Filip Maksan je magistar inženjer ribarstva i lovstva, rođen prije 34 godine u Zadru. Do 18. godine živio je u Pakoštanima, kada odlazi u Zagreb na studij…
Filipovom riječima rečeno…
Iako sam prve tri godine studirao agrarnu ekonomiku, shvatio sam da je ribarstvo moja prva ljubav i zato sam upisao Ms studij Ribarstvo i lovstvo na istom fakultetu. Na završetku studija radio sam u Ministarstvu poljoprivrede, u Upravi za ribarstvo, gdje sam imao priliku upoznati brojne ribare i razgovarati o njihovim problemima i izazovima s kojima se susreću te učiti o ribarstvenoj politici. Kako sam imao želju posjetiti najrazvijeniju europsku zemlju po pitanju ribarstva, tako sam odlučio prihvatiti rad na projektu u Norveškoj, u malome mjestu Austevoll na Institutu za istraživanje mora.
Po povratku u Zagreb radio sam (i još uvijek radim) u tvrtki koja se bavi veleprodajom ribe i ostalih morskih plodova. Zaključno, sav moj radni staž usmjeren je na ribe i ribarstvo. Drago mi je da sam kroz dosadašnji rad zaokružio cijelu priču – od zakonodavne strane i stalne komunikacije s ribarima i kreatorima europske ribarstvene politike preko znanstveno-istraživačkog rada, gdje sam imao prilike vidjeti i raditi s najsofisticiranijom opremom u akvakulturi do svakodnevne komunikacije s predstavnicima Horeca sektora, kao i s trgovcima.
Koji je bio razlog pokretanja vlastitog posla, što vas je motiviralo i što ste željeli raditi?
Od povratka iz Norveške (u prosincu 2016.) razmišljam o pokretanju vlastitog posla. Iako je moja prva ideja bila otvoriti obrt za preradu ribe, na tom putu stajale su brojne prepreke i bila su potrebna velika financijska sredstva za pokretanje tog posla. Dugo sam razmišljao u kojem smjeru želim ići, a kada sam postao roditelj, shvatio sam da je edukacija najmlađih najbitnija i da svijet ostaje na njima te sam se pronašao u edukativnim igrama koje imaju dodanu vrijednost, a vezane su uz ribarstvo, moju prvu ljubav i struku. Najiskrenije, uopće nisam razmišljao o neuspjehu i u “Riblju priču” krenuo sam bez velikih planova i očekivanja, ali sa srcem, što se na kraju pokazalo i najboljim.
Kako ste došli do brenda “Riblja priča”?
“Riblja priča” je brend, koji je pokrenut kao blog prije tri godine. Ideja bloga bila je educirati Hrvate o važnosti konzumacije ribe jer Hrvati konzumiraju jako malo ribe (oko 12 kg godišnje po stanovniku), posebno u odnosu na mediteranske zemlje. Nakon 2 godine vođenja bloga supruga i ja shvatili smo da želimo imati i konkretan proizvod vezan uz ribarstvo, ali sve dok nismo postali roditelji, nismo bili sigurni koji je to proizvod (prehrambeni ili edukativni). Uvidjeli smo da na domaćem tržištu nedostaje modernih, edukativnih igara zanimljivog dizajna, posebno onih s dodanom vrijednošću (npr. personalizacije, dodatni sadržaj i slično) te smo se odlučili ići u tom smjeru. Naziv brenda je “Riblja priča” zato što želimo potaknuti ljude da konzumiraju, ali i da se educiraju, tj. pričaju o ribama, jer ribe trebaju biti redovito na našem meniju.
U “Ribljoj priči” zajedno s vama je i vaša supruga, Marina Tomić Maksan. Kako funkcionira partnerski odnos kad vam je poslovna partnerica ujedno i supruga?
Moja supruga Marina je marketar u duši i po zanimanju. Ona je izuzetno kreativna osoba, koja nikada nema mira. Radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, na Zavodu za marketing u poljoprivredi, kao znanstveno-nastavno zvanje, a doktorirala je na temi potrošačkog etnocentrizma među Hrvatima. S obzirom na to da Marina ima marketinška znanja, ona je zadužena za komunikaciju s kupcima i promotivne aktivnosti, dok zajedno radimo na razvoju novih proizvoda. Partnerski odnos je odličan jer mislim da me (osim roditelja) nitko ne poznaje tako dobro kao ona i možemo otvoreno o svemu razgovarati. Ona je bolja u kreativnom dijelu, ja u organizacijskom, pa smo se tako i podijelili. Što je možda najvažnije, jedno drugom se ne miješamo u njegov/njezin dio posla. I, ono što je ključno, uživamo gledati kako se “Riblja priča”, ali i mi kao supružnici, razvijamo s njom.
Kada ste krenuli u stvaranje memoryja Jadranska priča, imali ste jasnu viziju o tome što želite, a to je: 100% hrvatski proizvod, edukativan, kvalitetan s privlačnim ilustracijama…
Otpočetka smo imali jasnu viziju i znali tko je naša ciljna skupina i kakav proizvod želimo. Htjeli smo kreirati edukativnu igru koja vjerno prikazuje 12 najznačajnijih organizama Jadranskog mora tako da djeca zaista mogu povezati npr. srdelu iz memoryja sa živom srdelom u moru ili na tržnici ili na tanjuru. Nadalje, htjeli smo da memory ima dodatnu vrijednost, a to je edukativna brošura, koja opisuje svaki organizam i uz koju će djeca naučiti brojne zanimljivosti (čime se svaki organizam hrani, kako se kreće, određene posebnosti kao što je činjenica da lignja ima 4 srca ili da sipa ima plavu krv). Nadalje, željeli smo da se svako dijete osjeća posebno kada dobije naš memory.
Drago nam je da su Hrvati prepoznali naše znanje, ali i trud i želju da djeca znaju više o Jadranskom moru i najvažnijim morskim organizmima. Sretni smo što naša zajednica svaki dan raste, primamo puno poruka podrške i na taj način si potvrđujemo da sve ovo što radimo itekako ima smisla. Naša educiranija djeca daju nam vjetar u leđa!
Kako su mališani prihvatili proizvod koji ste im namijenili, a kako odrasli?
Mališani su jako dobro prihvatili naš proizvod, točnije reakcije su iznad svih naših očekivanja. Dapače, svakodnevno dobivamo videozapise i fotografije djece koja s 3-8 godina znaju prepoznati ražu, srdelu, hobotnicu, znaju da je srdela naša mala kraljica, da tuna može postići brzinu i do 70 km na sat, da je morski jež pokazatelj čistoće mora, spajaju parove… Roditelji su oduševljeni jer i oni nauče mnogo toga, a djeci je igra zanimljiva duže od nekoliko minuta. Brojni roditelji su toliko kreativni da smo i mi sami iznenađeni. Primjerice, kada konzumiraju ribu, djeci čitaju edukativni sadržaj iz brošure i pokazuju kartice iz memoryja. Kad odlaze na more, također povezuju karticu, živi organizam (npr. morsku zvijezdu) i priču iz naše edukativne brošure. Sve u svemu, jako smo zadovoljni reakcijama djece i roditelja. Neki roditelji su nam postali vjerni kupci, pa im je glavni poklon kad idu na dječje rođendane upravo memory Jadranska priča.
Brend “Riblja priča” privlači puno pažnje u medijima u posljednje vrijeme. Mali i veliki oduševljeni su vašim proizvodima.
Memory “Riblja priča” izazvao je veliku pozornost medija, od portala usmjerenih prema roditeljima i djeci do onih usmjerenih ribarstvu, kao što su morski.hr, Riba hrvatske i slično, ali i Jutarnjeg lista i Hrvatskog radija, kao i nekih stranih portala. Smatramo da su marketing i dobra marketinška strategija nužni za uspjeh tako da ulažemo dosta truda i vremena u marketinški dio poslovanja. Iz tog razloga memory se prodaje unutar Hrvatske, ali ga kupuju i Hrvati koji žive u Njemačkoj, Švicarskoj, Australiji, SAD-u i brojnim drugim državama.
Tko vam je pomogao u osmišljavanju ilustracija?
U osmišljavanju ilustracija pomogli su nam mladi i vrlo talentirani hrvatski ilustratori Ivan Dilberović i Tena Letica. Oni su zaista odlični i bez njih ne bi vjerojatno ni bilo Jadranske priče jer ni Marina ni ja nismo talentirani za crtanje. Ivan i Tena uspjeli su vrlo brzo prepoznati našu želju i vjerno ilustrirati jadranske organizme, koji su istovremeno privlačni djeci, što nije nimalo lako ni jednostavno. Ivan je danima istraživao enciklopedije s jadranskim organizmima, dok je Tena proučavala dječje slikovnice. Mislim da smo svi skupa jako ponosni na ilustracije i sadržaj Jadranske priče. Osim izrade ilustracija, veliku važnost u našem poslovanju čini i fotografija. Stoga moramo spomenuti našu fotografkinju Sanju Mijac (DOMA studio) koja je autorica većine fotografija brenda “Riblja priča”.
Što vas je osobno motiviralo da pokrenete ovaj posao?
Motivirala me činjenica da mnogi Hrvati ne znaju prepoznati riblje vrste, da misle kako je losos stanovnik Jadranskog mora, da je škamp isto što i kozica, ne znaju razlikovati srdelu od inćuna, ne znaju koja riba pripada u skupinu bijelih, a koja u skupinu plavih riba itd. Shvatio sam da je nužno od malih nogu djecu educirati o ribljim vrstama jer tek tada će oni znati da su ribe važne, brinut će se o moru i jezerima, konzumirat će ribu, konzumirat će lokalne riblje vrste i slično. Svjestan sam da živimo u užurbanome svijetu, ali prehrana je ključ fizičkog, ali i psihičkog zdravlja. Siguran sam da će agronomija kao struka biti sve traženija i cjenjenija. Riba je bogata proteinima, vitaminom D, željezom, kalcijem, važna je za dobar vid, pamćenje, kvalitetan san, za smanjenje rizika od srčanog i moždanog udara i još puno više. Edukacijom najmlađih stvaramo obrazovane potrošače, a veća znanja dovest će i do veće konzumacije ribe, što je primarni cilj i želja “Riblje priče”.
Kojom se mišlju najčešće vodite u poslu, ali i privatnom životu?
Povjerenje je ključ uspjeha. U privatnom životu gradimo odnos na povjerenju. Marina i ja često smo bili razdvojeni (za vrijeme mojeg boravka u Norveškoj, njezinih čestih poslovnih putovanja, usavršavanja u inozemstvu), ali uvijek smo svoj odnos bazirali na povjerenju i poštovanju. Ista stvar je u poslu, gradimo brend kojemu ljudi vjeruju i zadovoljan kupac nam je uvijek na prvome mjestu. Poštujemo želje svakog kupca i uvažavamo njihove pohvale, ali i kritike.
Što biste poručili onima koji tek razmišljaju krenuti u poduzetničke vode i pokrenuti nešto svoje?
Potičemo sve da krenu u poduzetničke vode. Neće uvijek sve ići glatko. Dapače, često ćete naići na prepreke, ali ako imate unutarnji žar i ako vas ta vaša priča veseli, onda je uspjeh siguran. Koračajte polako i dajte si vremena za uspjeh. Istražujte, upoznajte svoje kupce, slušajte njihove želje i potrebe, povezujte se s kolegama iz svoje branše, testirajte proizvod/uslugu i stalno se usavršavajte.
Nije lako opstati na tržištu, a posebno u ovim izazovnim trenucima kad je cijeli svijet potresen pandemijom koronavirusa. Na koji se način nosite s tim izazovima, imate li neka rješenja?
Kako biste opstali na tržištu, nužno je biti drugačiji i to jasno komunicirati svojim kupcima. Mi smo naš obrt otvorili upravo u vrijeme pandemije. Usmjereni smo na izravnu prodaju krajnjem kupcu, a trenutačno smo svi zbog pandemije više kući, više se igramo, više vremena provodimo s članovima najuže obitelji, što je za nas kao proizvođače dječjih edukativnih igara zapravo prednost. Osim toga, roditelji u Hrvatskoj su sve educiraniji i shvaćaju važnost edukativnih igračaka, kao i važnost kvalitetnog provođenja vremena s djetetom/djecom, ali i važnost kupnje domaćih proizvoda. Stoga očekujemo da će potražnja za domaćim edukativnim proizvodima u budućnosti samo rasti.
Najveća blagodat u životu je raditi ono što volimo. Volite li vi svoj posao? Što je u njemu posebno lijepo, a što nije toliko lijepo?
Volim ovaj posao kao i svoj primarni posao u veleprodaji ribe, a svaki dio me veseli na svoj način. Okupili smo dobar i pouzdan tim ljudi, sjajne ilustratore, divne logopede, odličnu fotografkinju i pouzdane ljude iz jedne zagrebačke tiskare. Manje zabavan dio posla je administrativni dio, koji je dosadnjikav, dok je suradnja s djecom i roditeljima zaista zabavna i jako me veseli. Upoznao sam sjajne roditelje, bake, djedove, odgajatelje, logopede… I neprestano si potvrđujem koliko divnih i talentiranih ljudi živi u ovoj našoj maloj državi.
U svakom poslu potrebno je težiti izvrsnosti, nikad se ne smije prestati s edukacijom, potrebno je biti kreativan i inovativan… Što vas pokreće?
Pokreće me želja za novim znanjima, novim izazovima, želja da naša djeca znaju više o jadranskim organizmima, da znaju prepoznati riblje vrste, da čuvaju i ne onečišćuju Jadransko more, da budu ponosni na naše more, jezera, rijeke i našu zemlju. Zahvaljujući “Ribljoj priči”, stalno stječem nova znanja u prodaji, komunikaciji, razvoju proizvoda, ribarstvu, distribuciji, marketingu.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Kratkoročni plan je lansirati ovo ljeto novi proizvod, nastavak Jadranske priče, a to su Puzzle Jadranska priča, koje prati nova brošura i nova personalizirana THANK YOU kartica. Dugoročni planovi su kreirati nekoliko serija ribljih priča, pri čemu bismo obuhvatili i slatkovodne vrste i neke vrste koje ne obitavaju u Jadranskome moru, ali za više detalja pratite “Riblju priču”.
