Svatko od nas prvo treba upoznati sebe, zatim razumjeti druge, a onda prihvatiti i sebe i druge kakvi jesu – ne onakve kakvi bi trebali biti ili kakvi su trebali biti ili kakvi će trebati biti ili kakvi mi mislimo da bi oni trebali biti… To je polazišna točka. Start. To je ono što imamo i sada s time idemo raditi. Realno moramo procijeniti što možemo dobiti od dva zlatna dukata. Mogu li se od te količine zlata napraviti lančić, narukvica ili naušnice? Jednako tako možemo šetajući šumom uzeti neki komad drveta, komad mramora ili čelika i onda razmisliti što sve s time možemo.
Što znači prihvatiti, a što znači ne prihvatiti?
To bi značilo da granu masline podignem s poda, opipam je, promotrim, pomirišem i zatim je odlučim uzeti doma takvu kakva je ili je pak bacim iza prve grede. Ono što ne mogu očekivati jest da će maslina biti čelik.
DISC model stilova ponašanja vs. Psihodinamski LEGO model vs. TCI model ličnosti
1. DISC model stilova ponašanja
Ili „crveno, plavo, žuto ili zeleno“ vrlo je jednostavan model s dvije dimenzije. Prva dimenzija pita jesmo li u ponašanju više „people person“ orijentirani na odnose ili smo orijentirani na rezultate i procese. Druga dimenzija govori o našoj brzini, energiji ili dominaciji – jesmo li prodorni, brzi, ekstrovertirani ili pak polakši, stabilni ili introvertirani.
• Prednost: jednostavan! Sada znamo da netko jako „crvenog“ ponašanja nije primitivac niti da je netko „plavog“ ponašanja robot. Zatim DISC može solidno procijeniti koliko nam neki posao leži, a koliko moramo „lomiti sebe“ bilo zbog ljudi ili zbog opisa posla. Boban nije počeo dobro igrati, već su ga stavili na njegovu prirodnu poziciju. Sigurno ih ima još mnogo, ali tu ću stati.
• Nedostatak: jednostavnost. Ne možete čovjeka staviti na raskrižje dviju crta. Konfuzija kod šarolikih rezultata „crveno, plavo, zeleno i žuto“ ponašanje – je li to sve ili ništa? Ne govori što je loše, a što dobro niti zašto se ponašamo na neki način – genetika, odgoj, trauma!?
2. Psihodinamski LEGO model
Unutrašnja dinamika znači da pratimo svoje procese i unutrašnje glasove. Pojesti ili ne pojesti, ostaviti ceduljicu na autu kojem smo otkinuli retrovizor, zapaliti ili ne? Ponekad glas razuma govori jedno, glas emocija govori drugo, glas nagona treće i glas savjesti četvrto. Oni se mijenjaju i ponekad prevlada jedan, a ponekad drugi. Kao da „boje“ u nama komuniciraju ili se biološki sad pali jedan, a sad drugi dio mozga. Idemo reći da je u modernom smislu to model „emocionalne inteligencije“.
• Prednost: razumijevanje unutrašnjih procesa i upravljanje sobom.
• Nedostatak: ne objašnjava od kuda dolaze neki procesi – odgoj, rano djetinjstvo, geni i ponekad želi mijenjati nepromjenjivo. Neće psihoanalizom odnosa s majkom u ranom djetinjstvu učiniti da nam se kraća ruka produži pa da budu jednake.
3. TCI model ličnosti
Ovo je zaista predivan model. DISC model je popularan među laicima, Psihodinamski među terapeutima, a TCI među znanstvenicima i neurolozima. TCI kaže da se osobnost sastoji od temperamenta i karaktera. Temperament je način na koji naš mozak biološki reagira na zvukove, podražaje, slike, događaje, ljude, hranu, kritike, iskustva i kako se dijelovi mozga pale i gase upravo kod nas! Postoje četiri crte temperamenta.
Karakter je pak dio koji mi slobodnom voljom biramo, učimo i čemu težimo. Tri su crte karaktera koje određuju naše stavove prema radu, drugim ljudima i našu duhovnost. 4 + 3 = 7. Temperament + karakter = osobnost.
Tu ću stati. Budite dobro, zdravo! Neka vas život nečim lijepim iznenadi! Volim vas. MS
