Sve više poslodavaca ukida rad na daljinu i zahtijeva od zaposlenika da dolaze na radno mjesto smatrajući da veća prisutnost znači veću produktivnost. No, možda je istina upravo suprotna.
Naime, frustrirani mladi radnici više si ne mogu priuštiti da “glasno daju otkaz” i riskiraju gubitak posla u teškim uvjetima na tržištu rada pa umjesto toga prakticiraju “task masking”.
Što je task masking?
Jednostavno rečeno, “task masking” podrazumijeva da zaposlenici u uredima otvoreno pretjeruju u prikazivanju napornog rada i izvode performativne zadatke kako bi stvorili iluziju produktivnosti. U suštini, ulažu dodatni trud kako bi izgledalo da naporno rade, dok zapravo rade minimalno.
Task masking je u posljednjih šest mjeseci postao trend na TikTiku, na kojem korisnici objavljuju savjete o tome kako izgledati zauzeto u uredu. Brzo hodanje s laptopom pod rukom i glasno tipkanje među najpopularnijim su trikovima.
Zašto je task masking postao trend?
Mnogi se pitaju zašto mladi zaposlenici troše toliko vremena pretvarajući se da su zauzeti, umjesto da jednostavno obave posao. Popularni radni trendovi generacije Z, poput “tihih godišnjih odmora” i “mikro-mirovine”, također se pojavljuju kao pasivno-agresivne reakcije na rigidnost, moć i kontrolu velikih korporacija, piše Forbes.
Ti trendovi naveli su neke lidere da generaciju Z opišu kao “profesionalne ljenčine” kojima je teško upravljati. Ovaj neproduktivan mentalitet, nazvan “ultimativnim ubojicom produktivnosti”, utječe i na mala poduzeća i na velike korporacije.
Koji su stvarni uzroci ovog fenomena? Forbes donosi nekoliko pretpostavki.
Pokazivanje svojih vrijednosti
Generacija Z poznata je po otporu prema tradicionalnoj kulturi iscrpljujućeg rada. Umjesto toga, prioritet im je fleksibilnost, dobrobit i ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Odbijaju prihvatiti burnout kao “normalan” dio radnog svijeta, što se smatra zdravom porukom za sve zaposlenike.
Otpor kontroli
Task masking je samo jedan u nizu trendova otpora. Mlađi zaposlenici odbijaju pritiske, moć i kontrolu velikih korporacija. U prošlosti su trendovi poput “produktivnog kazališta” – kada zaposlenici daju prednost zadacima koji ih čine vidljivima menadžmentu, vođeni strahom – odražavali nesigurnost. S druge strane, “tiho davanje otkaza” (quiet quitting) – kada mlađi zaposlenici rade samo nužni minimum zbog burnouta i osjećaja nedostatka priznanja – proizlazi iz nezadovoljstva.
Reakcija na obavezni povratak u urede
Trend task maskinga način je na koji radnici pružaju otpor obaveznim povratcima u urede, koje doživljavaju kao izravan napad na fleksibilnost. Nedavni val od 1,1 milijun pregleda na TikToku pokazuje reakciju na strože provođenje tih zahtjeva.
Izražavanje neprijateljstva
“Career Catfishing”, trend u kojem tražitelji posla prihvate ponudu, ali se nikada ne pojave prvog radnog dana, odražava nakupljeno nezadovoljstvo nove generacije radnika. To je jedan od načina na koji generacija Z pokušava povratiti kontrolu nad svojim profesionalnim životom, ali istovremeno ukazuje na sve dublji i rastući tihi raskol između velikih korporacija i mladih zaposlenika.
Osim na društvenim mrežama, menadžeri su za Fortune potvrdili da ovaj trend uistinu primjećuju među svojim zaposlenicima. Pa kako task masking zapravo utječe na radnu učinkovitost?
Mikromenadžment je kriv za task masking
Karijerna platforma career.io, koja je skovala ovaj pojam, navodi da se task masking povećao proporcionalno s vremenom provedenim u uredu iz jednog očitog razloga: “Tvrtke koje zahtijevaju povratak zaposlenika u urede šalju poruku da prisutnost znači produktivnost”, kaže Amanda Augustine, karijerna savjetnica na career.io.
“Ovaj trend odražava uvjerenje mladih profesionalaca da vrijeme provedeno na poslu i fizička prisutnost nisu jednaki njihovim stvarnim rezultatima i utjecaju”, dodaje.
Cilj task maskinga je dokazati da izgledati zauzeto ne znači biti produktivan.
Mnogi menadžeri su za Fortune potvrdili da su primijetili porast zaposlenika koji zakazuju nepotrebne sastanke i namjerno razvlače jednostavne zadatke kroz cijeli radni dan kako bi izgledali stalno zauzeti.
No, kako ističe Jenni Field, stručnjakinja za komunikacije, ovo nije ništa novo. “Neangažiranost i neučinkovitost mogu se dogoditi bilo gdje, bilo u uredu ili pri radu na daljinu. Ako netko ne želi raditi, neće raditi – bez obzira na to gdje se nalazi.”
Field smatra da su nejasna očekivanja, mikromenadžment i nedostatak komunikacije glavni krivci za ovaj fenomen. “Ako netko ne ostvaruje rezultate, problem nije u tome gdje radi, već u načinu na koji se njime upravlja.”
“Ako se od ljudi zahtijeva da budu u uredu, trebala bi postojati jasna svrha osim same vidljivosti, posebno ako se posao može obavljati od kuće”, dodaje. “Ako ta svrha nedostaje, zaposlenici i lideri trebaju zajednički raditi na redefiniranju kako bi rad u uredu trebao izgledati i rješavanju temeljnih uzroka task maskinga.”
Znak za uzbunu?
Victoria McLean, CEO i osnivačica karijernog savjetovališta City CV, naglašava da bi task masking trebao biti znak za uzbunu za menadžere.
“Ako zaposlenici osjećaju potrebu za task maskingom, pravo pitanje nije ‘Zašto ne rade više?’, već ‘Zašto ne osjećaju da se njihov stvarni rad cijeni?’ Kada ljudi ulažu više truda u to da izgledaju produktivno nego u stvarnu produktivnost, vjerojatno postoji problem s povjerenjem ili angažmanom zaposlenika.”
U stvarnosti, task masking vjerojatno nije toliko veliki ubojica produktivnosti koliko biste mogli očekivati. Uostalom, postoji ograničen broj sati koje možete potrošiti na užurbano hodanje i glasno tipkanje.
Zapravo, mnogi zaposlenici to su već radili dobar dio 2024. godine – puno prije nego što je ovaj trend dobio ime. Pitanje je jesu li menadžeri to uopće primijetili.
Foto: Canva PRO
