Posljednjih nekoliko godina iselilo se mnogo ljudi u potrazi za svojim snovima, poslom i novim, boljim životom. Svatko tko odlazi raditi ili usavršavati se u inozemstvo, vjeruje u uspjeh, sreću i zadovoljstvo. Život pun zanimljivih događaja, uzbuđenja i novih poznanstava, prilika i radosti.
Prije nego što ćemo krenuti na put moramo obaviti brojne pripreme!
Prije svega moramo biti svjesni odgovornosti koju preuzimamo. Prvenstveno sve ovisi o nama. Drugi nam samo mogu pomoći i olakšati prve dane boravka i kasniji život, međutim to stvara obvezu da zahvalnost pokažemo na primjeren i dobar način.
Kamo god idemo za svojim snovima, uvijek moramo u novu okolinu ili zemlju donijeti ono što je najbolje u nama i znanja koje možemo koristiti da oplemenimo život ljudi i okružje u koje smo došli. Potpun smisao životu u novoj okolini daje ono što je lijepo, korisno i plemenito. Posebna čar je kad smo dovoljno stari da imamo dosta znanja, unatoč tome što više nismo dovoljno mladi da možemo raditi kao stroj, a biti korisni da možemo nešto učiniti. Osobito je značajno da u novoj okolini pokažemo kako smo još dovoljno snažni duhom i tijelom da možemo pridonijeti njezinu razvoju i boljem životu poštujući običaje, navike, vjeru i sve što je za nju bitno. Ako smo mladi, tada možemo učeći i radeći stjecati značajna iskustva.
Nikad nije prekasno
Kojim god putem i bilo kad krenuli u potragu za svojim snovima i postizanjem ciljeva, nikad nije prekasno. Vrlo je rijetko da se jednaka prilika ne pruža više puta u životu. Ovisi o nama, hoćemo li je prepoznati i iskoristiti. Ocijeniti značenje poziva neke zemlje i prilika koje se tamo pružaju za bolji i sretniji život, to možemo učiniti samo radi sebe.
Privlačnost i ljepota onoga što radimo, kao i kušnja i izazov, veći su kad započinjemo projekte u novoj okolini što smo stariji. To pomlađuje i jača osjećaj osobne vrijednosti.
Odlična priprema za pun, slobodan, aktivan i učinkovit život u novoj okolini
Kad odlazimo u inozemstvo, potrebno je naučiti mnogo o ljudima zemlje u koju odlazimo, podrijetlu, običajima, vjerovanjima, razmišljanjima i svemu što su obilježja tog naroda i te zemlje. Posjet etnografskomu muzeju ili knjižnici, prije odlaska, i proučavanje svega što možemo naći o dotičnom narodu i zemlji puno će nam pomoći i olakšati zbližavanje s ljudima. Lakše ćemo shvaćati neke običaje ili ponašanje, razumjeti plesove, književnost i kulturu, odnosno sve što ih čini različitima od nas. To će nam pomoći da budemo prihvaćeni. Time ćemo izbjeći nesporazume, nezadovoljstvo ili teže posljedice.
Ukoliko postoji zavičajni muzej u mjestu u kojem ćemo raditi ili živjeti, odličan je izbor posjećivati ga i što više naučiti o ljudima, povijesti i svemu bitnom za taj kraj.
Nakon odlaska, vjerujem da je žudnja za dragima i domovinom jača od svega, a uspomene na drage ljude i zemlju uvijek ostaju u sjećanjima.
Tako oplemenjujemo svoj život povezujući razne narode i čineći ovaj krhki čudesni planet koji nas nosi svemirom – ljepšim mjestom za sretan život svih.
