Branimir Trošić je poduzetnik s dvadeset godina iskustva u razvoju poslovanja u privatnom i poslovnom sektoru, u konzultantskoj, telekomunikacijskoj, uslužnoj, IT industriji, kao i u akademskoj zajednici. Pokrenuo je tvrtku Copperpot Interactive koja asistira tvrtkama pri ulasku u budućnost korporativnog učenja i podizanju efikasnosti edukacije i angažmana zaposlenika s Interaktivnim mikroedukacijama.
Tko je Branimir Trošić?
Često se i sam pitam isto. Od svih uloga kojima bih se mogao okititi, najdraže mi je biti otac dvoje predivnih ljudi. Druga bi možda bila: idealist. Nikad nisam izgubio potrebu koju svi imamo bar jednom u životu: da korištenjem svojih znanja i vještina pomažem ljudima radeći ono što volim. Zvuči pomalo holivudski i nadrealno u okruženju u kojem živimo, ali je tako i doista dajem sve od sebe i činiti što mogu za koga mogu. Ne uspijevam uvijek, ali se trudim načinom kojim znam to činiti. Nekako mislim da i nema alternative tom načinu razmišljanja.
Moj poslovni put je dosta šarolik. U posljednjih dvadeset godina radio sam u turizmu, IT i telekomunikacijskoj industriji. Imao sam mogućnost iskusiti kako posluje svijet iz tri različite perspektive: privatne, korporacijske i akademske te zbog toga moći svesti probleme poslovanja na najmanji zajednički nazivnik. Godine 2016. završio sam postdiplomski na Rochester Institute of Technology, gdje sam stekao znanja koja su mi omogućila taj nazivnik verbalizirati: na sve dinamičnijem tržištu sve organizacije, ali baš sve, imaju problem s distribucijom znanja i informacija, kako unutar, tako i van organizacije. S tim saznanjem, jedini mogući karijerni izbor bio je tržištu ponuditi usluge koje rješavaju problem neefikasne distribucije znanja: eLearning usluge.
Copperpot eLearning je brend tvrtke Keson d.o.o. Što je presudilo da tvrtka 2016. napravi strateški zaokret i specijalizira se za inovativne tehnologije e-učenja?
Godine 2016. prepoznali smo trendove tržišta: potrebu za sve većom distribucijom informacija i sve veću fluktuaciju zaposlenika unutar tvrtki. Ta dva faktora eksponencijalno utječu na smanjenje produktivnosti tvrtke: jednostavno je sve više ljudi koje treba educirati o sve većoj količini znanja. Taj trend je prisutan globalno, ne samo u Hrvatskoj, a očituje se u činjenici da tvrtke u jednom trenutku postanu toliko velike i spore da zbog loše interne komunikacije i zastarjelih metoda edukacije više ne mogu odgovoriti na potrebe tržišta koje se sve brže mijenja. Posljedica je gubitak primata na tržištu i pad poslovanja. Mi asistiramo tvrtkama upravo u povećanju efikasnosti distribucije informacije, a time i produktivnosti.
Za ovakav zaokret potrebne su i osobe koje imaju znanja i vještine u pomaganju tvrtkama koje podržavaju digitalnu transformaciju obrazovanja i razvoju digitalnog društva. Kako ste osigurali ove osobe, u hodu ili ste ih stvarali, pripremali za ovaj iskorak?
Moram priznati da i sami muku mučimo s manjkom stručnjaka koji bi se mogli kvalitetno baviti ovim poslom. Imali smo sreću da smo se našli s izuzetno inteligentnim i vrijednim ljudima kojima smo dali do znanja da cijenimo što rade za nas, i to ne samo verbalno ili dijeljenjem ispraznih titula, već konkretno: šuškavim novčanicama. Od tvrtke smo stvorili decentraliziranu i „flat“ organizaciju s kontekstualnim lideršipom, u kojem vodstvo preuzima ona(j) koji u tom trenutku posjeduje znanja za rješavanje problema s kojim se tvrtka u tom trenutku suočava. Nitko nije šef i svi smo jedni drugima šefovi, nema managementa koji bi usporavao implementaciju novih ideja ili još gore – nalagao ideje koje nemaju smisla, radimo zajedno na svim idejama. Svatko radi prvenstveno za sebe, a tek onda za tvrtku. To je na kraju krajeva i osnovna premisa uspješne ekonomije: ako ti napreduješ, napredovat će i organizacija. Taj setup nam omogućava ono što zovem „apsurdna agilnost“.
Jednom kad se maknu prepreke koje stoje na putu novim idejama, tada se inovacijsko okružje stvara samo od sebe. Malo ljudi može sudjelovati u takvoj organizaciji jer se nikad nisu susreli s konceptom upravljanja samima sobom i preuzimanja odgovornosti za vlastite rezultate. Upravo te vrijednosti gajimo i zato želimo uključiti ljude koji su pametniji od nas, koji rade bolje i znaju više od nas te koji će tu priliku znati iskoristiti, prvenstveno – za sebe.
Branimir trošić
Zadnjih 7 godina bavite se temama vezanim uz eLearning. Što sve obuhvaća eLearning, zna li se o tome dovoljno?
Tehnologije eLearninga napreduju eksponencijalnim koracima koje nije lako pratiti i samim time se doista ne zna dovoljno o mogućnostima i koristima eLearninga. Ako tvrtke i koriste neki oblik eLearninga, onda je to najčešće u formi prezentacija, za koje je zapravo svejedno kako se distribuiraju. Zato bi imalo smisla napraviti razliku između percepcije i onoga što eLearning doista jest. Mi radimo na efikasnosti učenja kroz inovativne didaktičke forme eLearninga koje prvenstveno utječu na percepciju informacije, zadržavanje informacije te prilagodbu informacije rasponu pažnje polaznika. Te forme su interaktivno mikroučenje, instrukcijske simulacije, video i animirani sadržaj, naracija i tzv. „dripping content“ – puštanje mikrorelevantnog sadržaja kap-po-kap, onoliko koliko polaznik u tom trenutku može „prožvakati“ a da ga ne preplavi količina informacija. Ti osnovni faktori utječu na efikasnost učenja i krajnji efekt je da imate zaposlenike koji su educirani u roku od dva tjedna, a ne više u roku od prosječnih 6-8 mjeseci. Ako uz to uzmemo u obzir i činjenicu o tome da na tržište radne snage dolazi generacija Z, čiji pripadnici ostaju u tvrtki u prosjeku 18 mjeseci, tada kontekst postaje još jasniji: nitko si više ne može priuštiti trošiti novac na zapošljavanje osoba koje će 40% svog ukupnog radnog vremena biti neefikasne. eLearning u takvim situacijama igra ogromnu ulogu u uštedi i napretku u produktivnosti rada. Na kraju krajeva, tko ne bi htio zaraditi više i potrošiti manje, zar ne?
Danas su neki od problema velika količina sadržaja za učenje, fluktuacija zaposlenika i zaborav. Čini se da ogromna količina informacija dovodi do toga da ljudi zaboravljaju bitna znanja. Postoje li rješenja za ove probleme?
Uz spomenute, postoji još jedan problem koji dovodi do pada produktivnosti, a to je sam fokus na posao. Nikoga se ne zapošljava da provodi dane učeći, svi su zaposleni kako bi radili posao za koji su zaposleni. Paradoksalno, ako zaposlenici samo rade i ne uče, stagniraju dok tržište napreduje. Tada se organizacija nalazi u nezahvalnoj poziciji da mora birati između stagnacije i niske produktivnosti te u pravilu izabire stagnaciju, što je dobra odluka – kratkoročno, ali se vrlo brzo pokaže da takav smjer dovodi do gubitka pozicija na tržištu, pada prihoda i profita, a u najekstremnijim slučajevima i propasti tvrtke. Taj problem je lijepo opisan u kratkom dijalogu između dvaju direktora neke tvrtke, koji kruži internetom:
Direktor 1: Što će se dogoditi ako uložimo u razvoj ljudi, a oni otiđu iz tvrtke?
Direktor 2: Što će se dogoditi ako ne uložimo u njihov razvoj i oni ostanu?
Rješenja tih problema jest vratiti učenje na radno mjesto, ali na način da ono ne opterećuje sam rad. Upravo zato radimo eLearning mikrorelevantnog sadržaja: usko specijalizirano znanje dostupno u trenutku nastajanja mikropotrebe.
Na primjer: Zamislite da imate novog zaposlenika u dućanu. Prilazi mu kupac i želi kupiti proizvod. Zaposleniku iz tko zna kojeg razloga zaboravlja kako koristiti aplikaciju u kojoj mora administrirati prodaju. Možda i nije zaboravio sve, već samo dio procesa. Što sad? Kupaca u redu je sve više i više. Panika. Zovi iskusnijeg kolegu, koji mora ostaviti svoj posao da i pomogao junioru. Sad su obojica neefikasni, a kupci sve nezadovoljniji. Imati u takvim trenucima instrukcijsku simulaciju koja može u 10-tak sekundi pokazati kako odraditi baš taj zaboravljeni dio procesa i odmah nastaviti s radom, spašava reputaciju i održava maksimalnu produktivnost, bez obzira na stupanj razvoja zaposlenika.
Jedna od prepreka na koju smo naišli u adopciji eLearninga kao tehnologije koja stvara veću produktivnost jest razmišljanje da je to „skupa i nepotrebna igračka jer je sustav edukacija u tvrtki već razvijen“. To je zapravo i točno, i to na isti način kao što je i telefon bio skup i nepotreban jer smo imali telegraf, kao što je automobil bio skup i nepotreban jer smo imali kočije, kao što je televizija bila skupa i nepotrebna jer smo imali radio.
Branimir trošić
Kroz svoj poslovni (profesionalni) ravoj prošli ste mnogobrojna iskustva. A iskustvo može biti presudno u izradi eLearning projekata?
Iskustvo je definitivno plus. Da bismo primijenili odgovarajuće rješenje na klijentov problem, prvenstveno je bitno moći razumjeti kakav problem klijent ima, a upravo to razumijevanje je plod iskustva. Nije dovoljno samo raditi eLearning sadržaj u bilo kojem obliku, već primijeniti odgovarajuću formu učenja u odgovarajućim okolnostima. Želite li unaprijediti znanje o korištenju procesa ili alata – izradit ćete instrukcijsku simulaciju, želite li cijeloj tvrtki poslati poruku o smjeru u kojem se tvrtka kreće – napravit ćete animaciju, želite li napraviti onboarding, zaštitu na radu, upoznati zaposlenika s organizacijom i kulturom tvrtke – napravit ćete interaktivnu mikroedukaciju, a želite li zaposlenike (ili čak potencijalne klijente) upoznati s novim proizvodom ili uslugom – napravit ćete kombinaciju svih formi i omogućiti polazniku tzv. multisenzorno učenje.
Danas ispada da sam imao sreće raditi na „vrućim“ projektima u vrlo zahtjevnim poslovnim okružjima. Radeći na takvim projektima, surađujete s predstavnicima svih dijelova tvrtke, upoznajete kako se vrte kotačići u jednoj velikoj korporaciji i kako jedan mali kotačić utječe na onaj veliki i bitni. Kroz sva ta iskustva stekne se šira slika, ali i vještina donošenja jednostavnih rješenja za komplicirane probleme. Opsežna i kvalitetno dokumentirana istraživanja znanstvenika na području efikasnosti i produktivnosti pokazala su da je najjednostavnije i najefikasnije rješenje za većinu problema bilo koje tvrtke upravo brza i efikasna distribucija informacija. Rješenje je zapravo vrlo jednostavno. Izvedba je ta koja zapinje.
Posebno ističem činjenicu da ste dobitnici priznanja Europske komisije za smanjenje digitalnog jaza u Europi. Je li udaljeno učenje realna budućnost i na kakve prepreke može naići?
Udaljeno učenje je realna sadašnjost. Tvrtke koje ga ne koriste već sada svjesno ili nesvjesno rade u prošlosti i u slučaju da ne krenu krupnijim koracima prema naprijed, tsunami promjena koje nas očekuju u sljedećem desetljeću će ih jednostavno preplaviti i potopiti. Uloga Copperpot eLearninga jest da tvrtkama pruži dasku za surfanje. Imajte na umu da se životni vijek poduzeća u svijetu rapidno smanjuje, npr. Fortune 500 tvrtke u ovom stoljeću imaju prosječni životni vijek od tek dvadesetak godina, dok su još u prošlom stoljeću postojali stogodišnjaci. Razlog tomu je nezaustavljiv razvoj tehnologija: tržište razmjenjuje sve veću količinu informacija sve brže, a tvrtke koje se ne prilagode brzini promjene i distribucije informacija jednostavno nestaju.
Prepreka toj prilagodbi jest razmišljanje da organizacije diktiraju uvjete tržišta, a zapravo ga diktiraju upravo nove tehnologije. Ukoliko ih organizacije ne usvoje, prestaju imati sposobnost odgovoriti na zahtjeve tržišta, postanu prespore: više ne komuniciraju načinom na koji komunicira tržište. U svakoj organizaciji prvi doticaj s tržištem ima zaposlenik, stoga je neprilagodba komunikacije svom zaposleniku prvi korak u krivom smjeru. U ovom desetljeću na scenu stupa generacija Z. Sva istraživanja o generaciji Z govore da ona sa sobom nosi tektonske promjene u načinu kojim živimo i radimo. To je generacija koja neće pristajati na „mi to tako ne radimo“ narativ i koja će promijeniti praksu rada: od prilagodbe zaposlenika organizaciji u prilagodbu organizacije zaposleniku. Mnogo je primjera u kojima se doista velike tvrtke nisu pravovremeno prilagodile tržištu: Nokia, Yahoo, Kodak.
Srećom, tvrtke današnjice imaju dovoljno razuma ne ponavljati iste greške. I u Hrvatskoj ima sjajnih primjera tvrtki koje su shvatile da je komunikacija sa svojim zaposlenicima prioritet poslovanja, a da apsorpcija ideja i inovacija koje donose male organizacije donosi agilnost s kojom se brže prilagođavaju promjenama tržišta, i time ne samo da opstaju već i prosperiraju. Mi smo do pred tri godine kucali na vrata tvrtki i malo tko nam ih je otvorio, govorili su nam da „prodajemo powerpoint prezentacije“. Danas radimo s najvećim tvrtkama u Hrvatskoj, izvozimo u regiju i možemo se pohvaliti s doista fantastičnim projektima u portfoliju koje radimo s nevjerojatnim tvrtkama.
Iza Vas je više od 20 godina iskustva u razvoju poslovanja u različitim područjima učenja i edukacija. Što je ključ uspjeha organizacije u ovim područjima?
Učenje i edukacija su same za sebe ključ uspjeha u svim područjima. Da biste postali lider na tržištu u bilo kojem području, morate naučiti i raditi stvari koje nitko drugi ne radi – a potrebne su tržištu. Svi ostali tada slijede vas, ne vi njih. Da biste to postali, morate biti u mogućnosti organizirati inovativno okruženje kojim se upravlja inovativnom kulturom. Kako cvijet ne raste u zatrovanom tlu, tako se niti inovacija ne može razvijati u okruženju koje ne gaji inovacijsku kulturu. Zato, da biste ušli u modus operandi inovacija, trebate ući u modus operandi konstantnog učenja, a to nije teško, jer učiti možete od svih i svakoga: od nekih što treba činiti, od većine što ne treba činiti.
Ukratko, uspjeh nije cilj, već nusproizvod stava da uvijek postoje ljudi koji znaju više od Vas, metode koju su efikasnije od Vaše i da nemate problem s prihvaćanjem tuđih, boljih ideja. Doduše, treba biti potpuno iskren i reći da nas je pandemija gurnula u ubrzan razvoj i da smo u zadnje dvije godine imali pet, čak možda i deset godina napretka u adopciji novih tehnologija, pa tako i novih tehnologija učenja. Još uvijek sam zapanjen količinom tvrtki u Hrvatskoj i regiji koje su u posljednje dvije godine posegnule za eLearning tehnologijama u potrazi za napretkom. Naš zadatak je da osvijestimo tvrtkama kako su eLearning tehnologije postale roba široke potrošnje dostupna svima.
Može li se i kako smanjiti digitalni jaz u Europi? Može li se pomiriti korporativni i startup svijet? Jedni od drugih mogu puno toga naučiti.
Zamislite fiktivnu situaciju u Korejama. S jedne strane imate Sjevernu Koreju u kojoj seljaci zemlju obrađuju plugovima i motikama, a s druge strane Južnu Koreju gdje roboti voze traktore. Kada bi se Koreje ujedinile i transfer tehnologije bio trenutan, seljak u Sjevernoj Koreji bi i dalje koristio plug i motiku, bez obzira na dostupnost robo-traktora. Zašto? Pa zato jer novu tehnologiju ne zna koristiti i jer bi mu i ta mizerna produktivnost pala na nulu, a budući da si ne može dozvoliti biti gladan, i dalje koristi plug i motiku. Ista je situacija sa svim drugim alatima, bilo gdje u svijetu, pa tako i u Europi. Digitalna transformacija je opskrbila tvrtke predivnim alatima, ali što će nam svi ti sjajni digitalni alati ako ih nismo naučili koristiti?
Danas širom poslovnog svijeta postoje milijunski projekti implementacije digitalnih alata koji se ne koriste i propadaju jer nitko nije razmišljao o tome da će cijelu tvrtku trebati naučiti (i nastaviti konstantno učiti) o tome kako se taj alat koristi. Promjena je uvijek teška, ali je neizbježna i jedino je edukacija i znanje mogu olakšati. Mi za učenje o korištenju digitalnih alata kreiramo instrukcijske simulacije: how-to digitalne upute, u kojima simuliramo sam alat i vodimo korisnika korak-po-korak kroz bilo koji proces. Na taj način bilo tko u realnom vremenu i u trenu nastanka potrebe može pogledati kako odraditi bilo što u tom alatu. Nema čekanja na edukaciju tjednima, nema neugodnog povlačenja za rukav kolege koji zna više o tome, nema neučinkovitosti. Radili smo na fantastičnim projektima stvaranja instrukcijskih simulacija s kojima smo educirali velik broj ljudi za korištenje alata: od CRM-ova, ERP-ova, Excela, itd. Rezultati koje smo na tim projektima postigli su mi i dan-danas zapanjujući. Jednoj IT tvrtki smo uštedjeli 30% vremena alociranog na projektu jer nakon implementacije ERP sustava nije trebalo trošiti mjesece njihovih skupih stručnjaka na edukaciju zaposlenika klijenta o korištenju sustava, već su dobili korisnu i vrijednu digitalnu edukaciju. Instrukcijskom simulacijom za korištenje alata MS Teams smo educirali otprilike 70.000 ljudi u manje od mjesec dana i za taj smo projekt dobili priznanje Europske komisije za smanjenje digitalnog jaza u Europi. I produktivnost i ušteda: vuk sit i koza cijela.
