Budući da su povremena razočaranja u poslu neizbježna, lako je napraviti grešku i dozvoliti svojim emocijama da prerastu u ogorčenost. Nerijetko, umjesto da procesuiramo svoje osjećaje, puštamo ih da u nama “zakuhaju”. Zašto je promaknuće dobio kolega, a ne ja? Zašto vrijeme, koje bih mogao provesti sa svojom obitelji, trošim na izradu ovoga izvještaja? Kako, dakle, na zdrav način u svakodnevici procesuirati razočaranje da nas ne bi obuzela nezdrava ogorčenost? Evo nekoliko korisnih savjeta:
Identificirajte uzrok
Prvi korak u otpuštanju nezdrave ogorčenosti je osvještavanje da ona postoji i prihvaćanje odgovornosti za nju. Ako ne napravite taj korak, vaša angažiranost u poslu počet će opadati. “U korijenu burnouta je ogorčenost”, jednom je rekla Marissa Meyer, bivša CEO Yahooa. “Znate što vam je važno i ako to ne dobijete, postajete ogorčeni.”
Treba razumjeti da iza ogorčenosti obično stoji ranjivost. Vaš zadatak je prepoznati točan uzrok svoje uznemirenosti. U članku 8 Strategies to Work Through Anger and Resentment, objavljenom u časopisu Psychology Today, socijalni radnik Dan Mager daje nekoliko savjeta ogorčenim ljudima: “Promatrajte svoje ogorčenje. Dopustite mu da jednostavno postoji. Vizualizirajte prostor oko svoga ogorčenja. Promatrajte što se događa… Vježbajte identificiranje emocija koje stoje iza ogorčenja (kao npr. povrijeđenost ili strah) i dozvolite si osjetiti tê emocije.”
Odvojite činjenice od fikcije
Iza osjećaja ogorčenosti ponekad stoji priča u koju vjerujemo, a koja nije potpuno istinita. Humanistički znanstvenik Joseph Grenny u svom članku 4 Ways to Control Your Emotions in Tense Moments objavljenom u časopisu Harvard Business Review, ističe kako rješavanje osjećaja ogorčenosti započinje razlučivanjem između osobne percepcije nekog događaja i stvarnih činjenica. Da biste to učinili, trebate imenovati uloge koje sebi dodjeljujete u priči. Na taj način moći ćete lakše prepoznati je li vaša frustracija legitimna ili nije:
- Je li to priča žrtve – ona koja naglašava moje vrline i oslobađa me odgovornosti za ono što se događa?
- Je li to negativna priča – ona koja pretjerano naglašava pogreške drugih i pripisuje događaje njihovim zlim motivima?
- Je li to bespomoćna priča – ona koja me uvjerava da je besmislena bilo kakva pozitivna akcija (strpljivo slušanje, otvoreni razgovor itd.)?
Imenovanje vlastite priče pomaže nam da stvari vidimo onakve kakve zaista jesu.
Sagledajte širu sliku
Počnite gledati na ogorčenost kao na koristan znak za promjenu. Da biste zauzeli tu perspektivu, trebate osvijestiti da su razočaranja i povrede dio života, a isto tako da se u ljudima s vremena na vrijeme može pojaviti ljubomora na postignuća kolega. Brittany Luse, producentica i domaćin podcasta Gimlet Media, savjetuje zaposlenicima da uvijek budu na oprezu da njima ne bi ovladale takve emocije. Tako ih mogu lakše “uhvatiti”, prije nego što prerastu u ogorčenost koje se teško riješiti.
Umjesto da svojim emocijama dozvolite da potpuno preuzmu kontrolu i izazovu vas da na cijelu situaciju gledate katastrofično, počnite promatrati situaciju kao znak da trebate krenuti drugim putem.
Pogledajte, primjerice, što o tome kaže Oprah. Oprah Winfrey, medijski mogul i osoba koja će vam uvijek dati koristan savjet, kaže da ne vjeruje u pogreške. Umjesto toga, ona odabire svako razočaranje ili neuspjeh doživljavati kao priliku za učenje: “Postoje trenuci kada vas sudbina poziva na promjenu. Vaš zadatak je osjetiti ih, čuti i prepoznati.”
“Ponekad, kada ne prepoznate što vam sudbina želi poručiti, izgubite se na sporednim putovima. Sklapate brak koji nije za vas, ulazite u odnose s pogrešnim osobama, odabirete pogrešan posao. No sve vas to u konačnici vodi tamo kamo trebate stići. Nema pogrešnih putova”, rekla je studentima na Stanfordu.
Preusmjerite ogorčenost u korisne aktivnosti
Nakon što identificirate izvor svoje ogorčenosti i to iskustvo mentalno procesuirate, okrenite se korisnim aktivnostima koje će vam pomoći da vratite ravnotežu. Maher kaže kako nam fizička ekspresija razočaranja može pomoći da se na zdrav način nosimo s negativnim osjećajima: “Dijelite te osjećaje u stabilnom okruženju, s osobama koje vas podržavaju i kojima vjerujete. Vodite dnevnik o svojim osjećajima. Izbacite tê osjećaje fizičkim vježbanjem.”
Znanost potvrđuje da nam vođenje dnevnika pomaže brinuti na produktivan način jer, imenujući emocije, lakše sagledavamo širu sliku. Ako niste na oprezu, male neugodnosti i svađe mogu lako prerasti u planinu ogorčenosti. Zato je ovladavanje vlastitim emocijama toliko važno. Kada naučite osvještavati svoje emocije i poštovati ih, a da im ne dozvolite da vas kontroliraju, počinjete uspješnije upravljati svojom karijerom.
