoljstvom obiju strana.
Nemoguće je nabrojiti sve projekte koje je Infinum postavio i razvio. Kako biste ukratko predstavili Infinum?
Infinum posluje 15 godina i zajedno s klijentima radi na razvoju i unaprjeđenju digitalnih proizvoda. Trenutno imamo više od 250 zaposlenika i suradnika iz 11 zemalja. Većinom radimo za strana tržišta i orijentirani smo na suradnju s velikim globalnim tvrtkama.
Koje vrijednosti izdvajaju Infinum od ostalih tvrtki u istoj branši?
Neke od vrijednosti za koje smatramo da nas izdvajaju su izravna i opuštena komunikacija među ljudima te dobar omjer privatnog i poslovnog života. Potičemo ljude da priznaju svoje pogreške, da otvoreno pričaju s nama iz menadžmenta te da teže izvrsnosti. Također, ulažemo jako puno u njihovu edukaciju i njihovu sreću. Nadamo se da i nedavna nagrada za najboljeg poslodavca u Hrvatskoj, na koju smo jako ponosni, govori u prilog tomu jer se dodjeljuje na temelju ocjena vlastitih zaposlenika. Poslovno smo orijentirani na globalno tržište, na najnovije trendove u tehnologiji i u tome kako radimo nema velikih razlika između nas i drugih američkih ili europskih kompanija u tom segmentu.
Što se tiče vrijednosti koje njegujemo opet bih istaknuo iskrenost u komunikaciji iznad svega. Mislim da je to nekako krenulo tako što je Tomislav (CEO) često koristio uzrečicu: „Bolje biti iskren, nego ljubazan!“
Radili ste na brojnim financijsko-tehnološkim projektima. Što ste pritom naučili?
Posljednjih 15-ak godina radili smo na različitim projektima. Naši klijenti dolaze iz farmaceutske industrije, ugostiteljstva, telekomunikacija, bankarskog sektora, turizma, tvrtki koje se bave prijevozom, rekao bih, vrlo nam je raznolika baza klijenta. Kroz projekte dobili smo širinu u razumijevanju njihovih problema, načina kako te tvrtke funkcioniraju, načina na koji vode poslovanje i vjerojatno nam je to u konačnici pomoglo da u svaki sljedeći projekt uđemo bolji i spremniji. Istovremeno smo od njih naučili kako u Infinumu posložiti neke stvari. Danas gotovo sve tvrtke idu u neki oblik digitalne transformacije poslovanja, tako da smo posljednjih godina, kako su krenula veća ulaganja, imali priliku zajedno s klijentima izgraditi veće timove oko proizvoda na kojima radimo.
Posebno mi se čini zanimljivim otvoreno bankarstvo, s kojim na globalno tržište stižu i različite fintech opcije. Kako će teći digitalizacija banaka ubuduće?
Prošle je godine u razvijenim državama svijeta 64% korisnika financijskih usluga koristilo usluge neke od novih fintech kompanija (EY Global FinTech Adoption Index). Takav postotak svjedoči kako su fintech poduzeća sazrela i više nisu samo disruptori, već postaju prava konkurencija glavnim igračima. Vjerujem kako će se u budućnosti financijski sektor nastaviti okrupnjivati i da ćemo kroz neko vrijeme imati sve manji broj igrača na tržištu. Čini mi se da će osnovni problem postati to što je potrebna vrlo slična razina početne investicije u tehnologiju, neovisno o tome imate li 1.000 ili 500.000 korisnika. Uz inicijative oko otvorenog bankarstva, gdje financijske institucije moraju otvoriti pristup podacima, koristit ćete rješenja koja vam najlakše rješavaju problem. Nećete morati imati aplikacije više banaka, nego ćete sve moći obaviti iz jedne, one koja vam se najviše sviđa. Iz tog razloga čini mi se da će manjim financijskim institucijama biti sve teže pratiti taj tempo.
Digitalna tehnologija apsolutno mijenja način na koji ljude rade i žive, kao i način poslovanja. Trebaju nam kvalitetni ljudi i moramo biti sve konkurentniji na tržištu. Kako vi u Infinumu odgovarate na taj izazov?
Jedan od najvećih izazova poslodavaca u IT sektoru je pronalazak i zadržavanje kvalitetnih ljudi. Činjenica je da obrazovanje ne uspijeva pratiti zahtjeve tržišta rada i zato smo morali sami smisliti dodatne kanale koji nam pomažu pri zapošljavanju. Za Infinum je jedan od najvažnijih projekata u tom području Infinum Academy, gdje smo ponudili besplatnu edukaciju u dizajnu i razvoju softvera. Academy je od 2015. do danas završilo više od 300 ljudi, od kojih smo 50-ak zaposlili u Infinumu. Ostali su se zaposlili u ostalim tvrtkama po Zagrebu i okolici. Posebno mi je drago vidjeti da su nakon nas i ostale tvrtke počele raditi slične stvari te time utjecati na podizanje kvalitete ljudi na tržištu rada.
Procjena je da će oko 65% sadašnjih zanimanja nestati. Jesu li fakulteti u Hrvatskoj dorasli novim potrebama, novim zanimanjima i kompetencijama budućnosti?
Hrvatski obrazovni sustav daje dobre teoretske osnove, ali tržište rada, bar u našem slučaju traži više praktičnih vještina i mislim da u tom području imamo prostora naučiti nešto od fakulteta vani. Istovremeno sam siguran da i fakulteti po svijetu imaju problema u praćenju tempa kojim se događaju promjene. Definitivno postoje fakulteti koji su u vrhu, no ne bih rekao ni da je vani situacija fantastična. Čini mi se da će ljudi u budućnosti morati puno više ulagati u osobni razvoj. Očekujem da će se više obraćati nekim manjim i okretnijim edukacijskim ustanovama ili će samostalno pronalaziti online materijale.
Naime, potrebe tržišta rada mogu se značajno promijeniti unutar nekoliko godina, dok obrazovni sustav nigdje nije toliko agilan. Formalno obrazovanje nužno je budućim kirurzima, stomatolozima i sličnim industrijama, ali IT stručnjaci mogu se obrazovati i izvan fakulteta. U Infinumu rade programeri, voditelji projekata, pa čak i dizajneri koji su, primjerice, završili Fakultet političkih znanosti, Pravni fakultet ili su se samostalno educirali koristeći online tečajeve.
Tehnologija već danas može zamijeniti ljude na mnogo radnih mjesta. Što trebamo prilagoditi u svome mindsetu kako bismo opstali na tržištu rada?
Tehnologija mijenja naša radna mjesta tako što nam je ponudila alate kroz koje smo puno produktivniji te omogućuje da jedna osoba radi posao za koji je nekada bilo potrebno nekoliko ljudi. Teško je reći što će se točno dogoditi kad počnemo još više iskorištavati umjetnu inteligenciju, ali uopće nije upitno da će se gasiti radna mjesta koja je moguće zamijeniti robotima. Ne mislim da je to nužno loše. Stvari se stalno mijenjaju i vjerujem da će se pojaviti nova radna mjesta. Na primjer, starenjem društva sigurno ćemo imati potrebu za više ljudi koji će raditi u zanimanjima s fokusom na stare i nemoćne. Već sada svakim danom nestaju radna mjesta, no unatoč tomu, nezaposlenost je gotovo u cijelom svijetu na rekordno niskim razinama. Iz tog razloga vjerujem da ćemo unatoč promjenama i dalje u budućnosti imati posao. Sigurno se najveća promjena mora dogoditi u mindsetu ljudi koji će se morati više brinuti za vlastitu karijeru i edukaciju kroz traženje novih prilika. Ljudi koji su proaktivni, prate trendove i napreduju u onome što trenutno rade, gotovo sigurno će se snaći i u novim okolnostima. Već neko vrijeme nije realno očekivati da ćete raditi na istome radnome mjestu ili struci do mirovine.
Je li Hrvatska danas mjesto gdje se zaista mogu razviti poduzetnički, ali i svi ostali potencijali?
Postoje rang-liste koje vrlo jasno dočaravaju gdje smo u svjetskim razmjerima. Na primjer, Doing business ljestvica Svjetske banke, ili neke druge, koje govore o stanju pravosuđa ili korupciji. Zanimljivo mi je koliko sve vlade do sada takve usporedbe ne shvaćaju ozbiljno. Vjerujem da će mladi ljudi sve više u budućnosti početi države promatrati kao uslugu koju svakodnevno koriste, a financiraju je iz poreza koje plaćaju. U trenutku kad ljudi to počnu percipirati na taj način, vrlo brzo će tražiti poslove u državama koje im pružaju kvalitetniju uslugu za njihov novac.
Unatoč tomu, ovdje postoji hrpa prekrasnih mladih tvrtki. Mislim da kroz nagradu za Poduzetnika godine, koju dodjeljuje EY, možete najbolje vidjeti kakvih vrhunskih uspjeha tu ima. Svake godine u Hrvatskoj pronađu tvrtke za koje često nisam ni čuo, a rade fantastične proizvode i rezultate. Izdvojit ću nekoliko meni osobno bliskih jer ih pratim preko kolega koji tamo rade, no definitivno ih ima još.
Rimac Automobili, koji su u nekoliko godina narasli na 600+ ljudi. Infobip sa 2000+ ljudi po cijelom svijetu. Nanobit koji je udvostručio prihod unatrag godinu dana. Dvije s istim brojem ljudi, Microblink i Photomath, s milijunima korisnika svojih aplikacija i proizvoda. Rasco iz Kalinovca (da, znam da ne znate gdje je to – blizu Đurđevca :)), koji svoje strojeve za održavanje cesta izvozi u 40+ zemalja svijeta. Tako da se definitivno može i ovdje uspjeti, samo je potrebno uložiti dodatnoga truda.
Što će se mijenjati u društvu za 10-15 godina?
Nedavno je oko 180-ak tvrtki u USA potpisalo izjavu kojom pokušavaju redefinirati osnovnu svrhu tvrtke iz “osigurati vlasnicima i dioničarima maksimalnu dobit” u “osigurati ekonomsku korist za zaposlenike tvrtke”. Zanimljivo je i kako sve više tvrtki zauzima stavove oko tema od šireg javnog interesa. To može biti ekologija, prava pojedinca u društvu, problemi s obrazovanjem, zdravstvom ili bilo što od javnog interesa. Nezahvalno je prognozirati, no uz mlađa vodstva vjerujem da će sve više tvrtki krenuti u tom smjeru i truditi se raditi na dobrobit društva, a ne samo vlasnika. Jednim dijelom mi se čini da je to odraz toga što se ti ljudi nemaju vremena ili ne žele baviti politikom, a istovremeno žele napraviti neku promjenu u društvu.
