Nevjerojatna je stvar koliko pogrešna organizacija znači razliku između uspjeha i totalne propasti. Staviti pravog čovjeka na pravo mjesto oduvijek je u poslovanju značilo razliku između života i smrti, nasmiješenog lica kupca i tužbe za prijevaru.
No, staviti “pravu stvar na pravo mjesto” nije nimalo lako. Pokazalo se to kroz povijest dugu tisuću godina. Kralj Leonida i njegovih 300 Spartanaca (uz pomoć sporednih Grka koji se ne spominju, kako je to u svakoj priči), branili su uski Termopilski prolaz 3 dana protiv vojske čiji se točan broj ne zna niti danas. Špekulira se s brojkom od dvjesto tisuća do čak milijun perzijanaca. Leonida je znao staviti svoje ljude na pravo mjesto. Kralj Perzije nije to znao.
Iako smo poučeni dugom povijesti kako je najvažnija stvar u poslovanju ili obrazovanju staviti pravog čovjeka na posao za koji je obrazovan i koji voli, mi i dalje nemamo profesionalce u svakoj organizaciji koji će prepoznati potencijal čovjeka, educirati ga i postaviti na pravo mjesto u organizaciji. Ovo je najočitije u obrazovanju, gdje ljudi koji ne vole svoj posao, iako imaju potrebito znanje, ne znaju to znanje pravilno prenijeti onima kojima trebaju.
Isto je i kod bilo kojeg drugog vođenja ljudi. Uz misao kako “svatko zna sve”, naš brod plovi kroz neizbježne oluje promjena današnjice, bez kapetana koji u svakom trenutku zna što činiti i kako postaviti na pravo mjesto svakog člana posade. Naš brod, i ovdje ne mislim samo na Hrvatsku, plovi potpuno naslijepo po sustavu: “ako prođe – prođe!” No to ne mora biti tako. Dobro obučeni ljudi, ljudi puni samopouzdanja i dobrog vođenja, i danas mogu učiniti čuda.
Trenutno je u svijetu videoigrara (inače industriji koja zarađuje nekoliko puta više od filmske i koja je najpropulzivnija industrija danšnjice) izuzetno popularna igra Palworld. Nije ona nikakvo remek djelo produkcije, dugogodišnje obrade ili nečega revolucionarno novog. Samo je izuzetno zabavna.
Tijekom tjedan dana svojeg postojanja prodana je u više od 8 milijuna primjeraka. Izdana je od strane japanskog studija Pocket Pair koji broji nekoliko desetina ljudi i preplavila je internet kao nesvakidašnje čudo. Usporedbe radi, veliki izdavač Sony, s tisućama zaposlenih, daleko, u ovom trenutku, zaostaje za malom igrom kojoj su se svi smijali. Microsoft je prije dva dana otpustio dvije tisuće zaposlenih u svom odjelu za video igre. No, mali i hrabri studio lomi sve pred sobom. Zašto? Jer ima ljude koji točno znaju što čine, točno znaju što kupcu treba i vole to što rade.
Jedan profesor ne može više očekivati kako će doživotno predavati isti predmet. Jedan djelatnik, niti u snu ne može očekivati kako će raditi isti posao do mirovine. No, čini mi se kako to još uvijek, kao civilizacija nismo uočili! Jer i dalje zapošljavamo nepotizmom, zadržavamo ljude na radnim mjestima za koja nisu adekvatni ili biramo one povezanije i glasnije namjesto onih koji su sposobni i profesionalni.
I dalje vrijedi navika kako su sposobni jedino oni koji se nameću pred svima drugima. Prepoznavanje, usmjeravanje i izgradnja trebaju krenuti od prvog razreda osnovne škole. I nastaviti se tijekom cijelog školovanja i radnog vijeka svih nas. Naravno, uz stalne korekcije kako bujica promjena ne bi progutala čitavu civilizaciju.
Možemo li to? Naravno. Bolje je pitanje: Hoćemo li to?
darko.balas@gmail.com
