Dobro došli u Novu ekonomiju: ekonomiju u kojoj vlasništvo nestaje, a zamjenjuje ga vječno unajmljivanje. Ne zato što ne možemo kupiti stvari, nego zato što kompanije ne žele da ih kupimo.
Osvrnimo se oko sebe: Netflix je zamijenio našu policu s DVD-ima, Spotify našu kolekciju CD-a, Cloud storage naš tvrdi disk, a leasing je zamijenio kupnju automobila. I to je tek početak. Model as-a-service (kao-usluga) polako se uvlači u svaki kutak našeg života: namještaj, kućanski aparati, odjeća. Ako se nešto može naplatiti mjesečno, bit će.
Jednom kad nam kompanije nešto prodaju je dobro. Prodati nam pravo da to zadržimo zauvijek; to je rudnik zlata. Pretplate stvaraju stabilan prihod, a nas drže zarobljenima: jer čim prestanemo plaćati, gubimo pristup. To nije vlasništvo. To je ovisnost.
Budućnost ekonomije je nestajanje pojma moje
Čak i stvari za koje mislimo da su naše, možda to i nisu. Naši pametni uređaji? Rade na softveru koji proizvođač može ažurirati, ograničiti ili ugasiti kad poželi. Naše e-knjige? Mi ih ne posjedujemo, mi ih iznajmljujemo. Platforma ih može jednostavno ukloniti preko noći. Krećemo prema svijetu u kojem su fizički predmeti samo prazne ljuske pod digitalnom kontrolom.
Nova generacija možda neće ni htjeti posjedovati stvari. Iznajmljivanje je fleksibilno, bez obveze, ne zahtijeva održavanje. Ne popravljamo najam; mijenjamo ga. Ne zadržavamo stvar za život; zamjenjujemo je najnovijom verzijom. To je praktično. Ali je i način da ostanemo doživotni platiša.
Vlasništvo znači moć
Kad nešto doista posjedujemo, nitko nam ga ne može oduzeti, ugasiti ili promijeniti pravila. Kad sve unajmljujemo, naš je život udaljen samo jednu propuštenu ratu od potpunog kolapsa. Ekonomija „pristupa umjesto vlasništva” sjajna je za kratkoročnu udobnost, ali katastrofalna za dugoročnu sigurnost.
Automobili, odjeća, elektronika, softver, pa čak i namještaj; sve upakirano u pretplatnički model. Nećemo štedjeti da kupimo. Potpisivat ćemo da posudimo. I evo trika: kompanije će nam to prodati kao slobodu. Slobodu od popravaka. Slobodu od nereda. Slobodu od tereta vlasništva. Ali istina? To je sloboda za njih. Sloboda da nam naplaćuju zauvijek. Ovakav sustav stvara ekonomske kmetove; generaciju koja stalno radi samo da bi servisirala vlastite pretplate.
Zašto baš svi žele pretplatu?
Jer je to savršena kombinacija moći i novca. Predvidljiv prihod: umjesto da čekaju hoćemo li nešto kupiti, kompanije svaka 4 tjedna skidaju s našeg računa isti iznos. Bez rizika. Doživotni kupac: jednom kad uđemo u sustav, teško izlazimo. Sve nam je integrirano, povezano i prekid znači gubitak. Psihološka iluzija jeftinije cijene mjesečno zvuči bezopasno. Ali kada zbrojimo dvadeset takvih „sitnica”, naš život se pretvara u popis trajnih obustava.
Potpuna kontrola: vlasništvo je nepredvidivo; ljudi mogu prodati, naslijediti, pokloniti. Pretplata? Ona nas veže isključivo za njih.
Što je sljedeće?
Pretplata na vodu? Već postoji kroz privatizirane komunalne sustave. Pretplata na zrak? Čini se suludo, ali pogledajte maske s filtrima ili premium kisik u teretanama. Pretplata na sigurnost i privatnost? Već sada plaćamo antivirusne programe i VPN-ove.
Ako se može naplatiti, bit će naplaćeno. Ako se može kontrolirati, bit će kontrolirano. Jedini pravi luksuz budućnosti neće biti nova stvar, već pravo da nešto doista posjedujemo.
