Oduvijek su me zbunjivale činjenice kako neki ovisnik o drogama ne zastane jednom u životu, pogleda koliko ta besmislena konzumacija trenutnog zadovoljstva uništava ovisnikov život i sve živote koje dotakne. Piše: Darko Balaš, mr. oec.
Potpuno je ista stvar s pušenjem, alkoholizmom ili promiskuitetnim ponašanjem. Sve su to kratkotrajni surogati za neki duboki, unutarnji problem koji osoba ima, a s kojim se ne može otvoreno suočiti, konzultirati se, prebroditi ga. S druge strane, oduvijek sam se smijao nekim političarima koji su uništili svoje karijere u konstantnoj potrebi za zgrtanjem što veće količine novca i imetka i pitao se: “Zašto u nekom trenutku nisu stali?”
Što je to što se krije iza nezasitne želje za još i još kratkotrajnog zadovoljstva, bez obzira na posljedice koje neumitno rezultiraju takvim ponašanjem.
Sve do trenutka dok i ja nisam došao do veće količine novca i izvora prihoda nekoliko puta većeg od prosječne, hrvatske plaće. Trajalo je to nekoliko godina, gdje duhovno nisam napredovao niti malo, već konstantno stiskao za više i više. I tada sam shvatio. Moje ponašanje nisu vodili poslovni uspjesi, koliko god ih bilo, već strah, strah kako ne bih izgubio sve što imam.
Što sam više imao, to je strah bio veći. I moja konstantna ovisnost završila je neumitnom bolešću. Nekoliko njih. I tada mi je sinulo. Da, doista, iza nezasitne želje za zgrtanjem profita krije se jedino strah od gubitka novca koji danas znači potpuno sve. Od sigurnosti, do dobre pozicije u društvu, divljenja drugih, uvažavanja, poštovanja, moći!
Stvorili smo civilizaciju zasnovanu na strahu, strahu od gubitka koji liječimo nezasitnim zgrtanjem bez obzira na posljedice. Koje danas počinje osjećati čak i najpropulzivnija industrija, a to je svakako IT.
U doba korone, ljudi su ostajali kod kuće i konzumacija IT produkata (od internet kupnje do najpropulzivnije industrije danas, a to je industrija videoigara) narasla je i nekoliko puta. Velike kompanije bile su u konstantnoj potrazi za što više programera. Profit je rastao u nesagledive visine.
No, tijekom prošle godine, također i ove, došlo je do plime otpuštanja ljudi u IT industriji. Globalne plime. Ljudi su izašli iz kuća i život se nastavio. No, postavljeni ciljevi konstantnog podizanja profita su ostali.
Suočeni s manjim rastom, ne gubitkom, korporativni ljudi koji hladno promatraju brojeve došli su do najlakšeg rješenja smanjenja troškova i zadržavanja profitnih projekcija. Otpuštanje. Microsoft, prva svjetska kompanija koja je prešla granicu od riječima: tri trilijuna dolara i kreće k četvrtom, otpustila je početkom godine 1900 ljudi. Kompanija koja bi mogla zaposliti polovicu stanovništva svijeta i još donijeti benefite svojim ulagačima. No, smanjena potrošnja njihovih IT usluga negativno je utjecala na profitne margine.
Isto tako, strahoviti razvoj AI sustava, sve uspješnije zamjenjuje ljudske programere, sutra i bilo kojeg djelatnika. I globalno raste strah od budućnosti. Rast profita ne smije stati! Na kraju krajeva, sama definicija poduzeća kaže kako je to organizacija koja mora ostvariti profit.
Što je sa silnim pričama o održivom razvoju, kontroliranoj potrošnji resursa i štednji? Kako se one uklapaju u nezasitnu utrku za profitom? Kada najveće i najsnažnije kompanije na svijetu, a to su svakako IT kompanije, vodi jedino konstantni strah da ne izgube rast koji imaju. O ovom odgovoru ovisi naša budućnost, ne samo kao civilizacije, već i kao ljudskih bića.
Foto: Canva PRO
