3LHD je arhitektonski studio koji su 1994. godine osnovala četiri partnera: Saša Begović (rođen 1967. u Bjelovaru), Marko Dabrović (rođen 1969. u Dubrovniku), Tanja Grozdanić Begović (rođena 1968. u Zagrebu) i Silvije Novak (rođen 1971. u Rijeci).
U vrijeme osnivanja, tri od četiri partnera još uvijek su bili studenti na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu. U ozračju tadašnje hrvatske političke i ekonomske tranzicije 3LHD studio zasnovan je na temeljima timskog rada i dobre atmosfere. Nakon godina uspješnog poslovanja 2016. u svoj tim imenovali su novu partnericu Paulu Kukuljicu (rođenu 1976. u kanadskom Oakvilleu).
3LHD partneri diplomirali su na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim angažmana Saše Begovića na Arhitektonskim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu i Splitu, partneri su često gostujući predavači na institucijama diljem svijeta.
Kako ukratko izgleda 3LHD retrospektiva, od osnutka 1994. naovamo?
Povezali smo se na prvom zajedničkom projektu. Bio je to međunarodni studentski natječaj Seattle Commons na koji smo izašli na poziv profesora Hržića. Na tom smo natječaju odlično surađivali. Godine 1994. pobijedili smo na natječaju za hotel u Zagrebu, na koji smo bili pozvani kao wild card jer su neki kolege odustali. Zbog administrativnih potreba morali smo osnovati ured i tako počinje naša zajednička poslovna priča. Prvih nekoliko godina od osnutka radili smo na dva kolosijeka. Izvodili smo projekte interijera i namještaja dok je Marko radio 3D-ove. S druge strane radili smo natječaje poput onoga za muzej u Seulu s više od sto tisuća kvadrata, ali i neke manje tipa Most hrvatskih branitelja u Rijeci. Ti natječaji bili su nam emotivna hrana, dok smo od poslova s interijerom zarađivali samo za kruh i mlijeko. Ovo shvatite doslovno! Bilo je to vrlo čudno vrijeme, velike tvrtke su nestajale i preko noći promijenio se sistem u kojem su svi arhitekti dotad funkcionirali. Nije bilo strukovnih normi, regulative ni cjenika s pomoću kojih bismo mogli definirati poslovanje. Dosta smo u počecima radili u robnoj razmjeni pa nam je honorar za jedan idejni projekt bio mobitel, za glavni fotokopirka, a za izvedbeni automobil. Sjećamo se, recimo, da je Silvije jednom “trampio” Renault 5 za projekt instalacija kako bismo uspjeli izvesti kuću do kraja.
Kako smo još bili studenti, prilikom osnivanja ureda nismo htjeli kreirati ime ureda sa svojim prezimenima, nego smo smislili kovanicu 3LHD koja označava “tri ljevoruka i jedan hard disk”. (Tanja, Saša i Silvije su ljevoruki, a Markov zapis spreman je na hard disk).
Arhitekti ili inženjeri na naslovnici poduzetničkog časopisa… Poznavatelji vašeg rada i aktualnih zbivanja kažu, sasvim zasluženo. Kako vi sebe pozicionirate u svijetu oko nas?
3LHD: Arhitekti sebe percipiraju ponajprije kao kreativce. U ulozi poduzetnika našli smo se isključivo zbog odgovora na veće i zahtjevnije projekte. Arhitekt je odgovoran za ukupnu koordinaciju svih struka koje se pojavljuju u nekoj fazi projektiranja. Prvenstveno se radi o inženjerskom pozivu, ali percipira nas se kroz kreativnu dimenziju. U proteklih 30 godina kompleksnost građevina jako se promijenila, pogotovo u smislu sigurnosti, mjera zaštite od požara, konstrukcijskih zahtjeva, održivosti i potrebe za radom u BIM-u. Time se i uloga arhitekta i njegova odgovornost znatno povećala. Tu je i društvena odgovornost arhitekata – građevine imaju ogroman utjecaj na korisnike i prolaznike jer u prostoru egzistiraju dugo vremena.
Koliko vas je danas u 3LHD timu i koja je vaša osnovna karakteristika?
Mi smo specifičan, timski orijentiran ured. Volimo nove izazove. Vjerujemo da danas više nego prije rezultat dolazi iz međuodnosa pojedinih ideja, misli, stavova najrazličitijih kreativnih disciplina, koje hrane jedna drugu, bilo da imaju podlogu u umjetnosti ili dolaze iz inženjerskih struka. Arhitekti vođeni osnovnom idejom, poput režisera, producenta, dirigiraju raznim disciplinama i dovode projekte do najboljeg konačnog rješenja. Nama je biti drugačiji i pred sebe stavljati što teže zadatke poseban izazov. Usmjereni smo na integraciju različitih disciplina; arhitekture, urbanog i pejzažnog krajolika, dizajna i umjetnosti. U svome radu neprekidno istražujemo nove mogućnosti interakcije i integracije arhitekture, društva i pojedinca. Suradnja je jedna od glavnih karakteristika našeg rada od samih početaka. Volimo se baviti svim tipologijama, od interijera do urbanizma. Jednako se kvalitetno posvećujemo različitim projektima: od obiteljskih kuća, preko stambenih, sportskih do javnih prostora.
Svaki je projekt za nas novi izazov i svaki projektiramo stvarajući potpuno novi doživljaj uzimajući u obzir lokaciju i kontekst. Pokušavamo iz dana u dan uživati u onome što radimo, nije nam fokus samo na velikim projektima. Uvijek pokušavamo na zanimljiv način stvoriti onu dodatnu vrijednost. Danas 3LHD tim čini oko 70 članova. Organizirani smo vrlo klasično. Imamo standardnu hijerarhiju partnera, a ispod nas su voditelji projektanti koji vode svoje timove. Mi, kao partneri, pokušavamo sudjelovati u idejnoj fazi svakog projekta kako bismo zadržali kontrolu nad kvalitetom. Možda će to zvučati čudno, ali najvažnija odluka nam je bila da zaposlimo profesionalnog direktora, i to kad nas je u uredu bilo samo osmero, jer nismo željeli nikog od nas žrtvovati da se bavi financijama i administracijom. To se pokazalo dugoročno jako dobrim potezom jer posao financijskog direktora nije samo da radi onaj administrativni dio posla, nego i poslove kao što su promaknuća, radni uvjeti, potrebe zaposlenika, komunikacija s medijima… To je kvalitetu rada u uredu znatno podiglo. Ipak, na kreativnoj razini hijerarhije nema jer svaki zaposlenik za stolom ima pravo na riječ.
Kroz male projekte učili smo se struci jer arhitekt se postaje praksom, a ne diplomom. Na taj smo način svladali osnove, učili na vlastitim greškama. Potkraj 90-ih došli su prvi pozivi za izgradnju obiteljskih kuća, gdje smo krenuli u izgradnju i afirmaciju ureda.
Ne možemo ne primijetiti kako ste u svojoj domeni podigli visoko ljestvicu. Svake godine 3LHD dobije najmanje jednu nagradu za svoj rad, a na natječajima gotovo redovito pogodite u srce teme. U čemu je ključ?
Opet se vraćamo na početak naše karijere. Koincidencija je da smo mi otprilike nastali u isto vrijeme kad i Google. Tada započinje široka primjena maila kao sredstva komunikacije. Kada smo počeli raditi Most branitelja u Rijeci, tema je bila kako izvesti horizontalnu ploču preko vode velikog raspona, a male visine, koja usput ima nevidljiv izvor svjetla u rukohvatu. Svi domaći stručnjaci govorili su nam kako je to nemoguće. Mi smo poslali mail tvrtki ARUP (vrhunskom konstruktorskom uredu iz UK) i pitali kako možemo izvesti takav koncept. Njihov inženjer nakon par dana odgovorio nam je na mail i taj je problem odjednom bio rješiv. U idućem trenutku na stolu imamo projektna rješenja s Novog Zelanda, Osramove prve LED diode, rješenje za aluminijski decking iz Švedske, stakla iz Italije i znanje svijeta koje je sintetizirano upravo iz radoznalosti i pitanja „Tko bi ovo mogao znati?“. Naše je načelo tada postalo „Što to projekt hoće biti“ i nakon toga svi se angažiramo da što jednostavnije i racionalnije dođemo do rješenja. U tom procesu stvaraju se interakcije različitih ljudi, struka, pa čak i kultura, što postaje sastavni dio rješenja. Upravo je to okosnica našeg rada i najveće bogatstvo 3LHD studija.
Vaš ured u bivšem ZG kinu Urania mali je umjetnički projekt za sebe. Izgleda filmski! Kako je došlo do ideje pretvaranja kina u ured?
Posljednjih 16 godina naš je ured bio smješten na lokaciji nekadašnje tvornice RIZ u Božidarevićevoj. Nemogućnost daljnjeg rasta i želja da zaposlenicima omogućimo što kvalitetniji prostor za rad potaknuli su nas na taj korak – da se preselimo u vlastiti prostor koji ćemo rekonstruirati i udahnuti mu nov život, stvoriti dodatnu vrijednost, ne samo za sebe, već i za javnost. Naime, rekonstrukcija i ponovna upotreba (Reuse) danas je posebna tema u arhitekturi. Nova gradnja veliki je generator CO2, dok prenamjena postojećih građevina nema takav utjecaj na okoliš. S jedne strane je puna ograničenja, a s druge strane velik izazov koji može rezultirati vrlo neobičnim i drugačijim oblikovanjem koje nikada ne bismo primijenili projektirajući kuću od prve skice. Igrom slučaja došli smo do informacije da se napušteno kino Urania prodaje. Odmah smo se sjetili dviju kino-dvorana u koje smo ugradili svoja iskustva projektiranja i gradnje (kino Apollo – kazalište, kino Lika – plesni centar) i totalno nas je oduševila mogućnost da se uselimo u jedan takav prostor. Osim što je Urania dom za naš ured, novi prostor je zamišljen i kao javno mjesto susreta, prostor za razmjenu ideja i iskustava, prostor druženja. U dvorani možemo organizirati predavanja, tribine, izložbe, razgovore različitih kreativaca, naravno i prikazivanje filmova da bismo održali kontinuitet kina. Prostor Uranije ima nevjerojatnu energiju i potencijal da se u njemu ljudi okupljaju i druže.
Koliko je digitalna revolucija promijenila svijet arhitekture i vaš privatni svijet općenito? Kojim se platformama najviše koristite u svom radu?
Pojavilo se puno novih tehnologija, ali većina ureda i gradilišta funkcioniraju po istim principima kao u doba Austro-Ugarske. Svakodnevno u poslu koristimo pametne telefone, plotere u boji, laserske skenere, BIM sustave, ali npr. izrada troškovnika i sustav gradnje ostali su poprilično isti: arhitekti svoje zamisli pretvore u kutije papira koje šalju na gradilište, a za njima slijedi „more” raznih ispisanih dokumenata: dostavnica, revizija nacrta, troškovnika, opisa proizvoda, itd. U usporedbi s drugim strukama koje nove tehnologije vrlo brzo usvajaju i uvode u redovitu upotrebu (npr. banke danas s pomoću aplikacija mogu funkcionirati gotovo bez fizičkih poslovnica, uskoro ćemo se voziti u robo-taxiju i sl.), arhitektura je zapravo troma. S druge strane, arhitektura je s vremenom postala vrlo izazovna jer su se zahtjevi (zakonski, statički, otpornost na požar, fizika zgrade…) jako postrožili. Broj sudionika u arhitekturi se znatno povećao (suradnici raznih struka). Digitalizacija je tu pomogla jer olakšava komunikaciju. Zato smo se mi u jednom trenu zapitali, zašto ne bismo sve procese objedinili u jedan digitalni proces u koji će se u trenutku kad je to potrebno i na način koji je prikladan, uključivati svi koji surađuju u gradnji. Tako smo započeli s razvojem platforme VOLUM3. Početkom 2000. smo u jednoj Excel tablici pokušali sistematizirati sve potrebe koje softver treba ispuniti. To je bio prvi korak i pomogao nam je u razvoju prve verzije aplikacije koju smo dosta vremena koristili samo za projekte 3LHD-a. Nakon nekoliko godina, točnije 2016., shvatili smo da smo se prihvatili zadaće koju ne možemo dovršiti bez dodatnih financija, pa smo se javili na EU fondove i dobili investiciju za inovacije u malim i srednje velikim tvrtkama. U samo dva mjeseca pokrenuli smo startup, javili se na natječaj i dobili prvi novac.
Što je zapravo kolaboracijska platforma VOLUM3?
Kolaboracijska platforma VOLUM3 omogućava rad na “paperless” projektiranju i gradnji, i u uvjetima kada fizički kontakt suradnika nije moguć. Svi nacrti i dokumenti sigurno su pohranjeni u oblaku. Nastala je sinergijom entuzijazma i stvarnih potreba arhitektonskog ureda, kao odgovor na komunikacijske probleme koji se javljaju tijekom projektiranja i gradnje. Namijenjena je arhitektima, građevinarima, investitorima i ostalim dionicima građevinskih projekata. VOLUM3 je free za sve one koji se registriraju na adresi www.volum3.com. Korisnici mogu oglasiti koje usluge nude i na kojim tržištima i ta će opcija uvijek biti besplatna. Ideja je da trošak korištenja platforme snosi investitor projekta.
VOLUM3 je startup, koji je inicijalna sredstva privukao od Europskih fondova, EBRD-a i partnera 3LHD-a. Unutar VOLUM3 platforme sudjeluju svi koji su dio nekog građevinskog projekta unoseći svoje podatke: arhitekt, građevinar, stolar, električar, vodoinstalater itd. Sami mogu određivati razinu pristupa, vidljivost podataka koje unose, ali tako da, ako se pojavi neki problem, za njega odmah saznaju svi koji to moraju znati i generira se akcija za njegovo rješavanje. Ime VOLUM3 odabrali smo zato što je to nama, arhitektima, više nego očito – mi se uvijek bavimo prostorom, oblikujemo neki volumen u prostoru. Riječ volumen (eng. volume) na dosta jezika znači isto, a i broj 3 na kraju asocira na treću dimenziju. Platforma je dizajnirana tako da se u cijelosti nalazi na internetu, ne treba se posebno instalirati i podjednako je dostupna s osobnog ili prijenosnog računala, tableta ili mobitela.
U fokus mainstream medija došli ste kao projektanti kampusa Rimac Automobila. Što vam je sve donio taj projekt?
Projekt je to na kojem radimo od 2019., kada smo na međunarodnom pozivnom natječaju nagrađeni prvom nagradom. U projektu Rimac kampusa konkurencija su nam bili veliki europski uredi koji imaju puno iskustva u autoindustriji, pa smo već u početku bili malo zakinuti jer nismo nikad gradili tako velike tvornice. Međutim, pogodili smo bit tvrtke Rimac Automobili. Pokušali smo razumjeti što je to tvrtka Rimac, koje su njihove temeljne vrijednosti, kakav odnos imaju prema svojim zaposlenicima. I u tome smo uspjeli! Projekt je javnosti službeno predstavljen u travnju 2021., a gradnja je počela u kolovozu 2021.
Rimac kampus bit će novo sjedište tvrtke za 2.500 zaposlenika na lokaciji u blizini prekrasnog dvorca u Svetoj Nedelji, na samo 16 km od Zagreba. Kampus je integralno zamišljen kao park s proizvodnim pogonom i uredskom zgradom maksimalno uklopljenim u okoliš. Oko središnje osi kampusa smješteni su javni prostori – jezero s trgom i restoran kao mjesto susreta zaposlenika s posjetiteljima i gostima kampusa. Uz proizvodni pogon i uredske prostore, u kampusu su planirani muzej i showroom, restoran, vrtić te smještajne jedinice za boravak gostiju i zaposlenika iz cijelog svijeta. U ovom projektu isprepleću se priroda i moderna tehnologija, novo i staro – sve u ravnoteži.
Uspješno brodite nemirnim poduzetničkim vodama već 30-ak godina. Muči li vas što?
Naša struka ima svojih problema i boljki, ali generalno, arhitektima je danas bolje nego u našim počecima 90-ih. Pitanje je koliko je ova sadašnja situacija u kojoj živimo održiva, upravo zbog nepredvidivosti gospodarstva. Ako smo išta kroz sve ove godine shvatili, to je da se treba konstantno mijenjati i neprestano raditi na sebi. Imali smo sreće učiti iz raznih zemalja, od nevjerojatnih Japana i Kine, preko Švicarske do Kanade. Na temelju tih iskustava stvorili smo neki svoj sustav i izvrsnu organizaciju koja nam dopušta prilagodbu i napredak svakog pojedinca unutar 3LHD-a tima.
“3LHD je bio u fokusu nekih od najintenzivnijih javnih debata, što je studio iskoristio kao priliku za vježbanje komunikacije s javnošću, ali i za preispitivanje vlastitih stavova.” – Citat Maroja Mrduljaša iz kataloga izložbe 3LHD interakcije
Arhitektura oduvijek zvuči moćno, izaziva strahopoštovanje, potiče na razmišljanje… Kada pred sobom imate studente na prvoj godini arhitekture, što im obično kažete?
Arhitektura je spora, zahtijeva strpljenje i predanost. Prosječno vrijeme od koncepta do realizacije projekta duže je od 7 godina. Ako ste radoznali, posvećeni poslu, usredotočeni… Ako se želite stalno razvijati i napredovati… Ako želite svladavati znanje i sofisticirane vještine, ali i biti kritični prema sebi i drugima kako biste realizirali projekt baš onako kako ste ga zamislili, na pravome ste mjestu! Emotivno i duhovno hranite se arhitekturom! Neka vam uzori budu arhitekti i arhitektura s konceptom!
