Digitalna ekonomija se razvija i sve je prisutnija u našem okružju. Pitanje je samo koliko je svatko od nas sebi to osvijestio, bilo na osobnoj ili na profesionalnoj razini, kao i na razini društva u kojem živimo.
Da pojasnim… Nekad, kroz duga povijesna razdoblja, ljudi su novu vrijednost stvarali ponajprije radom na zemlji ili uzgojem stoke, zatim obrtničkim radom u raznim zanatima te trgovinom. Izumom strojeva pokretanih energijom i na temelju toga razvijene tzv. industrijske revolucije, dodatna vrijednost kreirala se poslovnim modelima koji su znali iskoristiti taj tehnološki napredak. S obzirom na to da su strojevi efikasno višekratno umnažali kreativni ljudski rad, bogaćenje se demokratiziralo kroz dostupnost neizmjerno većem broju ljudi negoli u predindustrijskom razdoblju.
Sad ulazimo u postindustrijsko doba, vrijeme digitalne ekonomije. Naime, u industrijsko vrijeme ljudi su bili ti koji su pretežno, ispočetka više, a poslije s usavršenijim strojevima, sve manje radili. U digitalnoj ekonomiji strojevima (zapravo sve više raznim oblicima robota) isključivo upravljaju softveri. Ljudi ih jedino još nadgledaju. No ti softveri, na temelju ogromnih baza podataka i novih tehnologija, doslovno ulaze u sve pore našeg svakodnevnog života, našeg rada, međusobne komunikacije i sl. Aktualna događanja oko umjetne inteligencije na to nam više nego zorno ukazuju, a to je tek vidljivi vršak sante, nama u masi još gotovo nevidljivih novina koje hrpimice ulaze kroz razne primjene u ljudsku zajednicu.
Danas živimo u vremenima fascinantnih otkrića i promjene svekolikog života. Koliko god to nekome čudno zvučalo, mi još uvijek dramatično podcjenjujemo inovativnost, kako u svom privatnom životu – tako i u poslovanju.
Dok su tijekom industrijskog razdoblja ljudi, radeći na strojevima, uvelike umnožavali sam ljudski rad, danas strojevi, mahom sve više roboti upogonjeni softverima, tu dinamiku stvaranja dižu na dodatno neslućene brzine i kreativne razine, ovisne samo o masi i kvaliteti potrebnih podataka, ljudske maštovitosti i snage ugrađenih mikroprocesora. Time digitalna ekonomija kreira digitalnu imovinu. Vlasništvo nad zemljom i talenti u zanatskom radu ili trgovini kreirali su stara bogatstva. Zatim je industrijska proizvodnja kreirala kapital na kojem su se mnogi više ili manje bogatili, da bi se danas, digitalnom ekonomijom baziranom na softverskim novim tehnologijama, stvarala nova vrijednost za one koji razumiju te procese. Isto se događalo na prijelazu iz feudalnog u kapitalističko vrijeme, kada je shvaćanje stvaranja kapitala uspostavilo nove odnose među ljudima.
Danas živimo u vremenima fascinantnih otkrića i promjene svekolikog života. Koliko god to nekome čudno zvučalo, mi još uvijek dramatično podcjenjujemo inovativnost, kako u svom privatnom životu – tako i u poslovanju. Posljedica je to ne toliko naše nespremnosti na promjene, već ljudske komocije i sociološke činjenice da više od 90% populacije čine sljedbenici (followers), a tek manje od 10-ak posto predvodnici / poduzetnici, tj. oni koji rješavaju svoje, ali i tuđe probleme.
Kada kroz opisani proces sagledamo promjene koje se događaju, onda ćemo si osvijestiti neslućene mogućnosti koje nam otvara digitalno doba. Slično je to s onim nekada, ali je ovo danas mnogo obuhvatnije i dinamičnije nego kada je demokraciju bogaćenja omogućavala industrijska revolucija.
