Završila sam razne oblike formalnog i neformalnog obrazovanja. Ulagala sam u svoje znanje i kompetencije i usavršavala se u sklopu raznih programa, seminara, radionica i edukacija. Prošle sam godine postala mama. Iako često kažem da je Diglossia moje prvo dijete, rođenje mojeg sina neusporedivo je iskustvo, a ujedno moj najveći uspjeh. Njegove zelene okice zauvijek su me promijenile. Gledajući ga kako raste, učila sam nove stvari doslovno svaki dan. Kako o njemu i odgoju tako i o sebi. No ono što me oduševilo jest to što sam kod njega već od malih nogu uočila ono što smatram ključnim poduzetničkim karakteristikama.
Upornost – odustajanje nije opcija
Kada smo svojem (sada) jednogodišnjaku kupili didaktičku kućicu u koju je potrebno ubacivati razne oblike, odmah ju je oduševljeno primio. Uzeo bi kockicu i pokušavao je progurati kroz otvor za valjke. Nije išlo pa bi pokušao opet, ovaj put pokušavajući je ugurati kroz ispravan otvor. Međutim, nije lako malenim prstima ispravno okrenuti kockicu da prođe kroz otvor. Pokušavao bi opet i opet i opet. Tijekom tog procesa morao je isprobavati različite položaje i metode, a nerijetko bi pokušao iskoristiti i ostale otvore. Moj sin ne odustaje (pitam se na koga li je). Pokušavao bi sve dok ne bi uspio, koliko ga god to ponekad frustriralo, a njegov ponosni osmijeh uljepšao bi nam dan.
U najtežim trenucima poduzetništva treba se prisjetiti da je upornost iznimno važna za uspjeh i realizaciju naših ciljeva. Neke stvari neće upaliti iz prvog pokušaja, neke neće ni iz sedmog, ali važno je ne odustati ako smo sigurni da smo dobro odredili svoj cilj i želimo ga ostvariti. Poduzetnički put pun je uspjeha i neuspjeha i važno je ne obeshrabriti se koliko nam god nekad bilo teško.
Hrabrost (no risk, no glory)
Prije nekoliko mjeseci kupili smo mu psića robota. Misleći da će ga oduševiti, odmah smo ga raspakirali i uključili. Međutim, naš se jednogodišnjak smrznuo kad se psić pokrenuo. Oprezno ga je gledao iz daljine i dobro promislio prije nego li mu se približio. Kad se konačno odvažio da mu se približi i da ga dodirne, uslijedio je panični plač. Prepao se i pobjegao mi u naručje po utjehu. Susreo se s nečim njemu potpuno novim i čudnim pa njegova reakcija ne iznenađuje. S obzirom na to da obožava pse, htjela sam vidjeti njegovu reakciju i sutradan, nakon što se dobro naspavao. Isto ga se bojao, ali znatiželja je ovaj put bila jača. Nakon nekog vremena skupio je hrabrosti i prišao mu. Nekoliko minuta kasnije smijao se i naganjao ga po stanu.
Drugim riječima
Ključno je biti hrabar i izlaziti iz zone komfora. Znamo da moramo biti hrabri (i pomalo ludi) već i za pokretanje vlastitog biznisa, ali moramo biti hrabri i tijekom poslovanja. Naići ćemo na izazove i prepreke kojih ćemo se prepasti i poželjet ćemo ponekad pobjeći glavom bez obzira. Bit će i onih od kojih će nam se sigurno plakati. I OK je ponekad dobro se isplakati, promisliti, ali onda i nastaviti hrabro dalje. Tko zna – možda nam se baš taj rizik na kraju pretvori u golem uspjeh i zadovoljstvo.
I zato hvala mojem sinu što me često podsjeti na ove važne (poduzetničke) karakteristike.
