Danas su moderni botanički vrtovi akademska mjesta koja čuvaju i održavaju naš najveći resurs, prirodu. Osim što su društveno značajni, oni su turističke atrakcije i povijesno važne lokacije. Njihov rad najviše ovisi o financijskim i kadrovskim mogućnostima. Činjenica je da imaju potencijala da više pridonose turističkom razvoju zajednica na kojima se nalaze. Ipak uglavnom ne ostvaruju dovoljno profita za uspješnije funkcioniranje pa su izloženi dugogodišnjim stagnacijama poslovanja. Možemo samo zamisliti koliko su veliki izazovi za ljude koji s njima upravljaju.
Sezonalnost se povećava
Uglavnom su prepušteni na teret svojim osnivačima, gradovima ili lokalnim zajednicama. Možemo se nadati da će se u budućnosti odvajati više novca za njihovo djelovanje, ali nije teško pretpostaviti da taj napredak neće biti značajan. Promjena klime koja se ovih godina intenzivno događa također ima veliki utjecaj i na njih. Proljeće dolazi sve ranije, ljeta su sve toplija i potencijalni posjetitelji izbjegavaju boravak na otvorenom. To im ostavlja tek manji dio godine za akcije koje bi im omogućile više posjetitelja. Zimi svoja vrata uglavnom zatvaraju radi percepcije da za posjetitelje nisu dovoljno privlačni.
Sve smo probali!
Ako želimo ostvariti više posjetitelja na takve činjenice preostaje samo razmišljati iz druge pozicije. Mi ljudi smo skloni da se za nemogućnost rješavanja nekog problema poslužimo rečenicom “sve smo probali”. Nikada nismo baš sve probali. Iako su se navike turista proteklih godina promijenile u korist prirodnih destinacija, bez sadržaja koji bi privukli posjetitelje posjećenosti se neće dogoditi sama od sebe. Ljudi su osvješteniji o važnosti prirode i žele joj pridonijeti, ali samo ako im damo dovoljno privlačan razlog da dođu. Najbolje bi bilo fokusirati se na “što je to što još nismo probali”.
Zimski san ili progresivnost
Uvijek je važno progresivno sagledati sve svoje mogućnosti i kapacitete. Možda je zimska stagnacija parkova samo dugogodišnja navika koja prividno štedi budžet? Smanjenje troškova za radnu snagu i energiju su dobrodošle mjere uštede, ali nikada ne rješavaju osnovne probleme kao što su; zamjena dotrajale infrastrukture, potrebne restauracije, novi strojevi i više zaposlenika. Te probleme može riješiti samo adekvatan broj posjetitelja kojeg je moguće postići atraktivnim i inovativnim sadržajima bez ogromnih ulaganja.
Moj primjer
Moje partnerstvo u slovenskom parku Mozirski gaj potaknulo me na ovu temu jer dokazuje da je moguće prekinuti ovisnost o dotacijama, poticajima i potporama i postići financijsku neovisnost.
Uprava parka Mozirski gaj u Sloveniji nakon 40 godina djelovanja odlučila je prihvatiti suradnju i umjesto zimske stagnacije uvesti novi sadržaj te tako preokrenuti svoju poziciju iz “već viđenog” parka u najznačajniju adventsku destinaciju Slovenije. Osim dodatnih prihoda postigli su proširenje ciljne skupine, bolju prepoznatljivost na tržištu, snažniju konkurentnost u odnosu na slične destinacije u regiji i prilike za nove aktivnosti koje im omogućavaju stabilnu budućnost.
To je progresivnost koja u ovaj park svakog adventa dodatno dovodi više od 40.000 posjetitelja i osigurava financijsku neovisnost.
