Iznenađujuća snaga slabih veza

Kažem mu da se oporavljam nakon operacije ramena te da ne smijem podići više od tri kilograma desnom rukom, nakon čega je on inzistirao da mi obje torbe odnese do automobila. Dok smo izlazili, rekao je da me razumije jer je i sâm prošao slično iskustvo dok se oporavljao nakon operacije hernije diska, pa smo nastavili čavrljati o toj temi.

I dok sam kasnije te večeri uz svoj omiljeni podcastsjeckala povrće, zatekla sam sebe kako se smiješim zbog ugodnog popodnevnog događaja. Budući da sam pisac freelencer, svakog dana velik dio vremena provodim sama. Prethodnog mjeseca, dok sam se oporavljala nakon operacije, osjećala sam se posebno izolirano.

Toga dana nisam vidjela svoga supruga, prijatelje i članove obitelji, no ipak sam se osjećala jako dobro. Ujutro sam zgrabila matcha latte u svom novom omiljenom kafiću. Razgovarala sam sa svojim fizioterapeutom o nedavnoj epizodi Netflixove serije “You”. Čavrljala sam s blagajnicom u trgovini – i otkrila da se i ona bavi pisanjem. A tu je bio i srdačan razgovor sa zaposlenikom Whole Foodsa. Ispada da su ove male, naizgled beznačajne interakcije, bile dovoljne da podignu moje raspoloženje i pomognu mi da se osjećam manje izolirano.

Naš se društveni život sastoji od “slabih” i “snažnih” veza

Psiholozi kažu da se naš društveni život sastoji od “slabih” i “snažnih” veza. U snažne veze spadaju vaši odnosi sa supružnikom, roditeljima, braćom i sestrama, prijateljima, trenerom i poslovnim suradnikom, dok u slabe veze spadaju poznanici svih vrsta – možda je to konobar u kafiću, instruktor joge, blagajnik u vašoj omiljenoj trgovini ili kozmetičarka u salonu koji redovito posjećujete.

“Slabe veze se od naših kontakata s potpunim neznancima razlikuju po tome što kod slabih veza postoji međusobno prepoznavanje”, kaže Gillian Sandstrom, viša predavačica na Sveučilištu Essex koji je proučavala učinke slabih veza. “Ne morate znati ime druge osobe, ali trebate ju vidjeti i znati tko je.”

Sandstrom je koautorica studije Social Interactions and Well-Being: The Surprising Power of Weak Ties iz 2014. godine, u kojoj je istaknut značaj ovih podcijenjenih veza. “Ovaj oblik minimalne interakcije s ljudima pomaže nam da se dobro osjećamo – pruža nam osjećaj povezanosti s ljudima”, kaže ona. “Ulijeva nam veće povjerenje u svijet i razvija osjećaj pripadnosti zajednici. Mislim da je to nešto što ljudima zaista treba. Imamo potrebu osjećati da nekamo pripadamo. I trpimo različite negativne posljedice ako nam je to uskraćeno.” Usamljenost – koja je, naravno, drugačija od fizičke samoće – štetno utječe na naše mentalno i fizičko zdravlje. Čini se da osjećaj izoliranosti utječe na naš životni vijek slično kao pušenje ili debljina.

Oslanjanje samo na “jake” veze može biti štetno

Ne možemo cijelo vrijeme biti u društvu onih koji pripadaju našim jakim vezama, kaže Sandstrom. Pretjerano oslanjanje na tê ljude i očekivanje da će oni zadovoljiti sve naše potrebe, može za nas biti štetno jer tada naša sreća ovisi o samo nekolicini ljudi. “Bolje je kada smo otvoreni prema širem krugu ljudi, jer ćemo tako lakše ispuniti svoje različite potrebe”, kaže ona. “Smatram da poprilično podcjenjujemo naše odnose koji spadaju u kategoriju slabih veza.”

Slabe veze nisu ključne samo za naš društveni život, već mogu biti korisne i za našu karijeru. Studija iz 1973. godine The Strength of Weak Ties (u kojoj je sociolog sa Stanforda, Mark Granovetter, prvi put uveo termin “slabe” i “jake” veze), otkrilo je da su slabe veze zapravo važnije od jakih veza za jednu skupinu ljudi: za tražitelje posla. Unatoč tomu što će vaše jake veze biti motiviranije da vam pomognu, kaže on, one su dio vašeg unutarnjeg društvenog kruga i stoga ne mogu u dovoljnoj mjeri proširiti vaše mogućnosti. “Slabe veze su most prema potpuno drugim grupama ljudi s kojima niste povezani”, kaže Sandstrom. “Oni su ti koji imaju te nove informacije koje vam trebaju.” Spomenuto istraživanje ovo snažno dokazuje. Interakcijom s poznanicima, naša mreža kontakata širi se deseterostruko.

Izvorni tekst pročitajte ovdje.