Sumnja je postala nužnost za održavanje zdravog razuma, a sumnja stvara prostor za pad povjerenja. Stoga, nije neobično da danas sve manje vjerujemo i jedni drugima i sebi. Ipak, bez povjerenja ne možemo. Vanja Prvulović, mag. psych.
U vremenu preopterećenosti (lažnim) informacijama, kada svatko ima mišljenje o svim temama, kada se lako sakriti u anonimnosti online svijeta, kad je arogancija zamijenjena samopouzdanjem, a (pasivna) agresija postala uobičajeno sredstvo jačanja argumentacije, u vremenu pojačane neizvjesnosti oko egzistencijalnih tema, međusobno povjerenje je na stalnom testu kušnje. Nesigurnost kreira psihološku rigidnost i emocionalnu nedostupnost te ulazimo u mod preživljavanja. Zbog toga nam je sve neugodnije u današnje vrijeme, jer ne živimo, nego sve više „preživljavamo“.
Kredibilitet vraća ono što polako gubimo, prostor u kojem ljudi ponovno mogu vjerovati jedni drugima, dovoljno da zajedno stvaramo nešto veće od sebe.
Da bismo razumjeli ovu klimu nepovjerenja, korisno je odvojiti tri koncepta koja smo evolucijski razvili. Tisućljećima smo se oslanjali na moć (kontrolu resursa, silu i hijerarhiju), koja je omogućila zadržavanje reda u velikim skupinama. Paralelno je autoritet, temeljen na znanju i ekspertizi, omogućio napredak. No danas se oba stupa urušavaju: moć iscrpljuje sustave, a autoritet je sve nestabilniji zbog tehnološkog skoka i brzine informacija. Ono što nas je evolucijski spojilo i omogućilo fleksibilnu suradnju jest utjecaj. Moć može pokrenuti poslušnost, autoritet stvara poštovanje, ali kredibilitet osobe stvara spremnost da slijedimo nekoga, čak i kada nema resurse ili znanje.
Kredibilitet je emocionalna procjena, osjećaj sigurnosti koji drugi imaju u našoj blizini. Predstavlja usklađenost riječi i djela tijekom vremena, neovisno o kontekstu. Odnosno, ponašate li se isto prema domaru i predsjedniku uprave, u pobjedi i u porazu, u prisustvu klijenta i sami s timom. Dosljedno djelovanje moguće je kada polazi iz jasnog vrijednosnog sustava. U svakodnevnim djelima prepoznaje se kroz održavanje (realnih) obećanja, posebno onih malih, u jasno izgovorenim granicama ili u priznavanju pogreške bez opravdanja.
Za povjerenje je nužna emocionalna zrelost pod pritiskom. Emocionalno zreli lideri upravljaju svojim emocijama, tonom, slušaju i paze pri feedbacku, jer upravo ta stabilnost održava sugovornika u stanju otvorenosti, umjesto obrane. U nestabilnim vremenima traži se stabilan lider. Zato kredibilitet ne ovisi o tome koliko znamo, koga znamo ili što imamo, nego koliko se drugi mogu osloniti na nas kad okolnosti više nisu ugodne.
Prirodno nas privlače ljudi koji su dosljedni i pouzdani jer smanjuju neizvjesnost i stvaraju osjećaj sigurnosti. Ako možemo predvidjeti tuđe ponašanje, doživljavamo kognitivnu lakoću. Smanjuju se mentalni napor i tjeskoba, čime se otvara prostor za kreativnost i učenje. Zato nas privlače ljudi koji su kognitivno jasni, emocionalno mirni i pouzdani.
Živimo u vremenu u kojem je povjerenje značajno oslabjelo. Brzina života, preokupacija vlastitim identitetom i hiperprodukcija informacija stvaraju društvo u trajnom stanju obrane. Preopterećen um postaje reaktivan, a nesigurni odnosi stvaraju agresivne reakcije i pad suradnje. Padom suradnje, pada i sposobnost rasta. Zato kredibilitet više nije samo osobna reputacija, nego način vraćanja izgubljene stabilnosti. On je poziv na usporavanje u kulturi ubrzanja i na ljudskost u kulturi algoritama.
