„Pod tepih“ kultura nas je zarobila! „Pod tepih“ vještina, koja je trebala biti jedna korisna vještina u iznimnim situacijama, proširila se i postala je čitava jedna kultura. Da bismo postali normalni, moramo se vratiti „kulturi zdravog konflikta“ koja je dio „kulture rješavanja stvari“.
Pod tepih na poslu… Pod tepih u obitelji… Pod tepih prošlost… Pod tepih i budućnost… Pod tepih problemi i naše misli… Pod tepih s nadređenima… Pod tepih s prijateljima… Pod tepih godinama… Uvijek pod tepih!
Okovi i laži „pod tepih“ kulture
Moramo se osloboditi laži i teških okova „pod tepih“ kulture! Ona nam je isprala mozak i uvjerila nas da konflikt treba spriječiti, osuditi i da nema nazad, umjesto da se osuđuje „način konflikta“ ili „uzrok konflikta“. „Pod tepih“ kultura ima nad nama moć! Zašto? Jer nas uvjerava da konflikt znači kraj, slom, izgon, krah, rastanak ili sudbonosni znak nečeg lošeg!
Kako graditi kulturu zdravog konflikta?
Temeljne postavke koje moramo usaditi:
- Konflikt nije bolest koju treba liječiti, već vještina koju treba učiti!
- Konflikt nije kraj – već početak! Svaki dan je „druga prilika“ za proces rasta.
- „Umijeće konflikta“ nije opcionalno i svi su dužni trenirati svoje umijeće konflikta.
- Konflikt ne slijedi nepovratno oštećenje odnosa, već ga slijede iskreniji i bolji odnos.
- Konflikt sam po sebi nije anomalija, već normalan i prirodan proces u kojem svi ponekad moraju aktivno sudjelovati.
Konflikt kao totem, crna mačka i petak trinaesti
Konflikt je za zarobljenike „pod tepih“ kulture nešto kao jahač apokalipse, a mnogi ga možda nesvjesno interpretiraju kao „praznovjeran znak“ protivan znanosti! Znak nekompatibilnosti, znak trajne nesreće, znak predodređenja za neuspjeh, „Mi nismo jedno za drugo“ i sličnih vjerovanja. Uvijek treba gledati širi kontekst! Puno faktora predviđa uspjeh nekog poslovnog ili privatnog odnosa! Sustav vrijednosti, vjerovanja, poštenje, kompetencije pregovaranja, asertivnost, samosvijest, otvoren „mindset“ i niz kompetencija koje se mogu ili ne moraju razviti, kao i vjerovanja, promišljanja, svjetonazori koji se mogu mijenjati.
Zamislimo sljedeće situacije:
- Jedna osoba vjeruje da je konflikt nešto što jako loše – tsunami nakon koga nema povratka!
- Druga vjeruje da je konflikt normala pojava, poput kiše koja povremeno pada, ništa strašno.
- Treća osoba vjeruje da je konflikt jedna pozitivna pojava koja može unaprijediti odnos.
- Četvrta osoba vjeruje da je konflikt nepoželjan, da je trajno stanje ili osobina koju treba izbjegavati.
- Peta vjeruje da je konflikt vještina koja se može usavršavati kao i ostali oblici komunikacije.
Dvije osobe iz kategorije „tsunami“ konfliktu će dati velik i negativan značaj!
Konflikt kao kozmički događaj, elementarna nepogoda i oružje masovnog uništenja!
Konflikt je nekima „apokaliptični događaj“ kojemu se pridaje:
- Silna snaga, mit i vjerovanje da „konflikt ima toliku moć da može razoriti tim, kompaniju, obitelj, prijateljstvo ili brak“. Ispravno bi bilo reći da „uzroci konflikta“ i „način konflikta“ mogu razoriti stvari.
- Moć konačnosti i nepovratnost – konflikt je toliko moćan da u jednom udarcu može sve srušiti i više nema iscjeljenja.
- Trajno ropstvo – konflikt ima trajnu moć nad čovjekom i on se tomu ne može oduprijeti niti ga može mijenjati.
Kultura konflikta nije samo „kulturan konflikt“, već prvenstveno kultura u kojoj se konflikt ne poistovjećuje s krajem ili praznovjerjem „neće to ići, vidjet ćeš ti, pazi što ti kažem!“
