Krećete li u proizvodnju nekog proizvoda, jedna od stvari koju ćete morati napraviti jest određivanje njegove proizvodne cijene – koliko će vas koštati proizvodnja i plasman svake jedinice tog proizvoda. Kada usporedite to što ste izračunali s cijenom koju možete postići na tržištu, znate što vas čeka – zarada ili gubitak.
Što ćete sve kod izračuna proizvodne cijene uzeti u obzir?
Prvo što vam pada na pamet vjerojatno je cijena materijala koji ćete upotrijebiti za izradu tog proizvoda, zatim energenti, cijena prostora u kojem će se proizvodnja odvijati, cijena ljudskog rada i amortizacija strojeva. Možda ćete dodati i trošak skladištenja, transporta, marketinga i prodaje tog proizvoda.
Međutim, ima jedna vrsta troška koja se nerijetko zaboravi. Riječ je o postizanju i dokazivanju kvalitete tog proizvoda. Dakle, ispitivanje i certificiranje. Poduzetnici početnici se nemalo iznenade kad dobiju ponudu nekog laboratorija i izračunaju koliko komada svojih proizvoda moraju prodati ne bi li platili samo jedno tipsko ispitivanje.
Koja ispitivanja treba uzeti u obzir?
Odgovor na ovo pitanje je drugačiji za svaki konkretni slučaj. Općenito govoreći možemo ih podijeliti na:
• ispitivanja tijekom razvoja proizvoda – njima se određuju svojstva budućeg proizvoda
• ispitivanja tijekom redovne proizvodnje – njima se osigurava ujednačena kvaliteta svake pojedine jedinice proizvoda
• ispitivanja u svrhu certificiranja proizvoda – njima se dokazuje kvaliteta proizvoda, ispunjavaju zakonski zahtjevi i osigurava povjerenje kupca.
Ispitivanja tijekom razvoja proizvoda
Bilo da razvijate novi proizvod ili, što je češći slučaj, inovirate neki postojeći, postupak je sličan. Potrebno je najprije izmjeriti i utvrditi postojeće stanje. Što je to što imate? Na osnovi tih rezultata donosi se odluka što će se i kako izmijeniti, odnosno koja svojstva želite postići. Primjerice, želite povećati otpornost na habanje, prionjivost boje, smanjiti dimenzije uz zadržana ostala svojstva, povećati broj funkcija i slično.
Ukoliko za taj proizvod postoji norma, to je velika pomoć pri osmišljavanju proizvoda i potrebnih ispitivanja te ju svakako koristite u radu. Kada znamo koja svojstva postojeći proizvod ima i koja želimo postići novim proizvodom, slijede ispitivanja na materijalima koji će se upotrijebiti. Potrebno je utvrditi njihovu prikladnost za traženu svrhu. Ovdje možete koristiti podatke koje daje proizvođač tih materijala, ako u njih imate povjerenja. Možda ćete morati napraviti i neka dodatna ispitivanja imate li namjeru koristiti ga izvan deklariranog područja primjene. Primjerice, provjeriti njegovu nezapaljivost, otpornost na niske temperature, na UV zrake ili neke kiseline, prikladnost za proizvodnju brizganjem i slično. Uobičajeno je zatim izraditi prototip na kojem se provjeri do koje mjere su tražena svojstva postignuta. Provjerite spojivost pojedinih dijelova, mehanički rad, otpornost na vibracije… Na osnovi izmjerenih vrijednosti rade se korekcije. Kada su tražena svojstva dobivena na prototipu, potrebno ih je postići i u serijskoj proizvodnji. Zbog toga se obično radi takozvana probna serija na kojoj se naprave određena mjerenja te se na osnovi njih po potrebi korigiraju parametri konstrukcije i tehnološkog procesa.
Ova ispitivanja, takozvani “design tests”, nisu uvijek definirana normom za predmetni proizvod. Što je razumljivo. Istraživanje i razvoj stvar su poslovne tajne svakog proizvođača, a jednom kad neko ispitivanje uđe u normu, ono postaje javno dostupno.
Norma – oružje i štit
Ne treba zaboraviti da je norma i oružje i štit kojim veliki proizvođači, koji mogu financirati svoje stručnjake da sudjeluju u radu tehničkih odbora i donose norme, diktiraju koji će zahtjevi ući u normu, a koji još neće. Svi se ostali tome moraju prilagoditi.
Nastavak ovog teksta potražite u knjizi Plivati s ISO-om i ostati živ – Što je kvaliteta i kako njome upravljati u poslovnom i privatnom životu
www.webknjizara.hr
