Svi ljudi, u većoj ili manjoj mjeri, imaju određene karakteristike, potrebe i motive koje možemo smatrati narcisoidnima. Zdravi narcizam ili narcisoidnost pridonosi osjećaju subjektivne dobrobiti, a time i našem mentalnom zdravlju. Očituje se u psihološkoj otpornosti i pristranoj pozitivnoj slici o sebi zbog koje smo motiviraniji za djelovanje, uspješniji i zadovoljniji. Znanstvena istraživanja opetovano potvrđuju da je zdravi narcizam povezan s kompetitivnim ponašanjem, energičnošću, ambicijom te ležernošću u međuljudskim odnosima. No preizražena pozitivna samopercepcija i pragmatičnost (osobne karakteristike i resursi koriste se isključivo u svrhu uspješne realizacije vlastitih ciljeva) mogu prouzročiti probleme u međuljudskim odnosima.
U slučaju patološkog narcizma stvarne sposobnosti i kompetencije osobe u značajnom su raskoraku s visokim mišljenjem koje ima o sebi, zbog čega ona osjeća veliki pritisak kada se suočava s razočaranjima, sumnjama u sebe i svime što prijeti pozitivnoj slici o sebi (npr. kritika, neuspjeh) iz razloga što nije u stanju razviti učinkovite strategije nošenja s navedenim iskustvima. Također, osoba iskazuje manjak empatije za druge ljude, dok istodobno ima izraženu potrebu za uvažavanjem sa strane drugih. Kada se kroz duže vrijeme kod pojedinca uočavaju izraženi obrasci egoističnog, agresivnog i zavidnog ponašanja, praćeni precijenjenom slikom o sebi i svojim sposobnostima, krhkim samopoštovanjem i deficitom empatije, onda je opravdano govoriti o dijagnozi tzv. narcisoidnog poremećaja ličnosti (prema DSM-5 Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge, 2013.). Njegova zastupljenost u općoj populaciji iznosi 6.2 %, s većom učestalošću među muškarcima (7.7 %), nego među ženama (4.8 %).
Empirijska istraživanja, uglavnom provedena na studentskoj populaciji, ne nude jednoznačan odgovor na pitanje je li zadnjih desetljeća narcisoidnost u porastu. Međutim, zanimljiva su promišljanja nekih znanstvenika koji sugeriraju da možda i nije došlo do stvarnog porasta, već ga je napredak tehnologije (pametni telefoni, internet, društvene mreže sl.) učinio vidljivijim (“selfiemanija”). Još su intrigantnije pretpostavke o utjecaju suvremenog trenda u odgoju djece, koji jako naglašava važnost izgradnje samopoštovanja, na izraženost njihove narcisoidnosti. Iz najbolje namjere, roditelji nerijetko pružaju bezuvjetnu podršku djeci koja nije utemeljena na relevantnim i stvarnim postignućima. Ovo se ne odnosi samo na roditelje i djecu, već i na sve nas ostale koji neopravdano podilazimo svojim partnerima i prijateljima (stvarnima i virtualnima), poznanicima, šefovima, političarima, guruima, celebrityjima… Nekritično hvaljenje i dodvoravanje drugima, umjesto davanja iskrene povratne informacije i pohvala utemeljenih na objektivnim ostvarenjima osnažuje kolektivnu narcisoidnu kulturu.
Narcisi i (show)business se vole
Narcisoidne osobe u poduzetništvu obično krasi inteligencija, obrazovanost, lukavost, društvenost i prodornost, ali i šarm te zabavnost. Lako se izvrsno snalaze u društvu i lako zaokupljaju pažnju drugih, emocionalna inteligencija im je niska, što se, među ostalim, manifestira u već spomenutom deficitu empatije za druge. Uvijek su spremni na akciju i dobro funkcioniraju pod stresom. Primarno su usmjereni na vlastitu promociju i napredovanje u karijeri, pri čemu, pragmatični kakvi jesu, lakše zaborave na svoju savjest i skrupule. Privlače ih statusni simboli i privilegije, a kada su dio većeg poslovnog sustava, prepoznajemo ih po ulizivanju nadređenima i neugodnom ophođenju prema podređenima.
Psihologijska testiranja upućuju na značajno veći postotak pojedinaca s narcisoidnim karakteristikama među visokopozicioniranim osobama u korporacijama u odnosu na ostatak populacije. U ulozi nadređene osobe ili poslodavca narcis očekuje bespogovorno divljenje i poslušnost i samo iz pozicije moći može funkcionirati u timu. U protivnom, timski rad nije njegov izbor jer će svoje suradnike doživljavati kao potencijalnu prijetnju. Visoka koncentracija narcisoidnosti kod (top) menadžmenta, koja se očituje u preferiranju odanih poslušnika i podobnika, umjesto stručnih i sposobnih suradnika, zbog podilaženja vlastitom egu i izgradnje kulta ličnosti, dugoročno narušava produktivnost cijele organizacije.
Postojanje onih koji su u milosti i onih koji su na crnoj listi, stvara nepovjerenje, neprijateljstvo i razdor među zaposlenicima. Oni koji su personae non gratae razvijaju osjećaje bespomoćnosti, nelagode i straha koji prerastaju u sagorijevanje na poslu i česta bolovanja. Neki od njih odluče se i za radikalan potez davanja otkaza, dok one manje sretne zadesi i dobivanje otkaza. Cjelokupna radna atmosfera postaje apatična do stupnja paraliziranosti.
Izraelski pisac Sam Vaknin, autor knjige Malignant Self Love: Narcissism Revisited (1999.) i urednik privatne web stranice o narcisoidnom poremećaju ličnosti, ističe određena zanimanja kao pogodna za narcisoidne osobe, a to su učitelj ili profesor, menadžer, svećenik i profesionalni sportaš. Također, zadovoljavajuće profesije pronalaze i u politici, showbusinessu, vojsci, pravu i medicini.
Kako se zaštititi od narcisoidnog vampirizma?
Narcisoidni pojedinci spadaju u tzv. energetske vampire koji crpe našu energiju na fizičkoj i psihičkoj razini. U interakcijama s njima osjećat ćemo se kao da nas ne doživljavaju, uz to će uspješno probuditi našu samokritičnost i navesti nas da sumnjamo u sebe i svoje sposobnosti. S lakoćom će nas izmanipulirati, poniziti ili osuditi. Izazivaju u nama stanje umora, uznemirenosti, pa čak i ljutnje. S obzirom na negativan utjecaj koji narcisoidne osobe mogu imati na nas, važno je razviti mehanizme zaštite ovisno o danim okolnostima i mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju.
Bilo bi idealno u potpunosti izbjegavati i prekinuti kontakte. No to nije uvijek opcija, pa nam preostaju drugi oblici “preživljavanja” u njihovoj blizini, poput prihvatiti da takve osobe zbog svojih “emocionalnih ograničenja” nisu u stanju biti tople, brižne i suosjećajne niti će pokazati razumijevanje za naše potrebe i želje (pogotovo ako su u suprotnosti s njihovima). Shodno tomu, lakše ćemo se s njima nositi ako smanjimo očekivanja i ne polazimo od pretpostavke da će “možda ipak jednom odreagirati altruistično”. Također, u kontaktu s narcisoidnim osobama treba zadržati stalan oprez da nas ne bi izmanipulirali. Sve što izgovore treba odvagnuti više puta. Konačno, možemo ih nadmudriti njihovim vlastitim oružjem i, kad nešto tražimo od njih, biti proračunati i povezati svoju molbu s njihovom osobnom koristi, a prije i poslije toga im još malo (ili malo više) laskati.
