Iz sunčane zemlje, ne osobito poznate po visokoj tehnologiji i snažnoj industriji, izazvali smo etablirane proizvođače na njihovom terenu. I u tome smo uspješni.
Ivan Franičević, predsjednik Uprave, RASCO d.o.o.
Prvo radno iskustvo stekli ste još 1997. godine. Godine 2002. i 2003. bili ste suosnivač dviju tvrtki. Sjećate li se svog prvog radnog iskustva te rada u svojim tvrtkama? Koji su bili Vaši motivi da krenete današnjim putem?
Prije svega, najbitnije je reći da ne volim pričati o sebi. Smatram to dobrom navikom kada vodite neku organizaciju. No kad već moram…
Oduvijek sam bio beskrajno znatiželjan i entuzijastičan zaljubljenik u tehnologiju. Poslovni me svijet oduvijek privlačio. Tijekom srednjoškolskih dana sudjelovao sam u razvoju jednog malog startupa, đurđevačkog Avalona, koji je kasnije prerastao u vodeću web hosting kompaniju u regiji. Za vrijeme studija na FER-u, sudjelovao sam u razvoju još nekih startupa, iskreno, ne spektakularno uspješnih. To su bili jedinstveni dani – izgledalo je kao nevjerojatan izazov, a s druge strane, prilika za stvoriti nešto. Sjećam se scene kada smo moj tadašnji poslovni partner i ja tražili savjete za stvaranje poslovnog plana i nekako završili ni manje ni više nego kod Nenada Bakića. Ja klinac u tenisicama i prevelikoj majici, kasno navečer, a Nenad u uredu iza ogromnog stola. Lijepo nas je primio i, vjerojatno zbog osjećaja da ne pripadamo u tu prostoriju, ne sjećam se ama baš ničega što je rekao, osim rečenice: “Dečki, poslovni plan počinje od Excel tablice.”
Nismo mi to ozbiljno shvatili, ali nas to nije spriječilo da se saga sa startupima nastavi. Prvi nije stvorio ništa. Tješili smo se da smo ispred svog vremena, no vjerojatnije je da smo bili nesposobni prodati to što smo smislili. Drugi je stvorio nešto, no najvrjednije je bilo stečeno iskustvo. Nakon FER-a sam dobio ideju da bi bilo dobro iskoristiti dobivenu diplomu i “raditi u struci”. To je trajalo manje od godinu dana – od inženjera u Siemensu ubrzo sam prešao u prodaju. Cijela ta priča mi nije legla – bilo je tamo tehnologije i biznisa, ali je to bilo sporo, monotono, popraćeno beskrajnom papirologijom, sastancima i prezentacijama koji su bili kotačić ogromnog, složenog, vrlo uspješnog – ali meni pomalo dosadnog sustava.
Što ste odlučili, kojim ste putem krenuli?
Htio sam se dalje obrazovati i jedini logičan put bio je MBA. Na kraju krajeva, na sto mjesta sam čuo da je kombinacija MBA studija i inženjerske diplome zapravo idealna. I eto, nakon skakanja preko niza prepreka, odlučio sam se za London Business School – u tom trenutku jednu od tri najbolje poslovne škole, a u moje vrijeme i najbolju poslovnu školu na svijetu. Nikad nećemo znati jesu li te dvije činjenice u korelaciji ili kauzalnosti. 😊 Bez ikakve sumnje mogu reći da je upisivanje tog studija bila jedna od najboljih odluka u životu. Tijekom MBA studija vagao sam zapravo koji je najbolji put i odlučio da je najbolje vratiti se u Hrvatsku i pridružiti se onome što su moj otac i njegov poslovni partner stvarali 20 godina. U tom trenutku nas je bilo 100 – zapravo, ja sam bio točno 101. The rest is history.
Od 2010. godine svoju profesionalnu karijeru nastavljate u obiteljskoj tvrtki Rasco d.o.o., kao član Uprave, a od 2015. ste predsjednik Uprave. Trebalo je proći dosta godina da se uključite u obiteljski posao. Je li to bila priprema za posao koji danas radite? Nužnost ili potreba svakog mladog čovjeka koji se želi uključiti u obiteljski posao?
Zapravo sam samo dvije godine, ako uzmete u obzir da su moji pothvati bili tijekom studija, proveo izvan tvrtke. Od završetka studija na FER-u do zaposlenja u Rascu prošle su samo četiri godine, od kojih sam dvije proveo na MBA-u. Sigurno su mi sva ta iskustva pomogla da dođem pripremljeniji nego što bih bio da sam došao direktno s fakulteta. Često me pitaju, čak i vlasnici obiteljskih firmi, isplati li se da sljedeća generacija iskusi nešto prije nego što se pridruži biznisu. To svakako nije loša opcija, no treba biti oprezan s odabirom kompanije i pozicije jer se često dogodi da od toga zapravo i nema neke koristi. Prije bih rekao da su bitne druge dvije stvari – dodatno obrazovanje te izbjegavanje zamke da šefovo dijete mora i samo od prvog dana biti šef. Ne samo da ne mora, već bez iskustva ne smije.
Rasco su 1990. godine osnovali prijatelji Darko Paviša i Frane Franičević. Očevu ulogu preuzimate 2015. godine, a osnivači se povlače 2019. Koliko je bilo teško/lako preuzeti obiteljsku tvrtku, a da se ne ostvari ona izreka prema kojoj “jedna generacija stvara da bi druga to sve uludo potrošila“. Što je bilo presudno za uspješan nastavak?
Presudno je bilo to da su njih dvojica u 25 godina sagradili odličnu kompaniju i stvorili fantastične temelje za rast i razvoj kompanije. Nema nikakve sumnje da mi danas gradimo kompaniju na snažnim temeljima. Od onog materijalnog – snažne bilance, kvalitetnih i naprednih proizvoda vlastitog razvoja pa do snažne ekipe i kulture temeljene na konstantnim poboljšanjima, izvrsnosti, odgovornosti, snažnoj osobnoj inicijativi. S te strane nije bilo teško. S druge strane, dobili ste u ruke tu fantastičnu stvar i ona je sad vaša odgovornost. S te strane nije bilo nimalo lako. Ono što je pomoglo je pet godina prethodnog iskustva unutar kompanije i činjenica da nikada nisam upao u zamku da se skrivam iza prezimena. No najbolja pomoć u tome je bio fantastičan tim, počevši od Ružice i Maria, članova Uprave, pa do cijele ekipe koja je s vremenom izrasla u tim koji se suvereno natječe s bilo kojim njemačkih ili švicarskim ekipama i pobjeđuje u, budimo realni, njihovoj igri.
Što ste sve naslijedili od oca, pa i njegovog partnera, za uspješno vođenje posla i zaposlenika?
U svojih prvih pet godina, u trenucima kada su njih dvojica i dalje bili izrazito aktivni i uključeni u svakodnevno poslovanje, svi smo imali priliku dosta naučiti. Stvari koje se mogu steći samo godinama iskustva. Ako jednu od njih moram istaknuti, onda je to svakako odlučnost, odnosno, možda bolje rečeno, neustrašivost. Mi smo iz sunčane zemlje, ne osobito poznate po visokoj tehnologiji i snažnoj industriji, izazvali etablirane proizvođače na njihovom terenu. I u tome smo uspješni. Primjerice, kada sam se 2010. godine pridružio, imali smo možda 40-ak milijuna kuna prihoda, a tada smo krenuli u investiciju vrijednu gotovo 40 milijuna kuna. Za to je potrebna snažna vjera u vlastiti brend, vlastite proizvode i tržišni potencijal. Godine 2017. počeli smo s razvojem električnih vozila. Neki naši konkurenti, puno veće i puno starije i iskusnije kompanije, ne usude se to raditi sami ni danas. Naslijedili smo i način razmišljanja da uvijek možemo biti bolji. I to nas kontinuirano gura prema naprijed.
Od srednje škole ste zaljubljenik u tehnologije. Danas je u svim uspješnim tvrtkama, posebno proizvođačkim, važna primjena novih tehnologija, istraživanja, inovacija… Oduvijek ste bili predvodnik u digitalnoj tehnologiji. Koliko je ljubav prema tehnologiji doprinijela razvoju i širenju tvrtke?
Svakako je značajno doprinijela onomu što mi danas jesmo – visokotehnološka kompanija. Mi smo u mnogim stvarima predvodnici u našoj industriji, a većina tih stvari je vezana uz neku vrstu visoke tehnologije. Gotovo da i ne postoji aspekt našeg poslovanja koji ne uključuje neko IT ili visokotehnološko rješenje. Dva su svakako glavna. Prvi je tehnologija u sklopu naših proizvoda. Primjerice, mi danas u realnom vremenu pratimo rad naših vozila te upozoravamo njihove korisnike na potencijalne probleme prije nego što dođe do kvarova. Drugo, sigurno smo među vodećim kompanijama po digitalizaciji naših internih procesa. Iako tu svakako postoji još prostora za poboljšanje, smatram da smo u Hrvatskoj predvodnici po sustavima koje koristimo.
Primjerice, mi smo jedan od prvih korisnika sustava za planiranje materijalnih potreba, izvršenje proizvodnje i automatsko planiranje proizvodnje. Nadalje, gotovo svako naše radno mjesto u proizvodnji ima računalo na kojem su dostupne sve informacije, koje mjeri aktivnosti i efikasnost, svi naši strojevi su dio IoT mreže u sklopu koje se mjeri njihova aktivnost i analiziraju mogućnosti poboljšanja. Metode koje koristimo van proizvodnje dolaze velikim dijelom iz IT industrije i to je svakako jedan od temelja našeg uspjeha.
Rasco je danas jedan od vodećih europskih proizvođača opreme za održavanje prometne infrastrukture. Što sve stoji iza ovog brenda?
Rasco je danas jedna od vodećih kompanija u sektoru strojeva i tehnologije za održavanje prometne infrastrukture. Naš portfelj se može podijeliti na par ključnih segmenata proizvoda. Prvi su strojevi za održavanje prometnica zimi, što uključuje posipače materijala za odleđivanje prometnica i snježne plugove, odnosno ralice. Drugi dio su strojevi za ljetno održavanje, a glavni dio tog portfelja su kosilice koje se koriste za održavanje vegetacije uz prometnice i vodotokove. Prva dva dijela portfelja prate i proizvodi namijenjeni prilagodbi vozila kako bi naši strojevi mogli na njima funkcionirati. Treći, najbrže rastući dio su vozila, u što ubrajamo naše višenamjensko vozilo MUVO te dvije čistilice – dizelski Lynx i električni Lynx Charge. Četvrti dio su svakako kontrolni i upravljački digitalni sustavi koji služe praćenju i upravljanju flotama strojeva.
Svi naši proizvodi razvijeni su in-house i svi se proizvode u našim vlastitim tvornicama. Naša lokacija u Kalinovcu je jedan od najvećih poslodavaca u tom dijelu Podravine i svakako od izrazitog značaja za lokalnu zajednicu. Vjerujemo da moramo podržavati svoju lokalnu zajednicu kao što ona podržava nas, stoga smo posebno ponosni na niz inicijativa usmjerenih prema poboljšanju uvjeta u školstvu, sportu i obrazovnim udrugama u našoj uskoj regiji.
Pozicionirali ste se kao visokotehnološka tvrtka koja svoje glavne generatore razvoja vidi u proizvodima s visokom razinom vrijednosti za kupce. Što je sve bilo potrebno da dođete do ove razine?
Ulaganjem u razvoj visoke tehnologije postajte visokotehnološka kompanija. Iako je to možda preširoka definicija, činjenica je da mi danas razvijamo i električna vozila, njihove napredne elektroničke komponente, baterijske pakete. Da bismo došli na ovu razinu, bilo je potrebno ogromno ulaganje u razvoj ne samo proizvoda već i znanja, sposobnosti, razvojnih okružja i proizvodne tehnologije. Mi smo svakako specifičnost, ne samo u našoj industriji nego i šire, prema tome da je gotovo 10% naših zaposlenika direktno orijentirano na razvoj tehnologije i novih proizvoda, a kada uključimo svu popratnu infrastrukturu i razvojno okružje, značajan dio vrijednosti koju stvaramo prodajom našim proizvoda ulažemo natrag u kompaniju, u nova znanja i novi razvoj proizvoda i tehnologije.
Vaše tržište cijeni osobne kontakte. Pojavom pandemije koronavirusa nije bilo sajmova, prezentacija… Jeste li zbog toga imali problema u poslovanju?
Ne odmah, no s vremenom jesmo. Smanjenje promotivnih aktivnosti dovelo je do toga da neki naši novi proizvodi, koji su došli na tržište nekoliko mjeseci prije početka pandemije, nisu imali priliku doživjeti klasičan start kroz sajmove, prezentacije, demonstracije itd. To je produljilo njihovo uvođenje na tržište za gotovo dvije godine, budući da 2021. nije bila ništa bolja od godine prije po mogućnostima okupljanja diljem Europe. Tijekom 2022. godine se stanje konačno promijenilo i svijet je naučio živjeti s pandemijom, koja danas više i nije tema. Tu smo godinu iskoristili kako bismo što snažnije promovirali nove proizvode i rezultati su bili odlični.
U ovom trenutku imamo preko 430 zaposlenika – 370 u Hrvatskoj i 60 u Srbiji. Ono na što smo posebno ponosni jest da smo izrazito razvojno orijentirana kompanija koja svakodnevno stvara visokotehnološke proizvode zahvaljujući našem timu od gotovo 40 razvojnih inženjera, a namjera nam je daljnje širenje razvojnog tima i zapošljavanje inženjera elektrotehnike, računarstva i strojarstva.
U našem društvu kao da postoji prijezir prema poduzetnicima i neuspjehu. Zanimljiva mi je Vaša izjava da ne postoji propali poduzetnik, postoji samo poduzetnik koji nije uspio. Što je ustvari potrebno da bi se uspjelo, da se promijeni ovaj odnos?
Mislim da u Hrvatskoj ne postoji prijezir prema neuspjehu, već prema uspjehu. Nerijetko ljudi ovdje uživaju u tuđem neuspjehu, a na svaki uspjeh, pogotovo poduzetnički, gledaju kao da je ostvaren na sve moguće načine osim nevjerojatnom količinom rada i truda. Nerijetko je naš mentalitet takav da svodimo uspjeh na sreću ili nekakve zakulisne, politički povezane igre. To je vidljivo iz svakog malignog komentara koji je upućen našim najuspješnijim kompanijama. Primjerice, uzmimo Rimac Grupu koja još uvijek nije profitabilna, što je očekivano za nešto što je efektivno i dalje startup. No količina nevjerice prema eventualnom uspjehu je mjerljiva smo s količinom vjere u to da oni prodaju maglu. Čak i kada ta tehnološki nevjerojatna, globalno homologirana (a rijetko tko razumije koja je to muka) “magla” s preko 1 MW snage i gotovo 2000 Nm momenta krene voziti po cesti, onda je primjedba da je preskupa. Možda bi svi trebali razmišljati kao svaki od 2000 inženjera koji tamo danas rade i koji su ponosni na to. Naime, čak i da na kraju nekim čudom cijela priča ne uspije, količina znanja i iskustva koja će biti stvorena u najnaprednijoj grani autoindustrije danas, i to u Hrvatskoj, vrijedi beskonačno više za ovu zemlju nego sve strategije i politike ikad napisane u njoj. To je, doduše, prilično niska ljestvica.
Kažete kako Hrvatska treba reformu cjelokupnog javnog sektora i promjenu razmišljanja. I to nije složeno i teško. Ključ nije u dobroj ili lošoj strategiji. A nakon pokretanja reformi možemo govoriti o industrijskoj strategiji. U Hrvatskoj je obrnuto. Bezbroj strategija je napisano, s kojim učincima?
Nikakvim. Većina strategija koje su napisane u Hrvatskoj posljedica su vanjskog pritiska, u zadnje vrijeme Europske unije, da stvorimo okvir za promjene. Posljedica toga jest pisanje dokumenta zato što nas netko na to tjera. Zadnji primjer toga su tzv. regionalni lanci vrijednosti. Nakon nekoliko opsežnih sastanaka, radnih grupa, radionica, bezbroj primjedbi i komentara, dokumenti se zapravo nisu suštinski promijenili. I sada imamo okvir koji većini nositelja industrijskog razvoja u Hrvatskoj nije povoljan, a od nas se očekuje da budemo predvodnici tih lanaca. Činjenica je da je većina naših strategija plod zadovoljavanja forme. I mi onda često radimo po njima, a nije nam ni samima osobito jasno zašto, no nemamo izbora. Istina je da se zapravo nismo voljni promijeniti. Jer da je drugačije, onda bi bilo koji političar, vođen pritiskom javnosti, uvidio priliku za novi mandat kroz provođenje opsežnih promjena koje ovo društvo treba.
Da me pitate što je prvo potrebno napraviti, rekao bih da je prije svega potrebna ogromna investicija u naš obrazovni sustav. Obrazovni sustav je taj koji može promijeniti način razmišljanja društva. To se neće dogoditi bez novih, vrhunski obrazovnih ljudi koji će imati prilike vidjeti i iskusiti druge sustave i naučiti što ih čini uspješnim. Mi ne moramo ništa izmišljati, mi samo moramo naučiti drugačije razmišljati i prenijeti dobra iskustva izvana. Kopirati uspješne. No mi smo se sveli na zemlju u kojoj turizam galopira prema tome da postane pola ekonomije, za sobom vuče sektor nekretnina, a niti jedna od ovih industrija ne donosi dugoročnu vrijednosti i konkurentnost u svijetu. Nismo u stanju ni prehraniti se sami. Nizozemska izvozi 50 milijardi dolara poljoprivrednih proizvoda godišnje na površini gotovo usporedivoj našoj obrađenoj zemlji, a mi izvezemo jedva desetinu tog iznosa.
Naše prirodne ljepote trebale bi biti ono što nas čini bogatom zemljom, no one nas čine zapravo samo zemljom koja nije siromašna. Bogatstvo se gradi stvaranjem nove vrijednosti. U našem je slučaju to moguće u puno sektora, no realno najlakše putem visoke tehnologije koja ne zahtijeva megaulaganja. Za istu je potrebno znanje, za znanje je potreban vrhunski financiran obrazovni sustav, a za njega je potreban novac. A novca sigurno ne nedostaje niti se radi o ciframa koje u velikoj slici išta znače. Mi smo preskočili klasičnu tranziciju i zbog toga nemamo industriju kakvu primjerice imaju Slovačka, Češka i Poljska. No zato se trebamo okrenuti novim prilikama.
Prije dvije godine dovršili ste trogodišnji investicijski ciklus. Ukratko, što ste u njemu ostvarili? Slijedi li novi?
Svaki naš investicijski ciklus u svojoj osnovi ima dva cilja. Prvi je proširenje kapaciteta, a drugi je podizanje naše tehnološke razine, prvenstveno u proizvodnji. Tako je bilo i sa zadnjim ciklusom u kojem su napravljene dvije nove zgrade i uvedene nove tehnologije u proizvodnji – od nove linije za površinsku zaštitu do nove tehnologije u ostalim proizvodnim odjelima. Otprilike svakih pet godina radimo ovakve iskorake, no ovoga puta će se taj ciklus skratiti i već ove godine započinje novi ciklus značajnih investicija.
Važan dio Rascove strategije je održivi razvoj. Zašto odluka da se krene baš ovim putem?
Zato što ne postoji drugi mogući put. Održivost poslovanja nije samo floskula, to je nešto u što vjerujemo i što prožima ono što radimo. Krenuvši od naših proizvoda koji su razvijeni tako da koriste materijale koji se mogu u potpunosti reciklirati, preko smanjenja emisija koje proizvode tijekom svog životnog vijeka, pa sve do smanjenja utjecaja na okoliš naših poslovnih procesa – i onih u proizvodnji i onih izvan nje.
Ono što nas veseli jest da i kupci, pogotovo oni u zapadnim zemljama, prepoznaju naše namjere i daju nam prednost u svojoj nabavi između ostalog i zbog naše snažne orijentacije prema održivom poslovanju i smanjenju utjecaja na okoliš.
Mladi su naša budućnost. Posebno podržavate mlade, surađujete sa srednjim školama, stipendirate studente. Trebaju li oni i zašto upregnuti svoje talente i napore?
Da, surađujemo s velikim brojem srednjih škola i fakulteta. U svakom se trenutku u našoj kompaniji obrazuje preko 60 srednjoškolaca u sklopu svojeg redovnog obrazovanja. Imamo i niz stipendista na fakultetima diljem Hrvatske, a i niz projekata na kojima surađujemo s fakultetima, pogotovo u razvoju tehnologije. Većina studenata svoje talente koristi već od ranih dana na fakultetu i to je svakako odlično. Cijenimo ljude koji imaju ambiciju i želju proširiti svoje vidike tijekom školovanja i iskusiti radno okružje prije nego što završe fakultete. No to nije nužno. Ono što smatram nužnim je znatiželja. Najbolji savjet koji mogu dati mladim ljudima jest da uvijek budu znatiželjni. Tako će, ako ništa drugo, prije ili poslije pronaći ono u čemu mogu biti izvrsni.
Obrazujmo novu generaciju od nekoliko desetaka tisuća ljudi usmjerenih prema stvaranju vrijednosti kroz znanje, razvijmo nekoliko tisuća lidera koji mogu od ove zemlje napraviti bogato društvo! A onda će nas turizam učiniti super bogatim društvom, premda je posljedica čiste sreće našeg geografskog položaja.
Hvala Vam što podržavate naš projekt “Biti Bolji-Be Better” i kampanju “Svaki učenik poduzetnik”, namijenjene mladima.
Drago mi je što možemo podržati ovaj projekt. Smatram da dijelimo iste vrijednosti i isti način razmišljanja te mi je drago da mogu prenijeti svoje iskustvo na mlađe generacije.
Za budućnost je posebno važan dugoročan smjer kompanije. Vaš pogled u budućnost?
Neću previše otkrivati, reći ću samo da je budućnost – električna.
