Toliko se nesporazuma, problema i konflikata dogodi zato što se misli da se nešto podrazumijeva – i zato se to nešto i ne komunicira. A upravo to što smatramo da se podrazumijeva, nama ili drugoj strani najčešće nije jasno. Piše Jelena Makovičić, doc. mag. art., Komunikacijski umjetnik
“Ništa se ne podrazumijeva…”, jedan je od nedavnih zaključaka do kojeg smo došli moj klijent Damir i ja u jednoj od naših predivnih rasprava na temu komunikacije i javnih nastupa. No, ovaj put, ova moćna rečenica odnosila se na internu komunikaciju.
Imate li u svojoj obitelji tzv. kulturoloških razlika?
Krenimo samo od pretpostavke da ste Vi odgojeni na jedan način, a Vaš partner/ica na drugi. Kako rješavate nesporazume? Kako se svađate? Imate li iste principe, ili primjerice, jedan sve voli verbalizirati, dok je drugi u stanju duriti se dva dana, prije nego što verbalizira što ga zapravo muči. A razlog može biti posve banalan, npr. organizacija šetnje psa koja može postati izvor frustracije, jer se kao zna što se hoće, kako se hoće i što komu paše u danom trenutku.
Ali, kao što naš naslov kaže – ništa se ne podrazumijeva!
Sada zamislite da ovakve male razlike, naizgled banalne i nevažne, pomnožite s 365 dana u godini i ne rješavate ih, pa zatim s 1500 zaposlenika jedne firme.
Od sitnice nastane planina problema koja nakon toliko dugo nekomuniciranja pokreće možebitnu lavinu na neku sitnicu, npr. usputnu šalu. No u međuvremenu se već toliko toga nagomilalo da je lavina ogromna – potencijalno i pogubna za okolinu.
Koje nam predivne mogućnosti pruža rad na internoj komunikaciji?
S druge strane, koje sve komplikacije nastaju kada se stvari same po sebi podrazumijevaju?
Razmislimo na trenutak o tome što se nalazi iza komunikacije, što je iza riječi, i prije nego što počnemo komunicirati?
Što je ono neizgovoreno, što bi se trebalo podrazumijevati da se zna?
To su naše vrijednosti.
Naše vrijednosti su upravo ono na temelju čega se zaljubljujemo jedni u druge ili se svađamo ili odlučujemo da se više nećemo družiti.
Posebno kada nam se na iste nagazi i preko njih prijeđe.
Sjetimo se samo korona-krize…
Kako je došlo do podjele u društvu na temelju stavova o cijepljenju – jedni su bili ZA cijepljenje, drugi su PROTIV; jedni su ZA nošenje maski, drugi PROTIV. Na temelju ovih stavova kristaliziralo se s kojom ćemo se skupinom i kako družiti, a sve ovisno o ovom jednom stavu.
Ova kriza pokazala je koliko je tema, o kojima se inače ne razgovara, isplivalo na površinu jer su nezgodne – npr. vodimo li dijete koje ima zelene šmrklje na druženje kod prijatelja koji imaju bebu? Komuniciramo li da imamo šmrklje ili se pravimo blesavi? Vodimo li djecu u školu kad imaju samo sitnu temperaturicu?
Samo se sjetite o koliko se tema polemiziralo unedogled, kako javno, tako po WhatsApp grupama roditelja i razreda, vrtića i studentskih skupina, ali i u svakom radnom kolektivu.
Ovdje se radilo o zdravstvenoj krizi, stoga smo odjednom bili primorani izjasniti se oko ovih tema, razmisliti i zauzeti neki stav.
Ali što je sa svakodnevicom?
Svakodnevica nije krizna, već rutinska i nema ničega što bi nas potaknulo na komunikaciju svojih vrijednosti.
No što ako to prelaženje najčešće i nije namjerno?
Što ako druga strana i ne zna što je to preko čega stalno prelazi?
Jesmo li preuzeli odgovornost i iskomunicirali svoje vrijednosti?
Kako ih uopće iskomunicirati i jesmo li ih svjesni?
O svemu tome itekako je vrijedno razmisliti i vidjeti kako možemo spriječiti nesporazume, kako možemo poboljšati internu komunikaciju, bez obzira na to radi li se o maloj obiteljskoj tvrtki, velikom poduzeću ili najmanjoj zajednici zvanoj privatna veza.
Kako Vam se čini?
