Mirsada Kudrić, generalna direktorica tvrtke Robert Bosch d.o.o. u Hrvatskoj, završila je Pomorski fakultet u Rijeci, Visoku poslovnu školu Libertas – studij poslovne ekonomije, Executive MBA. Njezin karijerni put išao je baš kako treba – stepenicu po stepenicu. Nakon diplome i nekoliko kraćih poslova, javila se na Boschov natječaj kada se tražila osoba u prometu robe i logistike. Bila je primljena i tada je počeo njezin poslovni uspon unutar grupacije. Od 1996. radi u Boschu, od 2012. do 2014. obavljala je funkciju zamjenice generalnog direktora Boscha, a od travnja 2014. direktorica je Boscha.
Zanimljivo je da ste rođeni u Njemačkoj, gdje ste išli u osnovnu i srednju školu. Na neki način djetinjstvo Vam je bilo obilježeno njemačkim odgojem i kulturom. Je li Vam to pomoglo/odmoglo u daljnjem razvojnom putu?
Vjerujem da su život i odrastanje u multikulturalnom okruženju moja prednost. Radeći za veliku kompaniju kao što je Bosch upravo na području naše regije, svakodnevno se nalazim u situacijama koje mi to potvrđuju. S jedne sam strane naučena na njemačku disciplinu i usredotočenost na ciljeve, a istovremeno mi poznavanje naše kulture i mentaliteta pomažu da pri organizaciji posla, ispunjavanju zadataka i kriznim situacijama sve odrađujem s jednakom efikasnošću, ali i nešto manje stresa.
Od 1996. radite u Boschu u kojem ste obavljali niz poslova. Danas ste generalna direktorica tvrtke Robert Bosch Hrvatska. Jeste li očekivali ovakav uspješan razvoj karijere i koliko je važna osobna ambicija u postizanju iznadprosječnog uspjeha?
Kad pogledam unatrag, ono što je obilježilo svaki posao koji sam radila jest da sam uvijek i svugdje davala svoj maksimum, a smatram da sam imala sreću što na svom poslovnom putu nisam preskakala stepenice. Nikad se nisam identificirala s titulama i funkcijama. Ponavljam, moja je glavna ambicija u svakom poslu, svakom dnevnom zadatku, koliko god se činio jednostavan i rutinski, pristupiti maksimalno odgovorno i profesionalno. Koristim svaku priliku za učenje, slušanje i upoznavanje novih ljudi, njihovih znanja i iskustava, vjerujući da je to sve skupa ključ individualnog i poslovnog uspjeha.
Od osnutka u Zagrebu, u ožujku 1993., Bosch neprestano povećava prodaju u Hrvatskoj. Tehnologija je napredovala, promijenio se način pristupa kupcima, mnogo toga nije više kao na početku. Tvrtka je 2004. preuzela vođenje poslovanja u Bosni i Hercegovini, a 2014. u Sloveniji. Možete li je usporediti s danima kada ste počeli u njoj raditi?
Bosch je tvrtka za koju vrijedi Preradovićev citat “stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Poslujemo na tržištu koje traži kontinuiran proces prilagodbe i poboljšanja, puno brži nego u nekim drugim industrijama. Štoviše, mi moramo biti i jesmo ti koji su nositelji promjena, u protivnom kaskamo za konkurencijom. Kompanija na globalnoj razini postavlja standarde u smislu novih načina i tehnika vođenja organizacije, a onda se to spušta i primjenjuje na lokalnoj razini. Primjerice, ako usporedimo stupanj digitalizacije procesa, prije šest godina i danas, i to ne samo u smislu samih procesa, već i spremnosti djelatnika na prilagodbu i prihvaćanje te promjene, onda su pomaci značajni. Bitno se promijenio stil vođenja. Danas transformiramo cijele odjele u agilne organizacijske jedinice, a sve s ciljem da budemo bliži kupcima i korisnicima, da puno brže odgovaramo na potrebe tržišta, djelujemo inventivno i isporučimo “Tehnologiju za život”.
Bosch je tehnološka i inovacijska kompanija koja oblikuje i potiče brojne promjene (pametna rješenja, razvoj umjetne inteligencije, autonomnu vožnju, car-sharing…). Što nam Bosch donosi u idućih 5-10 godina?
Rekla bih da smo jedan veliki iskorak za budućnost napravili još 2017. godine, kada je Bosch svoj fokus stavio na područje umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija od presudne je važnosti za nas. Cilj nam je da do 2025. godine svaki Boschov proizvod bude opremljen, razvijen ili se proizvede s pomoću umjetne inteligencije. Uz takvu tehnologiju mogu se svladati i optimizirati izazovi u područjima poput prijevoza, medicine, poljoprivrede te klimatskih aktivnosti. Povezivanje i digitalizacija su srce naše korporativne strategije te uz pomoć umjetne inteligencije vjerujem da ćemo se brže približiti svom krajnjem cilju, a to je da postanemo vodeća IoT kompanija i pionir u povezanoj tehnologiji.
Danas ljudi i strojevi “rade zajedno” što nas ponovno čini efikasnijima. Roboti i algoritmi preuzimaju rutinske zadatke čime se otvara vrijeme za kreativnost i intelektualni rad, a čime proizvodnja i logistika doživljavaju snažnu transformaciju. Umrežavanje i digitalizacija naše proizvodnje i logistike jest i ostaje srž naše poslovne strategije. Želimo postati vodeći u IoT segmentu i samim time predvodnici u povezanoj industriji. Digitalna transformacija nam donosi velike izazove, ali jednako tako i enormne prednosti. U četiri godine na vanjskom tržištu ostvarili smo prihod od preko 1,5 milijardi € s rješenjima iz povezane industrije. Ono što je bitno u ovom procesu jest standardizacija primijenjenih rješenja i tu imamo još puno potencijala.
U Boschu ste razvili mnoge modele fleksibilnog radnog vremena, rad od kuće, skraćeno radno vrijeme, odnos prema ženama, majkama… Sve s ciljem zadovoljstva zaposlenika. Fleksibilnost je vam je jako važna!
Ako želite imati najbolje i zadovoljne zaposlenike, onda morate čuti i razumjeti njihove potrebe i izazove. Bosch u Njemačkoj je prije nekoliko godina dobio prvu nagradu za poslodavca s najviše modela fleksibilnog radnog vremena. Razvoj ovakvih modela imao je i ima za cilj djelatnicima olakšati usklađivanje privatnog i poslovnog života. Među prvima smo u Hrvatskoj dio tih modela uveli i na lokalnoj razini. Naši djelatnici već niz godina imaju mogućnost dio radnog vremena raditi od kuće. Također, uveli smo i fleksibilno radno vrijeme, što je od posebnog značaja za roditelje koji imaju manju djecu. Omogućili smo djelatnicima korištenje MultiSport kartice, imamo dodatno zdravstveno osiguranje sa sistematskim pregledom za sve djelatnike, a kontinuirano se bavimo temom zdravlja. Uveli smo prilagođeni koncept koji se zove “Inspiring working condition”, što u suštini znači da smo interijer uredili na ugodniji i topliji način za život. Uglavnom, stalno radimo na poboljšanju uvjeta rada za svoje zaposlenike.
Kako ste Vi zamišljali svoga šefa, a kakva ste Vi osoba kao menadžer? Razlika između šefa i vođe?
Mislite, “idealnog šefa”? U glavi si složite sliku vođe kakvog želite za sebe i kakav želite biti, ta slika se s vremenom malo mijenja, ali temeljni principi ostaju isti. Mogu vam opisati kakav je to vođa, a jesam li se približila tom idealu, to morate pitati moje kolege. Načelno, vođa treba davati smjer, osluškivati, motivirati, podržati i pomoći. I ono što smatram iznimno bitnim, vođa treba biti primjer u pogledu autorefleksije i rada na sebi. Ne možemo se kvalitetno baviti drugim ljudima i pomagati im, ako ne radimo kontinuirano na sebi samima. To bi izdvojila kao najvažniju karakteristiku.
U svakom poslu je važno imati podršku ljudi s kojima radite. Pa i mentora. Što je bilo važno kada ste došli u trenutke nedoumice i preispitivanja svojih odluka?
Potrebni su vam suradnici koji se neće uvijek apriori složiti s vama. U trenutcima nedoumice i preispitivanja oslanjam se na ljude u koje imam povjerenje, s kojima podijelim svoja razmišljanja, uđem u neke konstruktivne razgovore i debate koji mi pomažu određenu situaciju, tj. izazov, sagledati iz što više kutova te tako skupiti što više informacija za donošenje kvalitetne odluke. Kada god je to moguće, pokušavam postići konsenzus unutar grupe te time povećati predanost kolega pri ostvarenju odluke.
Bili ste spremni raditi i žrtvovati se za uspjeh. Siguran sam da poneke osobe oko Vas nisu bile na to spremne jer to traži rad, red i disciplinu?
Svi smo različiti! Zvuči kao jednostavna izjava, no trebalo mi je određeno vrijeme da tu činjenicu stvarno i prihvatim te da poštujem tu različitost među nama. Nije to uvijek jednostavno. No kad prihvatite ne samo da postoje različitosti, već da one mogu biti i iznimno korisne, puno učinkovitije možete raditi s različitim ljudima. Nemamo svi iste vrijednosti, isti odnos prema poslu, istu kreativnost, sposobnost razmišljati izvan okvira… Ponekad jedno isključuje drugo, a sve zajedno čini idealnu kombinaciju za uspjeh.
Vaš moto je: Više slušati, manje govoriti. Daje li on rezultat?
Da, da i da. S razlogom su nam dana dva uha i jedna usta. Nažalost, često sam svjedok razgovora u kojem ljudi govore, a nitko nikoga ne čuje. Govore istim jezikom, a trebaju tumača jer ne slušaju niti istinski žele čuti što onaj drugi govori. Kad bih mogla utjecati na to, uvela bih već u vrtiće, pa onda u osnovne i srednje škole predmet koji bi se bavio komunikacijom. Kad bismo od prvih dana obrazovanja razvijali empatiju i vještinu slušanja i razumijevanja drugog, vjerujem da bi naše obitelji, kompanije i društvo bili puno zdraviji i uspješniji. Radi se o vještini koja traži stalni rad, ali su plodovi u smislu zdravijih međuljudskih odnosa, izbjegavanja nerazumijevanja, nesporazuma, a onda i pogrešnih odluka, nemjerljivi.
Svoje zaposlenike morate motivirati, pokazati im svojim primjerom. Koliko su važni prethodno iskustvo i poslovi koje svaka osoba obavlja, ako želi postati uspješan menadžer?
Važno je zadobiti poštovanje i povjerenje svojih suradnika. Sigurno da su stečena znanja i godine iskustva nešto što u tome može pomoći. Svaki posao koji radite, ili ste radili, izvor je nekih novih znanja i vještina, ali proces učenja za menadžera, pogotovo u IT industriji, nikad ne završava.
Siguran sam da mnogo vremena provodite u uredu ili na putu. Nema puno prostora za osobna zadovoljstva. Jeste li uspjeli postići balans poslovnog i privatnog života?
Bilo je izazova s kojima se na poseban način susreću žene, ali smatram da ne možete uspješno voditi ljude i poslovanje ako niste u stanju zagospodariti vlastitim vremenom. Uz dobro planiranje, definiranje prioriteta i pojednostavljenje svega što se može pojednostaviti, moguće je postići dobar balans.
Razmjena iskustava izuzetno je bitna, posebno za žene koje žele biti poduzetnice/menadžerice. Nema puno žena na tim pozicijama. Želite maknuti tabu s pojmova: “žena-majka u biznisu” i “samo žena u biznisu”?
Da, smatram da tu treba napraviti razliku. Žene koje se odluče na karijeru i majčinstvo nailaze na velike prepreke, stereotipe i predrasude. Cijelo društvo još nije posloženo u mentalnom i izvedbenom dijelu kako bismo izjednačili pritisak na žene i muškarce koji se odluče za roditeljstvo i karijeru. Od zakonodavca, “mindseta” nadređenih, infrastrukture poput vrtića/škola… Ništa nije u funkciji žena koje žele graditi karijeru i biti majke. I kao da sve to skupa nije dovoljno, kroz medije nam se stalno nameću slike uspješnih poslovnih žena koje imaju djecu, sve stižu, krasne su, uređene, organizirane, idealne… No to su bajke. Trebamo početi iskreno, ozbiljno i konstruktivno razgovarati o ovoj temi na svim razinama i početi donositi konkretne mjere ako želimo povećati broj žena na visokim pozicijama koje se mogu, ako se na to odluče, ostvariti i kao majke.
Nedostaje li ženama samopromocije? Što je za žene najbolja motivacija – promjene ili…? Jesu li žene spremne prihvatiti menadžerske pozicije?
Da, mi žene u pravilu nismo ni približno sklone isticati svoje uspjehe kao naši muški kolege. Kao da još uvijek imamo komplekse, a ako u okruženju koje, kako sam ranije spomenula, ne potiče žene na razvoj karijere, mi same ne poradimo na promociji uspješnih, i dalje ćemo biti u poziciji u kojoj se ženama vodeće pozicije rijetko nude, a onda ih one još rjeđe i prihvaćaju. Pogledajte samo Hrvatski sabor ili Vladu kao ogledni primjer.
Bili ste gošća u dvjema srednjim školama u sklopu projekta “Biti Bolji-Be Better”. Hvala Vam na podršci! Vaš način razgovora s učenicima ostavio je dojam na njih, ali i na nas. Postoji li mogućnost i ove godine ponoviti posjet nekim drugim školama?
Rad s mladima je nešto što me posebno veseli. Majka sam dvoje učenika i vidim koliko našem školstvu nedostaje stvarnog, životno korisnog sadržaja. I upravo su zato programi kao što je “Biti bolji” iznimno pozitivni i korisni primjeri približavanja priča, iskustava i životno korisnih informacija mladim ljudima od strane šarolike skupine ljudi koja izvanredno pokriva širok segment nečeg što se može nazvati “škola života”. I zato ću uvijek rado podržati Vaš projekt i odazvati se za posjet odabranoj školi.
Što biste poručili mladima koji vide perspektivu, motive i mogućnosti uspjeha u Hrvatskoj?
Razumijem ih u potpunosti, a istovremeno ih pozivam na akciju. Hrvatska je, nažalost, postala izrazito neprijateljsko okruženje za mlade ljude. Ono čime su svakodnevno zasuti je korupcija, nepotizam, pravna nesigurnost, dvostruka mjerila, primitivizam, a istovremeno ne postoje autoriteti ni uzori na koje bi se mogli osloniti, stoga im nije lako. Nepravda je temeljni razlog zašto se sve češće odlučuju za odlazak, ali upravo su ti isti mladi ljudi, ta nova generacija koja dolazi, jedini koji mogu ispraviti stanje u kojem se nalazimo i od njih se nadam upravo tome. Očekujem da preuzmu odgovornost, postanu konstruktivni i prestanu čekati da im netko drugi ili negdje drugdje uredi život. Ovo je njihova zemlja i tko će je voditi ako ne oni.
