U mileniju budi milenijac

Promijenimo li kut gledanja na stvari, sve se može i drukčije vidjeti.

Nerijetko se kritizira milenijce kao neodgovornu i lošu radnu snagu. Govori se da nemaju radne etičke principe, da su razmaženi, emotivno zakinuti i sl. Možda to i jest istina – ako gledamo iz perspektive poslodavca koji želi imati sigurnu, pouzdanu, nezahtjevnu, ali produktivnu radnu snagu.

A što ako na trenutak pogledamo stvari iz perspektive milenijaca?

Jesu li milenijci zaista samo podivljala, razmažena dječica ili prvi naraštaj u povijesti čovječanstva koji ima više izbora i nešto višu razinu svijesti od prijašnjih generacija?

Naime, milenijcima rad u firmi više ni izdaleka nije jedina opcija. Ulazne barijere u samostalni biznis niže su nego ikad, a niz modernih poslova traži samo računalo i obilje slobodnog vremena. Milenijci mogu biti freelanceri. Mogu biti digitalni nomadi, preseliti se u jeftine zemlje gdje mogu zarađivati kao da su na Zapadu, a živjeti bitno bolje nego u grotlu skupih korporativnih centara.

Milenijci mogu živjeti od otvaranja proizvoda pred kamerama svog Youtube kanala. Oni mogu prodavati online tečajeve cijelom svijetu – od toga kako kristalima iscijeliti čakre do ozbiljnih online akademija iz svih područja ljudskoga znanja ili struke.

Je li takva promjena na tržištu rada loša? Jesu li zbog svega toga doista milenijci radnoetički problematični?

Ako mene pitate – odgovor je ne! Samo imaju više izbora i mogućnost da stvore život kojim su zadovoljni, u kojem imaju vremena za obitelj i svoje hobije. Usput, znate li da su milenijci zaustavili trend porasta razvoda brakova? Pristupaju braku razumnije, oba partnera preuzimaju kućanske odgovornosti i odgovornosti emotivne skrbi za obitelj… a na osnovi tih postavki usput traže posao koji će im to omogućiti. Meni to ima smisla!

Znam, lako meni pričati. Ja nisam predsjednica uprave, nisam ni CEO ni šefica kadrovske službe u tvrki koja ne može doći do zaposlenika. Privući ljude koji imaju obilje izbora – ako ne nudiš radno mjesto u kojem se milenijac osjeća zadovoljno – doista je mission impossible. Podsjeća me na situaciju u kojoj moraš spojiti lažnu LEGO kockicu i pravu LEGO kockicu. Ne ide! Ili se zaglavi ili pada! Tako to ide kad se mijenjaju svjetonazori i društvene paradigme.

Što donose istraživanja?

Istraživanja pokazuju da bi 75% milenijaca otišlo na manje plaćen posao ako je tvrtka društveno odgovorna. Milenijci žele raditi za tvrtke koje njeguju održiv pristup okolišu – 76% milenijaca prilikom odabira posla provjerava kompanijin odnos prema održivosti, ljudima i razvoju. Uostalom, žele raditi za tvrtke koje se brinu za njih, a posredno i za dobrobit njihovih obitelji. Meni to ne zvuči nimalo razmaženo – prije mi zvuči samosvjesno i odgovorno.

Poslovni svijet ionako treba više održivosti, više skrbi o ljudima, više etike, morala i smislenosti, pa su očekivanja milenijaca totalno na mjestu. A milenijskoj potražnji za bolje uvjete rada jednostavno je odgovoriti – ako su firme spremne evoluirati, rasti i razvijati se u smjeru više ljudskosti, morala, smisla i održivosti.

Cijela ta “situacija” s milenijcima meni uopće ne izgleda loše. Dapače, djeluje – obećavajuće!

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.