Izv. prof. dr. sc. Gordana Nikolić, predsjednica je Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, poduzetnica, osnivačica i dekanica PAR-a, jedinog veleučilišta za dualne studije u Hrvatskoj, koje je član Europske alijanse sveučilišta za dualno obrazovanje, EU4Dual.
„Moj profesionalni put otpočetka je raznovrstan. Od rada u državnom poduzeću do korporacije, od državnog sveučilišta do međunarodnih privatnih visokih učilišta. Željna znanja i pomicanja vlastitih granica, gradila sam karijeru satkanu od različitih iskustava, od akademskih do poduzetničkih. Kada potpuno samostalno kao žena izgradite sebe te steknete neka životna iskustva, imate potrebu da ih podijelite s drugima te vratite dio onoga što je život dao vama. Znanje sam stjecala i usavršavala na različitim prestižnim institucijama diljem svijeta i to ugradila u razvoj PAR-a, ali sam se i posvetila pomaganju i promicanju žena, kao i njihovih poslovnih i poduzetničkih pothvata. Sebe vidim kao neumorno pozitivnu osobu, pokretačicu promjena, lidericu, poduzetnicu i vječnu učenicu. Kao entuzijastica koja je sanjala „zemlje daleke“, oduvijek razmišljala globalno te kroz europska partnerstva i mreže spajala obrazovanje s gospodarstvom, djelujem globalno živeći u zemlji sjajnih mogućnosti“, priča nam Gordana Nikolić.
Uz čestitke na izboru predsjednice Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, pitamo Vas, kako vidite ulogu KRUG-a u današnjem poslovnom okruženju koje se brzo mijenja i koji su ključni prioriteti?
Zahvaljujem na čestitkama! Biti predsjednica KRUG-a za mene je velika čast, ali još veća odgovornost. Danas, kada su nam usta puna „ženskih priča“, a još uvijek premalo iskrenih potpora i želje da napravimo ovo društvo boljim i ravnopravnijim u svakom pogledu, na čelu najstarije hrvatske udruge poslovnih žena Krug želim sa svojim „kružicama“ napraviti promjene u različitim područjima života. Naše su članice poduzetnice, poslovne žene korporacija i javnog sektora, umjetnice, obrtnice, žene koje istinski i volonterski imaju zajedničku viziju: napraviti promjene koje će nekim novim generacijama donijeti boljitak.
KRUG doista čini zajednica sjajnih poslovnih žena sa svojim ograncima u Zagrebu, Rijeci, Puli, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku te Slavonskom Brodu i Vukovaru. U idućem razdoblju moj fokus će biti, između ostalog, na ponovnoj aktivnijoj ulozi KRUGA u donošenju nekih strateških dokumenata na nacionalnoj, ali i europskoj razini, kao i na osmišljavanju projekata koji će povezati žene hrvatskog podrijetla diljem svijeta.
Krug nije samo geometrijski oblik – krug je filozofija odnosa i života. Simbolika kruga i uloga žena u društvu izuzetno je povezana. Ona se ponavlja kroz povijest, kulturu i filozofiju kao duboko ukorijenjena metafora. U tom smislu, žene nisu samo „dio kruga”, nego često njegov centar i pokretačka snaga. Žene čuvaju kontinuitet, povezanost i ravnotežu društva. Danas, kada živimo i radimo u vrijeme snažne digitalne transformacije, AI alata, novih modela rada – sve to donosi i nove prilike i nove okolnosti na tržištu, ali i nove nejednakosti. Naš je zadatak osigurati da žene u tim promjenama budu kreatorice. Tu inspiraciju nosim još od 2014., kada smo na Veleučilištu PAR pokrenuli konferenciju Žene bez PARdona – prostor koji svake godine okuplja hrabre autentične žene koje mijenjaju svijet oko sebe. Upravo taj duh želim ugraditi u sve što KRUG radi.
I kako je davno Lee Iaccoca rekao: Razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi je da ta da su se ovi prvi usudili nešto napraviti. Stoga ne bojte se krenuti, ulaganje u znanje je jedina investicija s garantiranim pozitivnim povratom, a najgora stvar je u životu potrošiti vrijeme uzalud i ostati tamo gdje niste u potpunosti ispunjeni. Stoga zastanite, udahnite i krenite brojiti život i uspjehe trenucima koji vas čine potpuno sretnima.
Vidimo li danas stvarni napredak kad je u pitanju odnos društva prema ženama ili su promjene još uvijek sporije od očekivanih? Koje su, po Vama, najveće prepreke s kojima se žene susreću u poduzetništvu i menadžmentu?
Najnovije istraživanje Global Entrepreneurship Monitora za 2025. godinu, koje obuhvaća više od 160.000 ispitanika iz 51 zemlje, pokazuje da jedna od deset žena nasuprot jednog od osam muškaraca pokreće novi posao. Eurochambres i UN Women u svom istraživanju iz 2025. potvrđuju da samo oko trećine poduzeća u EU osnivaju žene. A posebno je zanimljivo da OECD procjenjuje da u razvijenim zemljama ima gotovo 25 milijuna „nedostajućih poduzetnica“ – žena koje bi pokrenule posao kad bi imale jednake prilike kao muškarci. Dakle, govorimo o ogromnom neiskorištenom potencijalu. Ne samo za žene – za cijela gospodarstva. Prepreke su različite – od uloge žena majki u obitelji do samopouzdanja i straha od neuspjeha. Moje je mišljenje da dokle god sustavi nisu jednaki, zajednice moraju biti jače.
Zato postoje zajednice žena poput KRUG-a. KRUG mora biti platforma koja kroz medije, javne istupe i međunarodne mreže okuplja i osnažuje žene. Ovdje je iznimno važno mentorstvo i povezivanje. Iskustvo iskusnih članica neprocjenjiv je resurs za žene koje tek grade svoje poslovne puteve. Tu sinergiju želim sustavno razvijati. Kao WED ambasadorica za Hrvatsku i senatorica Svjetskog foruma poslovnih anđela, već dugo gradim te mostove i znam koliko je to važno. Kroz svoj put nosila sam se s raznim preprekama. Sigurna sam da je puno lakše kad imate potporu onih koji imaju iskustvo i znanje.
Unatoč tome što žene čine većinu svjetske populacije i obavljaju velik dio ukupnog rada, i dalje su manjina u poduzetništvu – što smatrate ključnim razlozima te neravnoteže i kako je sustavno mijenjati?
O razlozima te neravnoteže napisani su mnogi znanstveni radovi. Negdje su razlozi sustavni, negdje kulturološki i duboko ukorijenjeni. Žene i danas, u 21. stoljeću, i dalje nerazmjerno vode brigu o obitelji, djeci i kućanstvu. To je naslijeđena struktura, nije izbor, već ženu automatski stavlja u taj položaj. Postoji i jedan suptilan razlog: strah od neuspjeha. I dalje mislim da društvo ženi ne oprašta pogrešku i pad jednako kao muškarcu. Pa onda nekad žene čekaju savršen trenutak, savršen plan, savršene uvjete. U poduzetništvu znamo svi – nema savršenog perioda za kretanje. Postoje amplitude, a važni su pritom hrabrost i upornost. Korekcija te nejednakosti vidi se i u razini obrazovanja – to govorim iz vlastite prakse na PAR-u, ali i na osnovi provedenih istraživanja o ženama u obrazovanju. Poduzetničko razmišljanje mora se razvijati od rane dobi, i to jednako za djevojčice i dječake. Ne samo tehnička znanja, nego i samopouzdanje, otpornost, sposobnost preuzimanja rizika. Na razini zajednice – treba stvarati platforme koje su konkretna podrška. Uvjerena sam da je svaka žena koja uspije i ostane vidljiva – kotačić promjene za sve koje dolaze poslije nje.
Na PAR-u je mnogo europskih projekata u koje je uloženo puno truda. Ponosni smo partner i europskog digitalnog inovacijskog HUB-akoji pomaže tvrtkama i javnom sektoru u digitalnoj transformaciji.
Koliko nejednak pristup obrazovanju i profesionalnom usavršavanju i dalje utječe na mogućnosti žena za ulazak i napredovanje u poduzetništvu? Kao dekanica, kako vidite povezanost obrazovanja i poduzetništva u razvoju novih generacija žena poduzetnica i liderica? Mislite li da obrazovni sustav dovoljno potiče poduzetničko razmišljanje kod mladih žena?
Svojim studentima često govorim: kakve god snove imali, ulaganje u obrazovanje uvijek je najisplativija investicija u budućnost. Znanje je temelj svakog uspjeha, ali samo ako je živo, primjenjivo i u stalnom razvoju. Tradicionalni obrazovni sustavi, uključujući visoko obrazovanje, nužno se moraju mijenjati – a mi svi moramo stalno ulagati u sebe. Ne mogu zamisliti studente Z generacije da sjede i slušaju pola dana predavanja. PAR je priču u visokom obrazovanju kreirao po modelu visokog dualnog obrazovanja u skladu s potrebama tržišta. Naši studenti imaju pola teorije, pola prakse – i zato je iznimno visoka zapošljivost nakon našeg studija. Nejednak pristup obrazovanju i profesionalnom usavršavanju i dalje je stvarna prepreka za žene, posebno u manje razvijenim regijama i za one koje dolaze iz obitelji bez poduzetničke tradicije. I sama sam jedan takav primjer. Nitko me nije uputio, nitko nije rekao – ti možeš graditi nešto svoje, već je oko mene bilo puno skepsi i strahova. No nisam se pokolebala u vlastitoj viziji, odlučila sam pomaknuti granice vlastitog okruženja. Morala sam sve otkriti sama, kroz iskustvo, pogreške i nevjerojatnu količinu unutarnjeg uvjeravanja. No isplatilo se. Jer bez izlaska iz vlastite zone komfora ili često vlastitog nezadovoljstva, nema ni promjena ni kreiranja vlastitog zadovoljstva, pa onda i vlastitog istinski ispunjenog života.
Obrazovni sustav mora napraviti zaokret – od kulture ocjenjivanja prema kulturi osnaživanja. A to osnaživanje posebno je važno za mlade žene. Umjesto propitivanja je li netko dovoljno dobar, ja pitam: što ti želiš izgraditi? Svaka djevojka treba dobiti vjeru u vlastitu sposobnost da promijeni svijet oko sebe. I upravo tu počinje prava revolucija ženskog liderstva.
Kako Vi gledate na pojam „poslovne žene“ koji obuhvaća i poduzetnice i menadžerice – jesu li razlike između tih uloga i dalje izražene ili se granice sve više brišu? Koliko su rodni stereotipi i dalje stvarna prepreka razvoju ženskog poduzetništva i može li se njihovo „promišljanje“ pretvoriti u konkretnu poslovnu prednost?
Pojam „poslovna žena“ dugo je nosio sa sobom nevidljivi teret definiranja – kao da žena mora odabrati hoće li biti poduzetnica ili menadžerica, liderica ili majka, ambiciozna ili simpatična. Ta lažna binarna logika polako, ali sigurno nestaje. I to je jedna od najljepših promjena kojima svjedočim posljednjih desetljeća. Žene grade, vode, odlučuju, preuzimaju rizik i istodobno stvaraju kulturu unutar koje drugi mogu rasti. Mišljenja sam da unatoč AI revoluciji neće nestati važnost human centric leadershipa. Mi smo svi ljudi, imamo bolje i lošije dane, osjetljivi smo, lider se vodi ne samo tehnologijom, nego osjećajem za ljude.
Rodni stereotipi? Da, i dalje su živi. I dalje postoji neizgovoreno očekivanje da žena mora biti dvostruko bolja da bi bila jednako prihvaćena. I dalje se žensku odlučnost ponekad čita kao agresivnost, a mušku kao snagu. Ali i to se mijenja. Žena koja je morala balansirati više uloga istovremeno, ima prirodnu sposobnost upravljanja kompleksnim procesima.
Slažete li se s tezom da žena danas postaje novo mjerilo uspjeha u poslovanju – i ako da, što se konkretno promijenilo da je do toga došlo?
Tomu svjedočim svaki dan. Mjerilo uspjeha u poslovanju nije samo profit, rast i tržišni udio. Rekla bi da je to zastario princip. Mjerilo uspjeha je i održivost, prilagodba, društveni utjecaj, briga za druge, zaposlenike, zajednicu itd.
Svjedočimo svjetskim krizama – pandemija, klimatska nestabilnost, geopolitički potresi… vidimo da sustavi pucaju pod pritiskom. A organizacije koje su preživjele i izašle jače bile su upravo one koje su znale komunicirati, prilagođavati se i brinuti se za ljude. Mnoge od njih vodile su žene. Jer žene, poput kapetana broda u olujama, čvrsto drže kormilo i napuštaju brod tek kad su sve druge oko sebe zbrinule. Promijenilo se i poimanje samog liderstva. Liderstvo se više ne percipira kao moć nad drugima. To je sposobnost stvaranja uvjeta u kojima drugi mogu dati najbolje od sebe. A to je nešto što žene rade intuitivno i sustavno.
Poduzetničko razmišljanje mora se razvijati od rane dobi, i to jednako za djevojčice i dječake.
Često se ističe da žene imaju izraženiju intuiciju i sposobnost razumijevanja ljudi. Koliko su takozvane „meke vještine”, poput empatije, komunikacije i suradnje, zaista postale ključnom konkurentskom prednosti u modernom poduzetništvu?
Ono što nazivamo „mekim vještinama” sve je samo ne meko. Empatija, komunikacija, sposobnost izgradnje povjerenja i vođenja ljudi kroz neizvjesnost – najtvrđe su i najzahtjevnije vještine koje postoje. I najteže ih je razviti. Sjetite se Brucea Leeja i njegove poznate filozofije – budi voda. Voda nema čvrst oblik, ne možeš je slomiti, ne možeš je zaustaviti – ona pronalazi put kroz svaku prepreku, ispunjava svaki prostor i oblikuje se prema situaciji, a da ne izgubi svoju bit. Upravo to je suština empatičnog liderstva. Ne slabost, nego iznimna prilagodljivost i snaga koja ne lomi – nego teče, prodire i mijenja. Kulturu i atmosferu grade upravo te „meke vještine“.
Jesu li žene u tome bolje? Ne bih generalizirala – ima iznimnih muških lidera s dubokom empatijom i žena koje vode isključivo kroz pritisak. Ali jest istina da se žene u životu generalno, pa i u poslu, više vode emocijama nego razumom, za razliku od muških kolega. Žene zbog načina na koji su odgajane i iskustava kroz koja su prolazile, često razviju veću osjetljivost za dinamiku odnosa, za ono što je neizgovoreno u prostoru, za trenutak kad netko treba biti saslušan umjesto usmjeravan.
Treba li žena u poslovnom svijetu prilagođavati svoj stil tradicionalnim modelima uspjeha ili upravo autentičnost i „ženski pristup“ postaju nova snaga liderstva?
Odgovor je jednostavan: NE. Žena ne treba prilagođavati sebe tuđim modelima uspjeha. Nikada nije trebala. Moje mišljenje je da se mnogi, dakle žene i muškarci, pogube u procesu kada pokušavaju biti nešto što nisu zato što misle da nisu dovoljno dobri ili žele se svidjeti drugima. Liderica koja je sigurna u sebe i ima viziju, ako ima strast i vještine i nastupa autentično, gradi povjerenje brže, zadržava ljude dulje i donosi odluke koje su usklađene s vrijednostima organizacije. Ne kažem da je lako, ali ne mislim da se treba gubiti sebe samo da bismo se nekom prilagođavali. Treba dati sve od sebe, bit najbolja verzija sebe, no ne i prilagođavati se modelu. Budite model onoga što želite vidjeti oko sebe.
Koliko su dosadašnje inicijative i javne politike za poticanje ženskog poduzetništva bile učinkovite u praksi i gdje još vidite najveći prostor za poboljšanja?
Vidjeli smo mnogo strategija, akcijskih planova, konferencija i deklaracija. I sve su one imale vrijednost – tema je na dnevnom redu, stvorio se prostor u kojem se o tome počelo govoriti glasnije. Ali razlika između politike na papiru i politike koja mijenja stvarnost – ogromna je – i tu još uvijek griješimo.
Gdje vidim najveći prostor za poboljšanje?
Prvo – u pristupu poticajima mora postati stvarno ravnopravan. Kroz konkretne instrumente – namjenska jamstva, mikrokrediti, investicijski fondovi koji aktivno traže žene osnivačice. Nadalje, politike moraju biti međusektorske. Poduzetništvo žena ne možete rješavati bez politike skrbi za djecu, bez fleksibilnih modela rada, bez obrazovnih reformi. Sve je to jedna jednadžba. Na kraju – svaka inicijativa mora imati jasne pokazatelje uspjeha i odgovornost za žene, mora krenuti od vrha, biti dosljedna, transparentna i kontinuirana.
Može li upravo drugačiji pristup žena poslovanju – u kojem profit nije jedini prioritet, već i odnosi, zajednica i održivost – postati novi model uspješnog poduzetništva?
Dugo je vladala dogma da je profit jedino mjerilo uspjeha te da je jedina odgovornost biznisa prema dioničarima. Taj model dao je rezultate – ali i ostavio duboke tragove u organizacijama, razorenim zajednicama, planetu pod pritiskom. Sve to bila je cijena „uspjeha“ koji nije gledao širu sliku.Ono što žene prirodno unose u poslovanje jest – dugoročno razmišljanje, briga za ljude, osjetljivost prema zajednici i okolišu. To je stakeholder ekonomija. Ideja da uspješan biznis mora stvarati vrijednost ne samo za vlasnike, nego i za zaposlenike, kupce, zajednicu i planet. Poduzetništvo u obrazovanju ne cilja profit, to je misija. Pokrenuti privatno veleučilište u trenutku kada to nitko nije učinio ili pokrenuti koncept dualnog obrazovanja nije lagan put, ali ima dugoročan utjecaj na okolinu i obrazovanje. Na PAR-u smo jako ponosni na naše uspješne projekte. Dio smo europskog dualnog sveučilišta – EUDUAL. Spajanjem studiranja i rada u praksi, povezali smo obrazovanje i tržište rada te pružamo široj zajednici nove modele obrazovanja i dodatnih vrijednosti.
Koliko su se od prvih inicijativa udruge KRUG promijenili društveni i poslovni uvjeti za žene u Hrvatskoj – jesu li ključni izazovi i dalje isti ili su se transformirali?
Napredak je svakako vidljiv, ali i dalje ima prostora za poboljšanje. Kad se sjetim kako je izgledalo okruženje rada kada smo pokretali prve inicijative, razlika je ogromna. Žensko poduzetništvo danas tema je koja puni dvorane i koja je na naslovnicama. Broj platformi, mreža i inicijativa koje prepoznaju i nagrađuju žene poduzetnice eksponencijalno je porastao. Imala sam čast nedavno biti u društvu nagrađenih žena na Croatian Women of Influence Awards 2026. Biti među dvadesetak nagrađenih Hrvatica iz cijelog svijeta velika je čast, ali i ponos, kad vidite kako lijepe priče žene hrvatskih korijena pokreću diljem svijeta. Sve je više žena svake godine u konkurenciji nagrada koje vrednuju žensko liderstvo. Međunarodna mreža žena već deseti put nagrađuje Hrvatice u svijetu – i svake godine lista finalistica postaje sve impresivnija i raznovrsnija. To nije slučajnost, već rezultat godina sustavnog rada na vidljivosti i osnaživanju žena hrvatskih korijena bez obzira na to gdje žive i rade.
Znanje je jedino naslijeđe koje se dijeljenjem ne troši – ono raste, pokreće i ostavlja trag daleko izvan jednog trenutka i jedne generacije. Ističete važnost povezivanja znanja, prakse i međunarodnih prilika – što smatrate ključnim korakom koji mladi poduzetnici danas trebaju napraviti kako bi to zaista pretvorili u uspješan i održiv poslovni model?
To je filozofija po kojoj živim i gradim sve što radim. Dijelim iskustvo i dalje neprestano učim jer jedino kroz kontinuirano učenje, možete i rasti. Mladim poduzetnicima danas ne nedostaje znanja. Nikad u povijesti čovječanstva nije bilo dostupno toliko informacija, tečajeva, mentora, platformi. Problem nije pristup znanju – problem je pretvaranje znanja u akciju. I tu mnogi zastanu. Mislim da je za mlade ljude danas sjajno što mogu steći međunarodna iskustva. Osobno sam, kroz programe na Harvardu Business School i Iacocca Institutu dobila perspektivu izgradnje poduzetničkog veleučilišta, modernih oblika učenja i iskustva koja mi su me promijenila, ponukala me na drukčiji način razmišljanja, a koja danas provodim u praksi. Dobiven „know-how“ dualnog obrazovanja bio je temelj izgradnje PAR-a kakav je danas. Sreća je bila da je prije skoro četiri godine to prepoznala i Europska komisija te danas zajedno s ostalih devet europskih visokih učilišta činimo jedinstveno EUDUAL sveučilište koje djeluje u deset zemalja, sa sjedištem u Bruxellesu.
Ulazimo u novu fazu rada i širenje mreže aktivnosti, projekata i ljudi. Najveća greška mladih poduzetnika je nestrpljivost, žele sve odmah i sada, ne shvaćajući da je za uspjeh potrebno vrijeme, a da se rast ne preskače, već gradi. Umrežavanje je kapital, gradi se strpljivo, godinama, davanjem prije primanja. Na kraju bih još rekla – nemojte čekati da budete spremni jer nikad nećete biti potpuno spremni ni za što. Pokrenite, učite, prilagodite, ponavljajte! Jedina nepovratna i najveća greška je ona od koje niste ništa naučili.
