Kad sam prije više od tri desetljeća krenuo u poduzetništvo, znao sam samo jedno, a to je da želim stvarati.
Ne zato što je to lakši put, nego zato što je to jedini put koji dugoročno ima smisla. Poduzetništvo rijetko nudi sigurno okruženje, osobito u maloj i otvorenoj ekonomiji poput Hrvatske. No upravo ta nesigurnost prisiljava vas da razmišljate dugoročno, da gradite znanje i da svaki dan iznova potvrđujete vlastitu vrijednost na tržištu.
Najveće zadovoljstvo koje sam na tom putu doživio nije vezano uz brojke ili nagrade, već uz trenutak kada vidim da naši kupci, od Europe do Azije i Amerike, koriste proizvode koje smo sami osmislili, razvili i proizveli u Hrvatskoj. To je potvrda da i iz ovog okruženja mogu nastati globalno konkurentna rješenja, ako iza njih stoje znanje, upornost i jasna vizija.
Od početka moga bavljenja tehnikom do danas, promijenili su se svijet, tehnologija i gospodarski kontekst. Počeo sam se baviti tehnikom u vrijeme elektronskih cijevi i kad su se u Hrvatskoj proizvodili tranzistori i televizori. Tada smo po mnogim stvarima bili u svjetskom vrhu i vrijeme je bilo sporije. Danas živimo i poslujemo u EU koja se suočava s energetskom tranzicijom, sigurnosnim izazovima i velikim tehnološkim i društvenim promjenama. Možda je to prilika za novi reset hrvatske industrije.
U takvom okruženju svekolike i brze inovacije više nisu samo izbor za države i tvrtke, one su preduvjet opstanka. A za inovacije je preduvjet da postoji neka proizvodnja. Znanje se ne može preskočiti niti ubrzati dekretom. Ono se gradi godinama, kroz kontinuirani rad, pogreške i učenje. Akumulacija znanja omogućava da inovativnost postane prirodan dio poslovanja, a ne iznimka. Zahvaljujući tome se može surađivati s globalnim tržištem ako dolazite iz male zemlje s ograničenim domaćim tržištem.
Hrvatsko gospodarstvo već se dugo suočava s raznim izazovima, a krize koje se izmjenjuju samo su razotkrile koliko je važno imati snažnu proizvodnu i tehnološku bazu te samodostatnost. Izvozno orijentirane, inovativne tvrtke pokazale su se otpornijima, jer ne ovise o jednom tržištu niti o kratkoročnim ciklusima.
Najveći izazov s kojim se danas suočavamo nije tehnologija, već ljudi. Bez stvaralačkog obrazovanja od osnovne škole i bez promjene percepcije poduzetništva, teško ćemo uhvatiti korak s razvijenim gospodarstvima. Ipak, optimist sam i vidim sve više mladih ljudi koji žele učiti, stvarati i preuzimati odgovornost.
Sigurnost, inovacija i održivost danas su nerazdvojivi pojmovi. Moje područje željeznica kao najzeleniji oblik prijevoza ima ključnu ulogu u europskoj i globalnoj tranziciji, a nove tehnologije taj potencijal dodatno jačaju. Time je naš put jasan: razvoj, inovacije, proizvodnja i izvoz. To je moj osobni izbor već desetljećima i uvjeren sam da je to put kojim Hrvatska može graditi dugoročnu konkurentnost.
