Viziju često, i to s punim pravom, naglašavamo kao neizostavni dio poslovnog uspjeha. Ako nemate poduzetničku ‘tvrdoglavu’ upornost, odustat ćete prerano. Na prvom većem ‘popikancu’ i vratit ćete se zaposleničkoj razmjeni vremena za novac.
Ako nemate ‘ludu’ hrabrost, onda ćete kopirati druge i igrati na sigurno, što potpada pod pozicioniranje u one crvene oceane i nikakvu konkurentnu prednost. Možda preživite. Vizija je sposobnost poduzetnika, vas koji čitate, da uočite čega nema na tržištu, a ljudi bi to željeli kad bi ga bilo. Vizija je i konceptualno zamisliti nove načine poslovanja, nove modele. Ako uzmemo definiciju kako je sposobnost skup ili funkcija različitih vještina, onda možemo analizirati i od kojih vještina bi se vizija, kao forte nekog poduzetnika, sastojala. I kako bi nedostaci pojedinih vještina utjecali na njezinu kvalitetu i ostvarivost.
Vještine unutar vizije
Postoje različiti parametri po kojima bismo mogli definirati je li nešto vizija ili nije, kao i parametri po kojima bismo kategorizirali vizije i potrebne vještine. I vjerojatno se nikada ne bismo dogovorili. Prvo, količina različitosti. Imate li ideju za malo poboljšanje postojećeg ili za nešto potpuno novo, što svijet još vidio nije. Drugo, pitanje za vas. Prenošenje proizvoda ili usluge s jednog tržišta na drugo. Je li to izbjegavanje ‘izmišljanja tople vode’ ili dobro poduzetništvo s tuđom vizijom, a bez svoje vlastite? Treće, vizija kreativnosti kako bi nešto moglo izgledati u odnosu na viziju operativne izvrsnosti u egzekuciji u stvarnom životu i realnom vremenu. Vizija slikanja u odnosu na viziju planiranja. Četvrto, vremenski okvir. Vizija daleke budućnosti u odnosu na ovu, sljedeću godinu ili petogodišnji plan. Peto, subjekt, tj. heroji u priči o viziji. Vizija o proizvodu i kupcima ili vizija o organizaciji ili tvrtki, njezinoj misiji i viziji. Lista ide dalje, ali mi ćemo stati ovdje.
Vizija unutar poduzetnika
Mentorski gledano, paralelno bismo razvijali vaše snage i ne dopuštali da slabosti budu presudan faktor u nepostizanju uspjeha. No, ovo danas nije takav članak. Danas vi sami analizirate svoje prednosti i mane. Kada biste promatrali prošlo desetljeće i razmišljali o sljedećih deset godina, kakve vizije u vezi sa sobom, poslovno i osobno, dobivate? Kakve vizije ste imali prije i kakve vam se ukazuju sada? I sve je u redu ako ih nemate. Samo primijetite, u odnosu na gore navedene vještine, kamo vas fokus vaše pažnje vodi? Ne postoji jedna definicija poduzetničke vizije i vizionarstva. Ali to vama nije ni važno! Vama je važno prepoznati koliko vizija ideje i vizija realizacije mogu povećati vaše šanse za uspjeh. I ako svaku vještinu stječemo i unaprjeđujemo kroz vrijeme i broj ponavljanja, onda tako mora biti i s vizijom. Ako možemo graditi upornost, nadograđivati hrabrost, onda možemo i izgrađivati viziju.
„Što ćeš uvoziti u Europu?“
Bengaluru prije nekoliko mjeseci. Sjedim sa svojim prijateljem Rajom, okruženi s naših 200 poslovnih prijatelja, komentiramo nešto nevezano uz naše businesse. On je IT poduzetnik iz Coimbatorea. Uvidio je kako je toj drugoj temi došao kraj i ovim gore navedenim pitanjem promijenio je smjer razgovora. Ja ga gledam bez odgovora, a on nastavi: „Reci što bi, pa da te povežem s ljudima.“ Raj ima kontakte po cijeloj Indiji, ali za potrebe ovog članka, fokusirajmo se na njegovu saveznu državu Tamil Nadu, gdje ima direktan osobni kontakt s 2.000 poduzetnika i poslovnih ljudi te preko njih pristup njihovim mrežama. „Ne znam“, bio je moj odgovor. „I have no idea!“ Ili riječima ovog članka, nisam imao viziju. Nemam je još ni sada. „OK“, odgovori Raj, „kad se domisliš, javi se!“ Odonda, dvaput sam imao call s njim i dopisujemo se gotovo svaki tjedan. Ali ne pričamo o mom businessu s južnom Indijom. Jer ako ja nemam viziju, onda on može samo strpljivo čekati.
„Što bi proizvodio ovdje?“
Bengaluru prije nekoliko mjeseci. Sjedim sa svojim poznanikom Amolom, okruženi s naših 200 poslovnih prijatelja, komentiramo nešto vezano uz naše businesse. On je konzultant iz Mumbaija i dio ekspertize mu je vezan uz tvrtku fokusiranu na „ključ u ruke“ greenfield i brownfield investicije, od ideje do proizvodnje i distribucije do kupaca, kao i tržišni rast postojećih poduzeća. Uz mjesečni fee od jedne do nekoliko tisuća eura, naplata usluge je kroz success fee. „Ako bismo stavili sa strane ovaj tvoj mentoring i coaching“, započne on pitanje, „što bi veliko radio na indijskom tržištu? Što bi proizvodio i plasirao ovdje?“ „Ne znam“, bio je moj odgovor. „I have no idea!“ Ili riječima ovog članka, nisam imao viziju. I on odgovori „OK“ i nastavi mi pojašnjavati promjene kroz koje Indija prolazi, prilike koje se naziru i studije slučaja koje je kompanija, u kojoj je partner, odradila. Toliko toga nadohvat ruke, a jedno nedostaje. Kao za vraga, ono najvažnije. Nedostaje vizija.
„E, a što kažeš…“
Nebo nad Indijom, prije nekoliko mjeseci. Sjedim s kolegom MBA-ovcem iz Delhija. Iz moje perspektive mladim i iznimno ‘nabrijanim’, kakvi ti mladi u biti i jesu. On je osnivač consulting kompanije u područjima Product Design, Operations i Technology. Analiziramo što je radio za klijenta u SAD-u i za EU klijenta u Indiji. SWOT-ovski komentiramo potencijal one-stop-shop consulting tvrtke za srednja i mala poduzeća. Pružanje savjetovanja po svim poslovnim vertikalama. Onda malo pričamo o mom iskustvu u područjima ljudskog razvoja i organizacijskog dizajna. U jednom trenutku, gotovo u isti čas, stanemo, pogledamo se i uglas kažemo: „I have an idea!“ Vizija se ukazala bez napora i jasno oblikovana. Proširiti područja stručnosti u ponudi njegove tvrtke. Osnovati zajedničku tvrtku u Europi i kao oblik širenja na nova tržišta i kao posrednika u rastućem obimu suradnje između EU i Indije.
Dva pitanja
Ovo nije članak o indijskim makroekonomskim pokazateljima, kao ni o prognozama daljnjeg rasta. Nije ni o trgovinskoj razmjeni s EU, danas ili 2030. Dva pitanja možemo si ovdje postaviti. Prvo, ono manje važno, je li ovaj zadnji primjer uopće primjer vizije? Nadogradnja postojećeg poslovanja, je li to vizija? S druge strane, mnogo puta ne vidimo prilike za poboljšavanja ili sitne promjene smjera. Možda bismo mogli koristiti manje grandiozan izraz od riječi vizija. Drugo pitanje je važnije. Što biste vi s Indijom napravili? Da ste na mom mjestu, primjerice. Da imate pristup k nekoliko tisuća poslovnih ljudi za koje nema sumnje kako će odvojiti svoje vrijeme da s vama sjednu i vide kako vam mogu pomoći. S kime vas trebaju povezati. A ako se kojim slučajem, umjesto online sastanka, odlučite posjetiti ih u Indiji, da znate kako će vas dočekati s najvećim poštovanjem.
