Prije dosta godina do mene je došla vijest da je kolegica u tvrtki u kojoj sam svojedobno i ja radila, dala otkaz. Iznenađenje, ne samo za mene nego i za sve koji su je poznavali. Nije dobila otkaz, što bi u tadašnjim uvjetima bilo gotovo normalno, otkaz je dala ona. U sklopu reorganizacije i tehnoloških promjena u toj tvrtki, njezino radno mjesto postalo je nepotrebno. Kako se radilo o tvrtki u kojoj je socijalna komponenta još uvijek bila jaka, ponuđeno joj je drugo radno mjesto, koje je prema općem sudu odgovaralo i njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima. Međutim, ona ga je odbila. I to odbila, iako je nije čekalo radno mjesto u nekoj drugoj tvrtki, iako spada u kategoriju koja je prema statistikama najteže zapošljiva (žena, starija od četrdeset i pet godina, sa zanimanjem koje više ne postoji – komu još trebaju tehnički crtači, daktilografi ili telefonisti?!), iako nije pokretala vlastiti posao, nije dobila na lutriji, a niti se, da se našalimo, bogato udala.
Što se zapravo dogodilo?
Ono što se mora dogoditi kada pojedinci zapostave osobni razvoj, a menadžment zanemari važnost pripreme ljudi za promjene. Nakon dugog niza godina obavljanja istih poslova u istom krugu ljudi, mojoj se kolegici manje traumatičnim učinilo dati otkaz i prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, nego prijeći u drugi ured u istoj zgradi, naučiti novu vještinu i komunicirati s ljudima unutar drugog odjela.
Zašto je ovakva nefleksibilnost zaposlenih loša, ne samo za pojedince nego i za tvrtku? Zato što “ne preživljavaju ni najjače ni najinteligentnije vrste, već one koje najbolje odgovaraju na promjene” (Darwin). Zato što se promjene ionako ne mogu izbjeći. I zato što pružanjem otpora promjenama trošimo energiju na krivome mjestu.
Upitate li ih izravno, možda će čak tvrditi kako vole novine, a mrze kolotečinu. Ali će zato za svaku predloženu promjenu dokazivati kako ona uopće nije potrebna, riječima: “Oduvijek smo to tako radili”, “I drugi su pokušali pa nije išlo”, “Ne popravljaj ako nije pokvareno”, “Nije li to preskupo?”, pa sve do “To je kod nas neprimjenjivo, mi smo previše specifični”.
Ne dopustite da se uljuljkaju u postojeće stanje, emocionalno vežu za svoj radni stol i puste korijenje zajedno s fikusom koji uz njega raste. Promjene koje provodite ne moraju biti ni drastične ni skupe da biste njima postigli cilj. Evo nekoliko ideja…
Mijenjajte fizičku okolinu
Ovaj prijedlog ne pretpostavlja mijenjanje lokacije vaše tvrtke ili učestalu nabavu novog uredskog namještaja. Napravite ono što možete. Promijenite raspored stolova, ormara, sobnog bilja i sjedenja po uredima. Kako naći izgovor za to? Iskoristite stvari koje se prirodno događaju – iz jedne sobe je nekoliko ljudi otišlo u mirovinu ili iz nekog drugog razloga napustilo tvrtku, a u susjednoj sobi nije. Prva zjapi poluprazna, a u drugoj kolega mora zamoliti drugoga kolegu da pomakne svoj stolac kako bi ovaj došao do ormara. Napravite preraspodjelu. Ili, primljen je pripravnik pa bi bilo bolje da sjedi uza starijega kolegu od kojeg će učiti – prebacite srednjeg kolegu u drugu sobu i oslobodite prostor za mlađeg. Ovakve seobe nose i jednu prednost za onog koji se mora preseliti – bit će prisiljen očistiti svoj stol i ormare i baciti puno nepotrebnih stvari. A možda pronađe i neku izgubljenu. 🙂
Možete premještati čitave odjele, ovisno o logici procesa i tokova informacija koje u toj fazi zastupate. Naprimjer, stavite odjel razvoja uz odjel marketinga kako bi se zahtjevi s tržišta neposrednije pretočili u nove proizvode. Odjel prodaje premjestite bliže odjelu proizvodnje kako bi lakše razmjenjivali informacije o stupnju gotovosti narudžbe. A odjelu servisa je najbolje uz skladište jer će tako brže dolaziti do rezervnih dijelova. Nakon nekog vremena, promijenite logiku – možda je bolje da odjel razvoja bude uz odjel proizvodnje kako bi imao informacije što i kako je moguće proizvesti, a servis bliže odjelu prodaje zbog zajedničke komunikacije s kupcima.
U vremenima između seoba, postavite oglasne ploče i redovito mijenjajte njihov sadržaj. Ne dopustite da po zidovima vise prošlogodišnji kalendari i prašnjave slike, da se po hodnicima gomilaju stari registratori i kućišta odbačenih računala. Mijenjajte razmještaj automata za kavu i vodu, poigrajte se bojama zidova i ograda, dodajte ili oduzmite koju uredsku biljku, bilo što samo da izbjegnete monotoniju.
Vodite brigu o cjeloživotnom obrazovanju
Imate li godišnje planove edukacije, predlažu li vaši zaposleni i njihovi rukovoditelji koja nova znanja će im trebati? Ako ne, svakako uvedite taj običaj. Plana se ne treba bojati. Ne morate sve planirano i ostvariti, možete ga tijekom godine mijenjati, a ipak ćete biti znatno uspješniji od onih koji ga uopće nemaju. Zašto ljude slati na neku edukaciju izvan tvrtke? Na svakom seminaru, kongresu ili predavanju čuje se nešto novo, saznaju iskustva drugih ljudi, uspostave se kontakti s predavačima i drugim polaznicima koji su opet novi izvor informacija i ideja. I to je jako dobro.
Frustrirajuće je, međutim, kad se vratite sa seminara puni dojmova i ideja, ako to nemate kome prenijeti ili ne možete primijeniti. A to nas vodi na sljedeći prijedlog…
Iskoristite prednosti internih edukacija
Poslati nekoga na seminar izvan tvrtke može biti skupo i vremenski zahtjevno i ne možete si uvijek priuštiti. Ali jednom tjedno odvojiti dva sata za neko interno predavanje ne može biti ni preskupo ni neizvodivo. Iskoristite svaku priliku! Pripravnik neka prezentira što je naučio tijekom pripravničkog staža. Odjel prodaje, prije nego što ide kod kupca, može vježbati pred kolegama iz drugog odjela. Svi koji su bili na edukaciji izvan tvrtke trebali bi prenijeti kolegama što su sve vidjeli i čuli. Imate li u tvrtki nekoga tko se sprema za obranu diplomskog, magistarskog ili doktorskog rada, bolje je da vježba pred kolegama nego pred komisijom. Isto vrijedi i za izlaganja na stručnim skupovima – bolje je zagnjaviti suradnike nego se crvenjeti pred publikom. Uredite kutak za stručnu literaturu, neka to bude mjesto gdje se ljudi i inače vole okupljati, uz automat za kavu ili vodu. Postavite tamo stručne časopise i knjige i gledajte kako ljudi s dnevne politike i nogometa postupno prelaze na poslovno korisnije teme.
