Onaj tko je podložan jednostrano gledati svijet, na koncu pati jer je stalno opterećen svojom žudnjom koju ne može ostvariti ili razara svoj kolektiv i stvara nered ako je ostvaruje. Piše Matej Sakoman, profesor psihologije i stručnjak u području ljudskih resursa
Socijaliziranje je nezamislivo važno, seksualiziranje je nezamislivo primitivno, a drogiranje je neshvatljivo glupo. Ako koristimo “oči socijaliziranja”, ljude ćemo promatrati kroz njihov potencijal, cjelovitost, iskustvo i širinu njihove osobe. Tim očima svaka osoba u nekom prostoru postaje zanimljiva i važna.
S druge strane, seksualiziranje svodi osobe na nebitne karakteristike za kojima poput životinja okrećemo svoje oči, a ostali ljudi su pored tih “elemenata” (grudi, stražnjica, bicepsi) posve nezanimljivi.
Slabosti čovjekova seksualiziranja
Mnoge osobe svoju vrijednost baziraju i grade na slabosti čovjekovog seksualiziranja, kojima stvaraju osjećaj nadmoći, važnosti ili sigurnosti. Onaj tko je podložan gledati svijet tim očima, tj. jednostrano, na koncu pati jer je stalno opterećen svojom žudnjom koju ne može ostvariti ili razara svoj kolektiv i stvara nered ako je ostvaruje.
Osjećaji i impulsi su uvijek povezani, stoga nas upravo ti impulsi mogu dovesti do euforije, ali i velike tuge. Da ne govorimo da osobe sklone seksualiziranju naprosto nemaju izbor nego koristiti potiskivanje kao strategiju da bi se ponašale u okvirima zdravog razuma. Sve to utječe na emocije, ali ništa ne manipulira emocijama poput droge. Droga od nemoći stvara osjećaj moći, od jada privid ljepote te, naposljetku, od slobode stvara ropstvo.
Zašto je supstanca poput kokaina opasna?
Kokain je opasan zbog dvaju mehanizama, od kojih je prvi svima manje-više poznat, a drugi nekako po strani. Prvi se zove “tolerancija”.
Naime, ono što je prije napravilo efekte ugode i snage, sada više ne djeluje i potrebno je više novca i više droge za manji efekt. Također, tu je i žudnja pored koje je seksualiziranje sada trivijalno jer je element zvan droga primarna želja.
Drugi element je senzibilizacija.
Naime, kao što postoji tolerancija, postoji i suprotno djelovanje, a to je da neke supstance djeluju sve jače sa svakim unosom. Kod kokaina govorimo i o trećem mehanizmu djelovanja koji uopće nije ugodan, a sa svakim unosom sve burnije reagira i stvara osjećaje straha, tjeskobe i paranoje.
Na kraju osoba žudi i uzima kokain koji neće imati nikakav ugodan efekt, a velika količina supstance stvorit će osjećaj strave i užasa.
Stoga budimo pametni!
Hajmo gledati ljude kao oni promatrači u čijim očima je ljepota (“ljepota je u očima promatrača”). To otvara prostor za prijateljstva i ljepotu života. Manje na njih gledajmo očima požude i nemojmo tražiti rješenja koja iskrivljuju sliku naše realnosti, već poradimo na tome da se ta realnost popravi konstruktivnom izgradnjom našega života.
