U nastavku saznajte što se smatra zapošljavanjem, opis osnovnih pojmova i kako teče proces ugovaranja i prijave zaposlenika.
Što je uopće zapošljavanje?
U svakodnevnom govoru poduzetnici su skloni zapošljavanjem nazivati svako angažiranje vanjskih suradnika. Međutim, u pravnom smislu zapošljavanje je samo sklapanje ugovora o radu sa zaposlenikom temeljeno na Zakonu o radu i ostalim ravnopravnim propisima.
Zapošljavanje nije ugovaranje isporuke bilo kakve vrste djela, autorskog ili drugačijeg. Takva vrsta ugovora regulirana je obvezno-pravnim propisima i za nju izvršitelju ne pripada plaća, već naknada koja se u poreznom smislu smatra drugim dohotkom, a u kolokvijalnom govoru zovemo ju honorarom.
Prema tome, u nastavku govorimo samo o radu kao obavljanju poslova za poslodavca, u ugovorenom radnom vremenu, sa sredstvima poslodavca, na mjestima koje odredi poslodavac i u pravilu u prostoru poslodavca.
Ugovor o radu
Prije početka rada, poslodavac i zaposlenik sklapaju ugovor o radu u kojem definiraju sve aspekte svojeg odnosa. Obvezni sadržaj ugovora čine: podaci o poslodavcu i zaposleniku, mjesto rada, opis poslova, datum početka rada, trajanje ugovora kad se radi o ugovoru na određeno vrijeme, trajanje godišnjeg odmora, otkazni rokovi, osnovna plaća i trajanje radnog vremena. Pored toga, ugovornici mogu utvrditi još niz sadržaja koje smatraju relevantnim u konkretnoj situaciji, pod uvjetom da su u skladu sa Zakonom o radu.
Nakon toga, poslodavac vrši prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje – što mora biti od 7 do 1 dan prije početka rada. Nakon toga zaposlenik može stupiti na posao.
Trajanje probnog rada također se ugovara, ali i za to vrijeme radnik prima ugovoreni iznos plaće. Naravno da je moguće ugovoriti nižu plaću za vrijeme trajanja probnog rada, ali ona ni u to vrijeme ne smije biti niža od najniže propisane plaće za konkretan slučaj.
Bitno je znati da nije dopušten probni rad bez ugovora i bez prijave na HZMO i HZZO. Zatekne li inspektor rada zaposlenika na radnome mjestu bez ugovora i prijave, smatrat će to radom na crno.
Što su kolektivni ugovori?
Ponekad su poslodavci obvezni primjenjivati odredbe kolektivnog ugovora, čak i onda kada ga nisu potpisali. Naime, kolektivne ugovore sklapaju sindikati i poslodavci. Takvim ugovorima garantiraju se zaposlenicima poslodavaca potpisnika bolji ukupni uvjeti nego što su propisani Zakonom o radu.
Mali poduzetnici obično nisu potpisnici kolektivnih ugovora. Međutim, često Ministarstvo nekog resora propiše obveznu primjenu kolektivnog ugovora na sve poslodavce u određenoj grani djelatnosti, pa tako i na zaposlenike u malom poduzetništvu. Nepoznavanje propisa ne opravdava, pa su svi dužni pratiti odluke ministara. Trenutno je obvezna primjena kolektivnih ugovora u djelatnostima graditeljstva, ugostiteljstva i trgovine. Poslujete li u tim djelatnostima, dužni ste svojim zaposlenicima pružati prava koja iz njih proizlaze.
Možete li ugovarati drugačije nego je propisano?
Poslodavcu i zaposleniku uvijek je dopušteno ugovarati za radnika još bolje uvjete od onih propisanih Zakonom o radu i eventualno obveznim kolektivnim ugovorom. Dođe li do prijepora, uvijek će se primjenjivati pravo povoljnije za zaposlenika. Pod time se ne misli samo na plaću, već i na sve druge uvjete rada, kao npr. trajanje godišnjih odmora, obvezni dodaci, uvjeti rada itd.
Iznos plaće je samo jedan od elemenata ugovaranja te ćemo o njemu pisati više u sljedećem broju.
Sretno i imajte puno dobrih zaposlenika!
