Željka Maras dugo je radila “za druge”, ali ulaskom u poduzetničke vode, uspjela je povezati svoje životne i poslovne vrijednosti: slobodu, kreativnost, hrabrost, osobnu i društvenu odgovornost, kao i vjeru da je sve moguće. Zaključivši da u današnjem užurbanom ritmu svakodnevice ljudi ne stignu pošteno jesti, odlučila je vrlo kreativno tomu doskočiti.
Evo kako početak svoje priče i svoj brend opisuje njegova vlasnica i direktorica…
Moja tvrtka, zapravo servis “Jedem doma”, nastao je iz spoznaje kako sve manje urbanih zaposlenih ljudi u svome domu kuha. Oduvijek nam je misija bila (i ostala!) popularizirati kućno kuhanje te blagovanje u svome domu. Volimo restorane i beskrajno ih poštujemo, ali ono bez čega nitko ne može, to je jesti doma. Tada sam se sjetila da bih mogla nuditi kuharice i kuhare koji će kuhati ljudima u njihovu domu. Tri godine, za više od stotinu klijenata diljem Zagreba, kuharice i kuhari servisa “Jedem doma” odlazili su u nabavu namirnica na Dolac i potom klijentima kuhali za njihove svakodnevne potrebe, ali i za svečane prigode. Tako je nekako nastalo i ime brenda, spontano, u trenutku nadahnuća.
“Jedem doma” slikovito opisuje ono što radimo i što želimo. Jednako dobro kao i dok smo bili usluga kuhanja u domu, i sada kada se bavimo proizvodnjom polugotovih jela. Ove godine servis “Jedem doma” ipak je sazrio za transformaciju, pa smo se odlučili iz usluge prijeći u proizvodnju. Bavimo se, dakle, proizvodnjom visokokvalitetnih polugotovih jela, koja pripremamo bez pšeničnog brašna i bijelog šećera te bez aditiva i konzervansa. Nudimo i vrhunski pakirane premium uredske ručkove, prilagođene veganima i onima koji su na keto prehrani. Naša je vizija stvoriti sveobuhvatni brend “Jedem doma”, kao sinonim za visokokvalitetnu hranu u cijelom spektru proizvoda i usluga. Iskorakom u dostavu uredskih obroka, zapravo smo već krenuli u tom smjeru.
Ne funkcionirate kao klasična dostava hrane. Ovo je nešto posve novo. Što smatrate svojim najvećim prednostima, što vas odvaja od konkurencije i kako cijela priča zapravo funkcionira?
Smatram da je korištenje naših usluga double win opcija. Naručitelj dobiva i kvalitetu i vrijeme. Time dugoročno ulaže u svoje zadovoljstvo, produktivnost i zdravlje, a svi znamo da ono nema cijene. Kvaliteta namirnica koje nudimo, receptura, okus i priprema daleko su superiornije prosječnom kućnom jelu. O utrošenom vremenu da ne govorim! Planiranje obroka, odlazak na tržnicu i kuhanje zahtijevaju puno vremena. Naš servis omogućuje svima veoma brzi, pomno planiran i pripremljen kvalitetan obrok. Neka jela potrebno je tek zagrijati, a neka minimalno doraditi – ispeći u pećnici ili zagrijati na tavi.
Lunchboxi “Jedem doma”
Lunchboxi “Jedem doma” (i na poslu!) donose novu kvalitetu u dostavi uredskih ručkova. Riječ je o maštovitim jelima spravljenim od namirnica najviše kvalitete i u tri varijante – klasik, vegan i keto. Što se tiče konkurencije, tržište polugotovih jela visoke kvalitete u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji. Postoje smrznuta jela iz supermarketa namijenjena masovnom tržištu. Segment kupaca više kupovne moći traži jednako praktična, ali daleko kvalitetnija rješenja. “Jedem doma” pionir je te niše jer koristimo najsofisticiraniju tehnologiju profesionalnih kuhinja koja se koristi u najboljim restoranima, u kombinaciji s najkvalitetnijim namirnicama iz domaćih izvora, s ciljem kvalitetne prehrane kod kuće. U segmentu uredskih obroka od konkurencije se izdvajamo maštovitom recepturom i nesporno visokom kvalitetom, kao i orijentacijom na posebne prehrane. Sve što pripremamo u svom kuhinjskom pogonu kuhamo bez pšeničnog brašna i rafiniranog bijelog šećera. I vizualno su naša jela nešto posve drugačije, atraktivno i novo.
Na koga ste zapravo ciljali svojom ponudom, tko su vaši konzumenti?
Ciljali smo na sve one koje sam ranije spomenula, koji drže do kvalitetnog jela, ali nemaju vremena kuhati. Čini mi se da tu ne igraju previše ni dob ni spol ni navike. Što se tiče lunchboxa, iskustvo je pokazalo da su naši najveći korisnici urbani, osviješteni ljudi, kojima je kvaliteta prehrane visoko na ljestvici prioriteta. Sociološki gledano, to su kupci više i visoke platne moći, najčešće članovi uprava i viši menadžment u korporacijama, IT i kreativnoj industriji, arhitekti, liječnici, poduzetnici, kojima standardna ponuda jela iz dostave ili gotovih jela iz supermarketa ne ispunjava očekivanja.
U prilog nam idu porezne olakšice za topli obrok po zaposleniku, koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. Iz tvrtki koje su se odlučile pretplatiti na naš servis i ponuditi svojim zaposlenicima topli obrok svaki dan, stižu vijesti o povećanju produktivnosti, što je za mene posve očekivano.
Kako ste se Vi odlučili za izlazak iz “zone komfora” i otisnuli u svijet poduzetništva?
Nisam oduvijek bila poduzetničkog duha, taj se “crv” u meni probudio prije nekoliko godina, paralelno s transformacijom vlastite svjesnosti. Kako su se na vrhu moje osobne ljestvice prioriteta smještale sloboda, kreativnost, hrabrost, osobna i društvena odgovornost, vjera da je sve moguće, to me neizbježno vodilo i novim profesionalnim izborima. Poduzetništvo je sadržano upravo u tim vrijednostima. Nesigurna zona jest, ali i one tzv. “sigurne zone” ionako su samo iluzija sigurnosti.
Prva prednost u kojoj sam beskrajno uživala na početku svog poduzetničkog puta jest mogućnost da vlastite ideje u rekordnom vremenu provedem u djelo. I prije sam bila na visokim pozicijama odlučivanja u većim tvrtkama, no svejedno je put od ideje do realizacije bio dug i često je ovisio o dobrom ili lošem danu nadređenih. Ta sloboda stvaranja, kao i sloboda upravljanja vremenom i resursima, velika je prednost. Visoka razina odgovornosti, i za poslovanje tvrtke i za egzistenciju zaposlenika, stres je s kojima se ne može svatko nositi. Kad imate svoj poduzetnički projekt, radno vrijeme ne prestaje izlaskom iz ureda.
Sad kad imam bolji uvid, ne mislim da svatko može i treba biti poduzetnik. Postoje ljudi koji su sjajni zaposlenici i time su ispunjeni. No ako se u čovjeku ipak probudi taj poduzetnički duh, potičem ga da slijedi svoj unutarnji impuls. Svaka ideja koja se u nama pojavi, ne pojavi se slučajno. Ona nas stavlja na put velikog profesionalnog, ali i osobnog razvoja.
Mene osobno u poduzetništvu ne motivira adrenalin. Moja motivacija je življenje one božanske čestice u nama koja nas stavlja u ulogu kreatora, stvaranje novih vrijednosti, donošenje nove kvalitete života ovom društvu. Manifestacija od ideje do proizvoda koji držite u rukama ili vidite na policama trgovine uistinu je osjećaj koji ushićuje. Treba tu spomenuti i profit, koji je važan, zato što omogućuje nova poslovna širenja i visoku kvalitetu života ne samo poduzetniku, nego i cijelom nizu ljudi koji rade na njegovim projektima.
U krizi radne snage koja vlada u nas, uistinu smo sretni svojim timom, koji smo ulaskom u novi razvojni ciklus utrostručili. Bez puno svjesnog truda da ih privučemo, zainteresirani zaposlenici redovito nam se sami javljaju, privučeni drugačijom energijom i kreacijom od one u klasičnom ugostiteljstvu. Staviti svakog zaposlenika na optimalno radno mjesto izazovan je i dinamičan proces, koji treba konstantno propitivati.
Imate li neku osobu u životu koja Vas posebno motivira ili nadahnjuje da idete dalje?
Duboko vjerujem i svakodnevno svjedočim istini: “Prva i jedina prepreka koju moramo preskočiti smo mi sami.” Toliko je nesvjesnih unutarnjih programa i uvjerenja koji nas sprječavaju u življenju svoga punog potencijala, što je osobito vidljivo kad se otisnete na put poduzetništva. Sve prepreke koje se pojavljuju u poduzetničkoj svakodnevici zaista su samo ogledalo naših unutarnjih blokada koje moramo preskočiti, ali i poligon za rast. Uz uvjerenje da nam uspjeh pripada, jasnoću cilja pred sobom i visoku motivaciju koja ne uključuje samo profit, nego i višu svrhu projekta, rješenja problema nadolaze sama od sebe, a prepreke padaju jedna za drugom.
Kad je riječ o osobama koje me poslovno inspiriraju, ima ih puno. Gotovo svaki mjesec susretnem se sa životnim i poslovnim pričama fascinantnih ljudi, koji u meni izazovu reakciju: “Hej, i ovo je Hrvatska!”. Naime, mediji i masovna publika toliko su fokusirani na siromaštvo, loše političare, pasivnost ili nasilje da se stječe dojam kako živimo u zemlji jada i bijede. A ipak, mnogi ljudi u toj istoj Hrvatskoj žive blagostanje ovdje i sada, i to na pozitivnim vrijednostima i visokim moralnim načelima.
