“Bez dobre strategije, kvalitetnog mjerenja i izvedbe novac se može potrošiti vrlo brzo, bez obzira na veličinu tvrtke.” – Marko Krišto, osnivač DigiAdrije i stručnjak za digitalni marketing i umjetnu inteligenciju
Marko Krišto za sebe kaže kako je osoba koja je veći dio karijere provela na spoju marketinga, tehnologije i razvoja digitalnih rješenja. Danas je osnivač DigiAdrije i bavi se performance marketingom, web razvojem, umjetnom inteligencijom i automatizacijom poslovnih procesa.
„Moj profesionalni put nije počeo s DigiAdrijom. Prva iskustva stekao sam još kroz rad u turizmu i ugostiteljstvu, između ostalog u Papayi na Zrću i Carpe Diemu na Hvaru. Od 2009. do 2015. radio sam u Stanleybetu, gdje sam se bavio webom, marketingom, promocijama i suradnjom s medijima. Velika profesionalna prekretnica bio je odlazak u Švicarsku. Od 2015. do 2022. radio sam u agenciji Hinderling Volkart na digitalnim, marketinškim, UX i komunikacijskim projektima za švicarsko tržište. Tamo sam imao priliku raditi i na projektima s mjesečnim kampanjskim i projektnim budžetima između 70.000 i 120.000 švicarskih franaka. To iskustvo mi je puno značilo jer sam vidio kako izgledaju projekti kad iza njih postoje ozbiljni budžeti, timovi, procesi i vrlo visoka očekivanja klijenata. Istodobno sam naučio da veći budžet sam po sebi ne znači bolji rezultat.
DigiAdria kao ideja i brend postoji dulje, dok sam obrt formalno osnovao u siječnju 2026. Zato možda izvana izgleda kao da se u nekoliko mjeseci dogodilo jako puno, ali iza svega zapravo stoje godine rada i iskustva. Nisam krenuo od nule, nego sam ono što sam godinama radio za druge počeo objedinjavati u vlastiti poslovni sustav. Danas kroz DigiAdriju radim Google Ads, Meta i TikTok oglašavanje, SEO i AEO, analitiku, web razvoj, AI automatizaciju i edukacije, ali paralelno razvijam i vlastite digitalne proizvode. Upravo taj dio sve više određuje smjer u kojem želim razvijati poslovanje.
Odluka da napravim nešto svoje nije došla preko noći. S vremenom sam shvatio da me više ne zadovoljava samo izvršavanje pojedinačnih zadataka ili vođenje kampanja. Htio sam imati mogućnost od ideje napraviti cijeli proizvod, testirati ga na tržištu, pogriješiti, promijeniti smjer i na kraju vidjeti koristi li ga netko u stvarnom životu.
Privatno mi je obitelj najvažnija. Suprug sam i otac dvoje male djece i upravo mi vrijeme s njima najviše pomaže da se odmaknem od posla. Kada radite nešto svoje, granica između radnog i slobodnog vremena lako nestane, pogotovo kada vas posao stvarno zanima. Zato mi je obitelj istodobno najveća motivacija i najbolji podsjetnik da posao nije jedina stvar koja postoji“ – priča nam Marko.
Danas gotovo svi govore o umjetnoj inteligenciji, ali Vi je pokušavate pretvoriti u konkretan poslovni alat. Što vas kod AI-ja najviše fascinira, tehnologija sama po sebi ili mogućnost da čovjeku promijeni način na koji radi?
Definitivno ovo drugo. Sama tehnologija mi je zanimljiva, ali puno mi je zanimljivije što s njom možemo napraviti. O umjetnoj inteligenciji često se govori kroz pitanje hoće li zamijeniti ljude. Mislim da je trenutno puno važnije pitanje koliko jedan čovjek uz kvalitetno korištenje AI-ja može napraviti više nego prije samo nekoliko godina. AI danas koristim gotovo svakodnevno, od analize i programiranja do istraživanja, automatizacije i razvoja proizvoda. Alati poput Claudea, Claude Codea, OpenAI Codexa i Google AI Studija nisu mi zanimljivi zato što su novi, nego zato što mi omogućuju da neke ideje testiram i realiziram puno brže.
To ne znači da AI napravi posao umjesto čovjeka. Ako ne razumijete problem koji rješavate, uz pomoć umjetne inteligencije možete samo puno brže napraviti pogrešnu stvar. Čovjek i dalje mora znati što želi postići, procijeniti kvalitetu rezultata i na kraju preuzeti odgovornost za odluku. Mislim da će jedna od najvećih promjena biti upravo u tome što će mali timovi, pa čak i pojedinci, moći napraviti stvari za koje je prije bilo potrebno puno više ljudi, vremena i kapitala.
Marketing nije cilj sam sebi. Tehnologija nije cilj sama sebi. Ni umjetna inteligencija nije cilj sama sebi. Sve su to alati. Na kraju je najvažnije jeste li njima riješili stvaran problem i napravili nešto zbog čega je korisniku, klijentu ili kupcu život bar malo jednostavniji.
Ne vjerujete u marketing bez cilja. Koja je najčešća pogreška koju hrvatski poduzetnici rade kad ulažu u digitalni marketing i zašto je teško priznati da novac možda troše na pogrešnome mjestu?
Najčešća pogreška je krenuti od kanala, umjesto od cilja. Često čujem: „Moramo biti na Facebooku“, „trebamo Google Ads“ ili „moramo na TikTok“. Prvo pitanje trebalo bi biti što konkretno želimo postići i možemo li taj rezultat izmjeriti. Ako tvrtka uloži 1.000 eura u oglašavanje, mene prvenstveno zanima što je tih 1.000 eura napravilo za poslovanje. Klikovi, impresije, pregledi i pratitelji mogu biti korisni pokazatelji, ali sami po sebi ne plaćaju račune.
Drugi problem je što se marketing često promatra izolirano. Možete imati odličnu kampanju koja dovodi kvalitetne ljude na lošu web-stranicu i rezultat će biti loš. Problem tada nije nužno oglas. Možda je ponuda, web, cijena, brzina odgovora na upit ili nešto peto. Teško je priznati da nešto ne funkcionira jer je novac već potrošen, a ljudi se prirodno vežu uz vlastite odluke. Ali upravo tada treba pogledati podatke i biti spreman promijeniti pristup. U digitalnom marketingu nema smisla braniti vlastitu ideju ako podaci pokazuju da tržište na nju ne reagira.
Osobno vodite kampanje, analizu i optimizaciju. Je li teško poduzetniku napraviti prijelaz iz osobe koja sve zna i radi sama u osobu koja mora graditi sustav koji može rasti bez njega?
Da, i rekao bih da je meni osobno to jedan od većih izazova. Kada ste navikli sami postaviti kampanju, napraviti tracking, analizirati rezultate, napraviti landing stranicu i riješiti tehnički problem, često vam je najjednostavnije reći: „Napravit ću sam.“ Problem je što takav način rada ima vrlo jasan plafon. Dan ima 24 sata. Zato sve više pokušavam razmišljati kroz procese. Što se može standardizirati, što se može automatizirati, gdje AI može preuzeti repetitivni dio posla, a gdje čovjek mora ostati uključen.
Mislim da je to jedan od ključnih prijelaza iz samostalnog stručnjaka prema poduzetniku. Nije poanta dokazati da sve možete sami. Poanta je napraviti sustav koji daje kvalitetan rezultat i kada vi osobno ne odradite svaki pojedini korak. Još uvijek sam u tom procesu i ne bih tvrdio da sam ga završio.
DigiAdria, osim rada za klijente, razvija i vlastite digitalne proizvode, od AI pravnog asistenta LexPilota do Računka i KoštaMe.com. Što ste kroz razvoj vlastitih proizvoda naučili o poduzetništvu?
DigiAdria je nastala kao spoj onoga čime se profesionalno bavim godinama: digitalnog marketinga, weba, analitike i, posljednjih godina, umjetne inteligencije i automatizacije. Klijentima pomažemo kroz Google Ads, Meta i TikTok oglašavanje, SEO i AEO optimizaciju, web razvoj, analitiku, AI automatizaciju i edukacije. Međutim, dugoročno ne želim da DigiAdria bude samo klasična agencija koja prodaje sate rada. Zato paralelno razvijamo vlastite digitalne projekte i proizvode, među kojima su LexPilot, Žalba.eu, Računko i KoštaMe.com.
Umjetna inteligencija može ubrzati proces, ali ne može preuzeti odgovornost za točnost onoga što objavite.
Razvoj vlastitih proizvoda naučio me prije svega da dobra tehnička ideja nije isto što i dobar proizvod. Možete mjesecima razvijati nešto što je tehnički odlično, a onda otkriti da korisniku taj problem uopće nije dovoljno važan da bi za njegovo rješenje platio ili ga redovito koristio. Zbog toga danas puno više razmišljam o stvarnom problemu korisnika nego o broju funkcionalnosti koje možemo dodati proizvodu. Tehnologija je sredstvo. Ako proizvod ne rješava stvaran problem, nije posebno važno koliko je tehnološki napredan.
Projekt KoštaMe financirali ste vlastitim sredstvima i zasad nemate vanjskog investitora. Kada razvijate ovakav projekt, što Vam je važnije kao poduzetniku – dokaz da ste napravili koristan proizvod koji ljudi koriste ili nešto drugo?
U ovoj fazi važnije mi je dokazati da proizvod ljudima stvarno koristi. Investicija može ubrzati projekt, ali ne može riješiti problem ako ljudi ne žele koristiti proizvod. KoštaMe je nastao iz vrlo jednostavnog pitanja koje svi postavljamo: koliko nešto stvarno košta? Koliko košta adaptacija stana? Nova kuhinja? Klima? Servis automobila? Dentalni zahvat? Solarni sustav?

Na internetu postoji ogromna količina informacija, ali su često razbacane, zastarjele ili predstavljene bez dovoljno konteksta. Ideja KoštaMe je te informacije pretvoriti u nešto praktično i razumljivo te korisniku dati realnu procjenu prije nego što krene u određenu investiciju ili kupnju. Danas platforma ima 100 kalkulatora iz različitih područja, a cilj nije napraviti što veći broj kalkulatora samo radi brojke, nego da svaki od njih korisniku daje stvarnu vrijednost. Ako ljudi dolaze, koriste kalkulatore i dobivaju informaciju koja im pomaže donijeti bolju odluku, onda imamo temelj na kojem možemo graditi ozbiljan poslovni model. Vanjski kapital može doći kasnije ako za njega postoji jasan razlog. Ne bih uzimao investiciju samo zato da možemo reći da imamo investitora.
Iza 100 kalkulatora, istraživanja i korištenja AI alata stoji ogromna količina Vašeg osobnog vremena. Što Vas danas više pokreće – znatiželja da otkrijete dokle možete dovesti vlastitu ideju ili želja da napravite nešto što će ljudima doista olakšati svakodnevni život?
Vjerojatno kombinacija jednog i drugog. Imam tu osobinu da kada vidim problem, odmah počnem razmišljati može li se napraviti bolje rješenje. To je dio znatiželje i zbog toga mi je razvoj proizvoda toliko zanimljiv. Ali da KoštaMe nitko ne koristi, teško bih dugoročno pronalazio motivaciju samo u tehničkom razvoju. Najzanimljiviji trenutak je kada vidite da je netko došao preko Googlea, koristio kalkulator koji ste napravili i dobio informaciju koju je tražio. Tada projekt prestaje biti nešto što postoji samo na vašem računalu i postaje stvaran proizvod. AI nam omogućuje da razvoj znatno ubrzamo, ali tih 100 kalkulatora nije nastalo tako da smo umjetnoj inteligenciji rekli „napravi kalkulator“. Iza svakog kvalitetnog kalkulatora moraju postojati struktura, podaci, pravila, istraživanje, testiranje i provjera rezultata.
Rekli ste da je kod KoštaMe najveći izazov zapravo odlučiti koje se cijene mogu pošteno uspoređivati. Kako donosite odluku kada podatak izgleda precizno, ali znate da iza njega postoji previše različitih okolnosti ili nedostatak kvalitetnih podataka?
To je jedno od najvažnijih pitanja cijelog projekta. Lažna preciznost može biti gora od šire, ali realnije procjene. Ako kažemo da nešto košta 7.438 eura, korisniku taj broj djeluje vrlo precizno i autoritativno. Ali ako iza njega postoji deset varijabli koje mogu promijeniti cijenu za nekoliko tisuća eura, onda mu zapravo nismo pomogli. Zato kod KoštaMe pokušavamo raditi s rasponima, parametrima i različitim razinama pouzdanosti. Kod adaptacije stana, primjerice, nije dovoljno znati samo broj kvadrata. Lokacija, stanje nekretnine, kvaliteta materijala, opseg radova i niz drugih faktora mogu bitno promijeniti konačan trošak. Radije ću korisniku pokazati realan raspon i objasniti što ga može promijeniti nego prikazati jedan vrlo precizan broj koji u stvarnom životu nema dovoljno čvrstu podlogu. Mislim da je upravo tu jedna od najvećih odgovornosti ovakvog projekta – znati kada podatak nije dovoljno kvalitetan i ne pokušavati ostaviti dojam veće preciznosti nego što je realno moguća.
Ako sam dobro razumio, važno je razviti i sustav provjere podataka koji prati kada je određeni skup cijena posljednji put verificiran. Koliko je dugoročno gledano održavanje kvalitetnih i aktualnih podataka veći izazov od samog programiranja kalkulatora?
Po meni je to dugoročno čak i veći izazov. Kalkulator možete tehnički napraviti jednom. Podatak nema takav luksuz. Cijene rada se mijenjaju, materijali poskupljuju ili pojeftinjuju, tržište se mijenja i ono što je bila dobra procjena prije godinu ili dvije, danas više ne mora biti relevantno. Zbog toga je važno imati sustav u kojem znamo kad je određeni skup podataka posljednji put provjeren i kada ponovno treba verifikaciju. Tu AI može jako pomoći u prikupljanju, strukturiranju i usporedbi velike količine informacija, ali završna procjena kvalitete podataka ne može se slijepo prepustiti modelu. Za projekt poput KoštaMe povjerenje je možda i najvažnija valuta. Ako korisnik nekoliko puta dobije nerealnu procjenu, neće se vratiti bez obzira na to koliko je platforma tehnički dobro napravljena ili lijepo dizajnirana. Zato razvoj novih kalkulatora nije jedini posao. Jednako je važno održavati ono što već postoji.

Imate iskustvo u marketingu, analitici, webu i AI-ju. Kada biste danas morali izabrati samo jednu stvar koju bi svaki mali poduzetnik trebao naučiti o digitalnom poslovanju, što bi to bilo?
Naučiti razlikovati aktivnost od rezultata. To što nešto radimo ne znači da od toga imamo poslovnu korist. Možete svakodnevno objavljivati na društvenim mrežama, imati desetke tisuća pratitelja i istovremeno vrlo malo prodaje. S druge strane, mali poduzetnik može imati relativno skroman broj posjetitelja web-stranice, ali ako su to pravi ljudi s jasnom namjerom kupnje, rezultat može biti odličan. Zato bih svakom poduzetniku preporučio da razumije bar osnovnu analitiku vlastitog poslovanja: odakle dolaze kupci, koliko ih košta dovesti, koliko njih postane kupac i koliko mu jedan kupac vrijedi. Ne mora svaki vlasnik tvrtke znati postaviti Google Ads kampanju, Google Analytics ili tracking. Za to postoje stručnjaci. Ali vlasnik mora razumjeti što želi dobiti od digitalnog marketinga i kako će znati je li to dobio.
Instagram, Facebook, TikTok ili bilo koja druga platforma sutra mogu promijeniti algoritam, pravila ili cijenu oglašavanja. Web-stranica, baza korisnika, podaci i vlastiti digitalni proizvodi predstavljaju imovinu nad kojom poduzetnik ima puno veću kontrolu. Zato društvene mreže ne bih zanemario, upravo suprotno.
Što dugoročno i kratkoročno želite postići u svim Vašim projektima? Na čemu je sada veći naglasak? Postoji li mogućnost širenja koncepta na druga tržišta?
Kratkoročno mi je cilj dodatno stabilizirati DigiAdriju i nastaviti razvijati proizvode koji pokazuju potencijal. Kod KoštaMe fokus je na kvaliteti 100 postojećih kalkulatora, aktualnosti podataka, organskom rastu platforme i razvoju poslovnog modela koji neće narušiti korisničko iskustvo.
Dugoročno me puno više zanima razvoj skalabilnih digitalnih proizvoda nego klasičan model u kojem prihod raste isključivo proporcionalno broju sati koje možemo prodati. Mogućnost širenja na druga tržišta svakako postoji. Sam koncept KoštaMe nije specifičan samo za Hrvatsku. Ljude u Zagrebu, Beču, Münchenu ili Ljubljani zanima ista stvar – koliko će nešto koštati prije nego što donesu odluku. Međutim, nije dovoljno samo prevesti stranicu. Svako tržište ima drugačije cijene, navike, porezni okvir, konkurenciju i očekivanja korisnika. Ako budemo išli na druga tržišta, želim da to bude napravljeno ozbiljno, s podacima prilagođenima svakom pojedinom tržištu, a ne samo tako da postojeću hrvatsku verziju prevedemo na drugi jezik.
Koliko je danas, uz AI alate, granica između čovjeka koji „radi posao“ i poduzetnika koji zna pravilno koristiti tehnologiju da bi napravio ono što bi nekada zahtijevalo cijeli tim ljudi?
Ta granica se jako brzo pomiče. Danas jedna osoba koja dobro razumije marketing, tehnologiju i AI može napraviti količinu posla za koju je prije nekoliko godina bio potreban mali tim. Ali tu postoji jedna zamka. AI daje veliku brzinu, a brzina bez smjera nije nužno prednost. Ako znate definirati problem, razlomiti ga na manje dijelove, dati AI-ju pravi kontekst i zatim kritički provjeriti rezultat, mogućnosti su ogromne. Mislim da će upravo sposobnost upravljanja tim alatima postati jedna od važnijih poslovnih vještina. Ne morate biti programer da biste koristili AI, ali morate razumjeti proces koji pokušavate poboljšati.
Najveća prednost neće biti u tome tko ima pristup najboljem AI alatu jer će pristup vrlo brzo imati gotovo svi. Prednost će imati oni koji znaju što s tim alatom napraviti. Za mene je to možda i najzanimljiviji dio trenutačne AI revolucije. Tehnologija omogućuje malim poduzetnicima da rade stvari koje su donedavno bile dostupne gotovo isključivo većim tvrtkama s većim timovima i budžetima.