Maja Kartuš je poduzetnica iz Zagreba, direktorica i vlasnica prevoditeljskog ureda Diglossia koji uspješno posluje već osam godina. Maja je i majka jednog prekrasnog dječaka, supruga jednom divnom Ivanu, nepopravljivi gurman, zaljubljenica u putovanja, jezike i squash, rotarijanka.
“Na neki način sve što jesam dugujem roditeljima koji su me od malih nogu učili pravim vrijednostima i stavili na dobar put u životu, bratu koji mi je uvijek vjetar u leđa, ali i glavni kritičar, mužu koji je uz mene od prvog trenutka i drži me na zemlji te nekolicini dobrih prijatelja koji su tu i za suze i za feštu. Na svemu sam im neizmjerno zahvalna, pa i na trenutcima kad su mislili da sam pomalo luda. Osim obitelji, karakterno me najviše oblikovao sport. Dugi niz godina bavila sam se plivanjem, a osim toga bila sam opsjednuta odbojkom i ragbijem. Ima nešto u drilu i disciplini što zauvijek formira čovjeka. Sport me naučio organiziranosti, važnosti pripreme, fair playu, davanju svega od sebe za postizanje ciljeva, timskom radu, odricanju… Nikad ne treniraš da budeš treća i odustajanje nije opcija. Svime time vodim se i danas, kako privatno tako i u poslu. Kada predajem o poduzetništvu mladima, uvijek upotrijebim (plivačku) analogiju skoka na glavu pred punom plažom. Kada skupimo hrabrosti i konačno skočimo, to može završiti predivnom lastavicom za koju će vam svi s plaže pljeskati, ili ‘daskom’ koja će nas boljeti danima i biti predmet sprdnje svih na ručnicima. E, to je poduzetništvo i zato nije za ziheraše.”
Do 2014. ste radili u velikoj prevoditeljskoj agenciji. A onda odluka da pokrenete nešto svoje! Mislite li još uvijek kako je to bila dobra odluka? Preživjeli ste i neke poduzetničke greške. Što ste iz njih naučili?
Prelazak u samostalne vode bio je jedna od najboljih odluka u životu. Ako uzmemo u obzir moj karakter i znanje, nisam mogla bolje odabrati. Iako je poduzetnički put nekad uistinu izazovan, važno je nešto naučiti iz grešaka, dignuti glavu i nastaviti dalje. Sloboda koju mi poduzetništvo daje neusporediva je, a to je jedna od mojih osnovnih životnih vrijednosti. Smatram da je velik problem što se kod nas tuđi uspjeh i dalje rijetko slavi, ali i ne govori se dovoljno o neuspjehu. Ljudi kao da nisu svjesni da je neuspjeh sastavni dio uspjeha. Ako nema grešaka, nema ni napretka. Napravila sam mnogo grešaka u ovih osam godina, ali iz svake sam pokušala izvući neku pouku i svaka me učinila boljom poduzetnicom.
Smatram da ziheraš ne može biti poduzetnik jer u poduzetništvu nema sigurnosti i nema rutine. Često nema ni utabanog puta koji ziheraši vole ili plana B. Rizik je definitivno dio svake poduzetničke priče, a većina ljudi ne voli tu količinu i vrstu rizika. I to je potpuno OK – nisu svi za poduzetništvo niti moraju biti.
Osnivačica ste i vlasnica prevoditeljskog ureda Diglossia d.o.o. Pročitao sam da ste 50 % menadžer, a 50 % prevoditeljica. Cilj Vam je izaći iz operative, može li se to postići?
Diglossia uspješno posluje već osam godina. Specijalizirani smo za B2B prijevode iz područja prava, financija i marketinga. Naši su klijenti domaće i strane tvrtke koje nam prepuštaju svladavanje jezične barijere kako bi se oni mogli posvetiti svojem poslu. Očekuju premium pisane i usmene prijevode, a mi im upravo to isporučujemo. Danas imamo uigran, stalan tim prevoditelja, lektora i sudskih tumača za razne europske jezike.
Rekla bih da sam sve manje prevoditeljica, a sve više menadžerica, što je nekako i prirodno nakon toliko godina. Mislim da se operative neću u potpunosti nikad riješiti jer u mnogim projektima uistinu uživam. Primjerice, obožavam usmeno prevođenje. Većina prevoditelja usmene prijevode smatra previše stresnima i zahtjevnima i zato od njih bježe. Mene posebno vesele i nekako hrane jer je to trenutak kad mogu pokazati sve svoje znanje i iskustvo u najboljem svjetlu.
Živimo u društvu u kojem će ljudi uvijek pokušati naći najjeftinije rješenje. Pa tako i s uslugama prevođenja. Kako se nosite s ovom pojavom? Dolazi li vrijeme kada će se zaista cijeniti kvaliteta, profesionalan rad i drugačiji pristup klijentu?
U našem je društvo česta pojava da ljudi zamole bratića da im slika vjenčanje pa kasnije plaču što su im sve slike mutne ili, primjerice, sami popravljaju male kućanske uređaje dok ih ne udari struja ili dođe do požara. Isto je i s prijevodima, ali DIY naručitelji nisu naši ciljani kupci. Cijena nikad nije bila naš selling point, već kvaliteta i tako će uvijek biti. Samo kvaliteta jamči dugoročni opstanak na prezasićenom tržištu, a naši su klijenti spremni za tu kvalitetu i platiti. Često je rizik lošeg/jeftinog prijevoda dugoročno znatno “skuplji” za imidž i poslovanje nego da se u startu angažiralo stručnjaka.
Djelatnost kojom se bavite je specifična. Možda početni troškovi nisu veliki, ali su potrebna ulaganja. Koja su ulaganja najveća i nužna?
Smatram da je ulaganje nužno. Tu primarno mislim na ulaganja u ljude te u softvere i nove tehnologije za povećanje učinkovitosti rada. I na kraju, a možda i najvažnije, ključno je ulaganje u sebe. Znanje nam nitko ne može uzeti, a biznis raste isključivo koliko rastemo mi.
Kada govorimo o prevoditeljskom tržištu, koliko je ono zasićeno i neuređeno, u Hrvatskoj, ali i regulirano? Je li situacija dobra, koliko rad na crno i “vlastiti” prijevodi štete?
Prevoditeljsko je tržište prezasićeno i pomalo neuređeno. Regulirano je poslovanje sudskih tumača, ali i ono podliježe raznim interpretacijama u praksi. Srećom, sada čekamo donošenje novog pravilnika o sudskim tumačima, pa se nadam da će se neke stvari promijeniti, jer je uistinu potrebna modernizacija i prilagodba stanju na tržištu. Rada na crno ima u svim branšama, pa tako i kod nas. Prevoditelje koji rade “na crno” ili koji se ne pridržavaju pravila struke ne smatram konkurencijom. Međutim, smatram da nas zdrava konkurencija motivira da budemo što bolji u svojem poslu ako želimo opstati na tržištu.
Koji su jezici najtraženiji, jeste li imali zahtjeva za neke zaista rijetke jezike? Kako pronalazite kvalitetne ljude, koliko je to zahtjevno?
Najtraženiji su jezici Europske unije, posebno veći. Posljednjih je godina sve jači trend doseljavanja stranaca u Hrvatsku, tako da se i u tom segmentu otvorilo tržište. Tu i tamo dobijemo upite za rijetke jezike, a zadnji je bio za bengalski. Kvalitetni su ljudi ključ cijele priče i do njih je sve teže doći. Brojni su se odselili, a mnogi dostupni na tržištu ne zadovoljavaju naše visoke kriterije kvalitete. Radne snage nedostaje u raznim sektorima, to nije novost. Međutim, ono što ugostitelji ili građevinci mogu riješiti uvozom radne snage iz Pakistana ili Vijetnama, mi ne možemo riješiti tako lako pa moramo biti kreativni i zaposlenicima omogućiti sve što možemo kako bismo ih privukli i zadržali.
Za uspjeh u poslu, jednako kao i u životu, potrebno je niz čimbenika. Od znanja, upornosti, kreativnosti, posebnog pristupa, ideja, inovacija, ozbiljnog rada, strasti… Što biste posebno istaknuli? Po čemu ste specifični?
Radim jako puno, to nije tajna. Vodim se onom: Dreams don’t work unless you do. Svi koji kažu da za uspjeh nije potrebna golema količina rada, truda i odricanja – lažu. Da, treba raditi pametnije kad god možemo, ali na kraju priče – treba raditi. I to, po mogućnosti, posao koji voliš, jer inače ne možemo biti istinski sretni. Mislim da je pobjednička kombinacija za uspjeh poduzetnički mindset, strast, znanje i iskustvo uz mrvu sreće i ludosti. Osim rada, mislim da je bitan i odmor, odnosno kvalitetno ispunjeno slobodno vrijeme. Zato kad god mogu putujem, boravim u prirodi i provodim vrijeme s dragim ljudima koji na mene djeluju pozitivno i inspirativno.
Tehnološki razvoj i nove tehnologije omogućili su neviđene mogućnosti u poslu. Umjetna inteligencija zauzima sve više mjesta u pojedinim granama industrije. Kako ona utječe ili može utjecati na prevoditeljske usluge? Mogu li ljudi postati suvišni u ovoj industriji?
Kao i sa svim (tehnološkim) razvojima u povijesti čovječanstva, smatram da je otpor prema novoj tehnologiji, pa tako i umjetnoj inteligenciji, uzalud utrošena energija. Ljudski rod stalno napreduje, otkrivamo i učimo nove stvari, razvijamo se, što nam omogućuje sve kvalitetniji život na našoj kuglici u svemiru. Upravo zato smatram da umjetna inteligencija u poslu ne bi trebala biti bauk, već je moramo prihvatiti, njome ovladati i naučiti kako je što bolje upotrebljavati na svoju korist. Ne smatram da će prevoditelji postati suvišni u našoj industriji. Uloga čovjeka u prevoditeljskom će se procesu definitivno mijenjati i bit će važno prilagoditi se novitetima, kao i inače. Drugim riječima, mislim da bi nam posao mogao biti lakši, a sami procesi optimiziraniji.
Jeste li pristalica rada na daljinu? Može li naš svijet postati humaniji, omogućiti nam način rada koji će nas činiti sretnijima i ispunjenima?
Moderno prevoditeljstvo uključuje rad s tehnologijama online. Iako mislim da rad na daljinu nekima odgovara i ima svojih prednosti, nisam njegov pristalica. Potpuno mi je to prihvatljivo za rad s kolegama koji su geografski udaljeni, ali više volim raditi s ljudima uživo. Imamo vanjske suradnike s kojima se mjesecima ne vidimo jer im tako odgovara ili okolnosti ne dozvoljavaju drugačije, ali imamo i one koji nas vole redovno posjetiti. Ako nas je išta naučila pandemija, onda je to da ima nešto čarobno u druženju uživo uz dobru šalicu kave.
Posebno me zaintrigirao Vaš tekst: Što o poduzetništvu zna jednogodišnjak? On Vam je bio najbolji učitelj. Možete li ukratko navesti što ste od njega naučili?
Majčinstvo me zauvijek promijenilo, a moj je sin moj najveći životni uspjeh. Neusporediva je to sreća, ljubav i ponos. Po prirodi sam poprilično nestrpljiva, a on me naučio da se nekad ipak moram strpjeti. I da ne mogu sve kontrolirati i da nije moguće sve isplanirati, već je potrebna maksimalna fleksibilnost, kao i da ponekad moram prihvatiti snalaženje u hodu kao modus operandi. Iako sam i prije njegova rođenja bila često hiperproduktivna i jako dobro organizirana, sad sam to dignula na jednu potpuno novu razinu. Radim drugačije i pametnije. Redovno u šali kažem da ono što mama poduzetnica uspije napraviti u jednom danu bez problema može biti dovoljno materijala za dugometražni film.
Na što ste posebno ponosni u poslu i životu? Uspijete li odvojiti vrijeme za sebe, čime punite svoje baterije? Sigurno imate planove za budućnost.
Najponosnija sam na svoju obitelj i sve što sam dosad realizirala, i privatno i poslovno. Kao majka malog djeteta, imam jako malo slobodnog vremena, a najviše ga volim provesti u društvu najbližih ili na dobroj masaži. Planovi su za budućnost, naravno, rast poslovanja i realizacija nekih novih ideja, a privatno posjet dalekim destinacijama.
