Imovina koju su bračni drugovi stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pod uvjetom da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice je bračna stečevina.
Temeljni kapital društva s ograničenom odgovornošću podijeljen je na poslovne udjele. Poslovni udjel je ukupnost prava i obveze člana društva. Kada kažemo da netko stječe poslovni udjel, on ne stječe imovinu samog društva, već članska prava – upravljačka i imovinska prava u društvu.
Poslovni udjel u trgovačkom društvu kao bračna stečevina
Poslovni udjel, odnosno prava iz poslovnog udjela u trgovačkom društvu, ako je stečen radom ili ako potječe iz te imovine koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, ulazi u bračnu stečevinu.
Poslovni udjeli stečeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, najčešće samo formalno glase na osobu jednog bračnog druga, dok su njihov stvarni vlasnik oba bračna druga.
Dakle, bračni drug koji za vrijeme trajanja bračne zajednice stekne poslovni udjel u društvu s ograničenom odgovornošću, zapravo je stekao jednu polovicu tog poslovnog udjela, a drugi bračni drug stekao je drugu polovicu.
Kada se govori o bračnoj zajednici, odnosno braku, tada se misli i na izvanbračnu zajednicu jer je izjednačena s bračnom zajednicom.
Koje se pravo primjenjuje?
Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme stjecanja imovine. Tako se u odnosu na imovinu stečenu prije 1. srpnja 1999. primjenjuju propisi Zakona o braku i porodičnim odnosima (ZBPO) i institut zajedničke imovine, dok se u odnosu na imovinu stečenu nakon navedenog datuma primjenjuje Obiteljski zakon i institut bračne stečevine. Prema ZBPO-u, zajednička imovina dijelila se prema doprinosu pojedinoga bračnog druga njezinom stvaranju. Za razliku od zajedničke imovine, bračna se stečevina (Obiteljski zakon) dijeli između bračnih drugova na jednake dijelove. Ako je imovina tijekom bračne zajednice stečena u oba pravna režima, tada je zadatak suda prvo utvrditi točno kada je imovina stečena, kao i ostale pretpostavke.
Što ako je poslovni udjel prenesen (prodan, darovan) trećoj osobi?
Pravni posao koji jedan bračni drug zaključi u vezi s bračnom stečevinom bez potrebne suglasnosti drugoga bračnog druga, može osporavati drugi bračni drug, osim ako je druga ugovorna strana bila u dobroj vjeri.
Ako je ugovorna strana toga bračnog druga u dobroj vjeri, drugi bračni drug ne može osporiti pravni posao i može tražiti samo naknadu štete od bračnog druga koji je otuđio poslovni udjel bez suglasnosti i pritom mora dokazati sve pretpostavke za naknadu štete.
Nasljeđivanje poslovnog udjela koji je bračna stečevina
Ako jedan od bračnih drugova umre, a poslovni udjel (stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice) je upisan na drugog bračnog druga, nasljednici imaju pravni interes za utvrđenje da je poslovni udjel bračna stečevina pokojnoga bračnog druga i drugog bračnog druga.
Bračni ugovor – ugovorno uređenje imovinskopravnih odnosa
Bračni ugovor definira se kao pravni posao nevjeste i ženika ili bračnih drugova o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj imovini, što uključuje i poslovne udjele u trgovačkom društvu.
Bračni ugovor mogu sklopiti i izvanbračni drugovi, kao i istospolni partneri. Bračni se ugovor može sklopiti prije sklapanja braka ili tijekom njegova trajanja. Ako se sklapa prije sklapanja braka, tada bračni ugovor počinje proizvoditi pravne učinke tek sklapanjem braka između ugovornih strana.
Bračni se ugovor sklapa u pisanom obliku, a potpisi ugovornih strana moraju biti ovjereni sa strane javnog bilježnika.
Bračni ugovor može biti promijenjen u svako vrijeme suglasnom voljom ugovornih strana te se može sklopiti novi bračni ugovor ili izmijeniti postojeći.
Smisao sklapanja bračnog ugovora je višestruki. Imovina stečena prije braka uglavnom je izuzeta od podjele, ali je u praksi često teško odrediti što je stečeno prije braka, a upravo bračni ugovor može pomoći u određivanju koja imovina pripada supružniku, čime se osigurava da se ta imovina ne stopi s ostalom imovinom.
Prednost međusobnog uređenja imovinskih odnosa putem bračnog ugovora naročito dolazi do izražaja u trenucima prestanka braka ili zajednice na način da postojanje bračnog ugovora svakako može pridonijeti mirnijem razvodu, odnosno prestanku izvanbračne zajednice, čime se izbjegavaju dugotrajni sporovi i visoki sudski troškovi.
Kada dolazi do spora?
Do sporova pred sudom dolazi kad jedan bračni drug ne želi priznati drugom bračnom drugu pravo na poslovnom udjelu, smatrajući najčešće da je riječ o njegovoj vlastitoj imovini stečenoj ili prije osnivanja bračne zajednice ili novcem koji nije stečen radom, već nasljeđivanjem, darovanjem članova obitelji.
Izravni pregovori
Podjela bračne stečevine moguća je na način da se bračni drugovi sporazume oko diobe bračne stečevine, pa se tako mogu dogovoriti i oko poslovnog udjela. Sporazum se može postići međusobnim pregovorima bračnih drugova i njihovih savjetnika u pregovorima.
Medijacija
Prije pokretanja sudskog postupka, ali i za vrijeme njegova trajanja, bračnim drugovima stoji na raspolaganju medijacija. To je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor uz pomoć medijatora, koji strankama pomaže postići sporazum, odnosno nagodbu, bez ovlasti i mogućnosti da im nametne obvezujuće rješenje.
Postupak medijacije je potpuno dobrovoljan i upravo ta činjenica, kao i činjenica da ih kroz razgovore i pregovore vodi medijator koji je posebno obučen i raspolaže potrebnim znanjima i vještinama za pomoć u rješavanju sukoba, jamči visok stupanj izgleda da se spor riješi sporazumom. Uz to, svakoj od stranaka u postupku medijacije na raspolaganju može biti i njezin odvjetnik, što pruža dodatnu mogućnost za postizanje pozitivnog rezultata rješenja spora.
Sudski postupak
U slučaju kada nema bračnog ugovora, a sporazum se u medijaciji ili izravnim pregovorima ne postigne, bračnom drugu koji nije upisan kao član društva, preostaje jedino sudski postupak pred nadležnim sudom radi ostvarivanja njegovih prava. Tužitelj je bračni drug koji tvrdi da je poslovni udjel u trgovačkom društvu predmet bračne stečevine, a tuženik je drugi bračni drug koji je upisan kao imatelj poslovnog udjela.
Sudski postupak je, gledajući po kriterijima efikasnosti i vremenskog trajanja, ali i razine konfrontacije, često težak za stranke, odnosno suprotstavljene strane, te vrlo često, niti nakon dugogodišnjeg vođenja, ne daje rezultate koje su stranke očekivale pri njegovom pokretanju.
