Da su proizvodnja, kao i stalno praćenje potreba domaćeg i stranog tržišta, a onda i prilagodba iste, temelj uspješnog poslovanja, dokazale su to mnoge uspješne hrvatske tvrtke.
Inovacije u proizvodnji, ali i u pružanju usluga, ključna su kompetencija nekog poduzeća. “Inovacije donose konkurentnost”, “inovacije pokreću svijet” ili “inoviraj ili nestani” česte su poruke koje poduzetnici govore jedni drugima. No put od ideje preko inovacije do tržišta posut je više trnjem nego ružama. Znanstvenici, inovatori, poduzetnici ili osobe s idejom, otkrićem ili novim proizvodom, pa čak i oni koji samo imaju slobodne kapacitete za proizvodnju, moraju razumjeti zašto bi kupci kupili ono što im se nudi, znati tko su ti kupci i gdje se nalaze, odrediti što čini ponudu vrijednom da je kupci plate, usporediti se s konkurencijom, odabrati strategiju komercijalizacije koja ima veći potencijal zarade i vjerojatnost kupnje te osmisliti način poslovanja koji će stvarati zaradu u skladu sa strukturom troškova.
Ključ za ekonomski uspjeh i gospodarski rast ovisi prije svega o mogućnostima nacije da stvori nove vrijednosti i dobra te da poboljša kvalitetu postojećih. Zašto se onda u Republici Hrvatskoj toliko pozornosti pridaje samo smanjenju javne potrošnje, povećanju osobne štednje, monetarnim i fiskalnim politikama, a nema diskusije o inovacijama, otkrićima, tehnološkom napretku i o kvalitetnom obrazovanju? Nije, dakle, jedino važno kako smanjiti i rasporediti državni proračun, već je važno kako povećati nacionalni dohodak, koji će onda omogućiti i veća proračunska sredstva. Glavni ciljevi gospodarskog razvitka odnose se na povećanje dobra i blagodati u društvu. Riječ je o ciljevima poput porasta proizvodnosti, rasta životnog standarda, bolje socijalne i zdravstvene skrbi, visoke zaposlenosti, većeg izvoza i konkurentnosti ekonomije.
Nažalost, Hrvatske danas nema u ozbiljnijem razmjeru proizvoda konkurentnih na međunarodnom tržištu, koji bi ponudom tzv. dodane vrijednosti potrošačima donosili prihode svojstvene razvijenim gospodarstvima. Privlačenje stranog kapitala i povećanje faktora kapitalne opremljenosti rada nisu dovoljni uvjeti koji će osigurati dugoročan ekonomski rast. Također, nije dovoljno ni samo povećanje investicija u određenim sektorima.
Nadalje, od ukupnog broja malih poduzeća kod nas ih je samo 13% industrijski orijentirano. S druge strane, ogromna je većina novostvorenih poduzeća u RH u posljednjih desetak godina u području usluga, osobito u trgovini. To dosta govori o posljedicama gospodarske politike i klime u kojoj subjektima nije isplativo proizvoditi. Jasno je da oni onda ne mogu i ne žele stvarati gospodarstvu potrebne inovacije. Hrvatske banke s visokim kamatnim stopama nimalo ne olakšavaju situaciju manjim poduzetnicima. Štoviše, mnogi upozoravaju na destimulirajuću bankarsku politiku.
Zanimljiva je činjenica da samo oko 15% tvrtki u Hrvatskoj izvozi, međutim, te tvrtke zapošljavaju 51% zaposlenih u svim tvrtkama, investiraju 62%, ostvaruju oko 66% od ukupnih prihoda od prodaje te u razvoj ulažu čak oko 73% sredstava od ukupno ulaganih u razvoj. Također, ostvaruju dobit od 76%. Rast takvih zdravih i naprednih tvrtki čini ukupnu hrvatsku ekonomiju snažnijom. Osim toga, izvoz povećava konkurentnost na domaćem tržištu. Međunarodna iskustva, saznanja o novim tehnološkim dostignućima, novim i drugim proizvodima i uslugama te globalnim strategijama tvrtki koje predstavljaju konkurenciju, unaprjeđuju poslovanje poduzeća.
Treba podržavati domaću proizvodnju jer je ona ključ opstanka, a jasna poruka upućena svim poduzetnicima jest da dobro ustrojeno poslovanje i dobri ino kontakti olakšavaju procese uvođenja novih proizvoda. U svakom je trenutku potrebno biti kreativan i razmišljati o potrebnim proizvodima za domaće tržište i izvoz, odnosno razmišljati o proizvodima globalnog karaktera.
