Pandemija novog koronavirusa promijenila je svakodnevicu svih generacija, pa tako i najmlađih. Djeca se pridržavaju novih pravila, a dječji vrtići poštuju sve mjere i preporuke epidemiologa. Uz odgovornost za zdravlje djelatnika i korisnika, privatni dječji vrtići sada u doba kada neki ljudi ostaju bez posla, a neki zbog rada od kuće ispisuju djecu iz vrtića, imaju i dodatan izazov – osigurati vlastitu financijsku održivost.
Uvid u aktualno stanje dala nam je Vedrana Džanić, osnivačica Dječjeg vrtića Čigra, koji danas u Zagrebu radi na tri lokacije: “Rad u izmijenjenim uvjetima započeli smo još u svibnju i od tada smo se prilično uhodali. Smanjili smo socijalne kontakte, a dio poslovanja koji još nije bio do tada, dodatno smo digitalizirali. Procese smo prilagodili novom normalnom i sve funkcionira. Dječji vrtić Čigra ima uvedenu praksu prema visokim zdravstvenim i pedagoškim standardima tako nam prilagodba nije zadala previše problema u provođenju. Rekla bih da je najveća razlika u atmosferi i doživljaju, ujutro se ne osjete onaj ‘šušur’ i gužva. Nema okupljanja, roditeljskih sastanaka, fizički kontakti su svedeni na minimum. Vrtić je mjesto druženja, smijeha, radosti, interakcije odraslih i djece. To nam najviše nedostaje.”
Što Vam trenutačno predstavlja najveći izazov?
Najveći izazov je održati kolektiv zdravim resursima kojima trenutačno raspolažemo. Želja nam je sve usluge učiniti i dalje dostupnima, ali istovremeno i sigurnima. Svi segmenti gospodarstva su osiromašeni usporenom ili zaustavljenom gospodarskom aktivnošću, resursi su nam svima smanjeni. Trošimo više, prihodujemo manje. Ljudi se boje posljedica virusa i pandemije, rade u kućnim uredima, smanjena je potrošnja. Neki odustaju od vrtića kao opcije. Zapošljavaju dadilje ili se drugačije snalaze. Sve su to novi momenti i izazovi za nas. Potres nas je sve dodatno istraumatizirao. Trebalo je obnoviti zgrade i prostore učiniti sigurnima. Teško je razdoblje iza nas, ali idemo dalje.
Među pionirima ste u vođenju privatnih dječjih vrtića u Hrvatskoj. Kako se ta djelatnost mijenjala u posljednja dva desetljeća?
Čigra je počela s radom 2000. godine, prvo kao obrt, a potom 2002. kao ustanova. Djelatnost je u osnovi ista, predškolski odgoj i obrazovanje. Mijenjalo se društvo, roditeljstvo, zahtjevi i prioriteti, paradigme u pedagogiji. Kao ustanova postali smo otvoreniji prema drugim institucijama i izloženiji klijentima, a nama su znanja i prakse izvan Hrvatske postale lako dostupne. Iz pozicije vođenja ustanove, sada je mnogo zahtjevnije. Zakonske regulative i obveze su opširne i traže mnogo administracije. Iz perspektive odgoja i obrazovanja, nije se promijenila esencija, mijenjali su se način i metodologija. Dijete je razlog našeg postojanja, a pružiti vrhunsko obrazovanje u najranijoj dobi oduvijek je bila naša misija.
Posljednjih ste se godina specijalizirali za vođenje “korporativnih vrtića”. Po čemu se ti vrtići razlikuju od ostalih?
S ponosom ističem da smo jedan od prvih takvih vrtića. Vrtići za djecu zaposlenika tvrtke ili popularno zvani “korporativni vrtići” benefit su koje tvrtke nude svojim zaposlenicima i kod nas su ih ponajprije uvele internacionalne firme koje takvu praksu imaju u svojim matičnim zemljama. Korporacije time rješavaju najvažnije pitanje za svoje radnike koji su roditelji. Takvi vrtići nose sa sobom drugačiji način organizacije i vođenja. Potrebna je kvalitetna suradnja s korporacijom te stalno osluškivanje potreba i uvođenje promjena. Treba biti fleksibilan i moći isporučiti kvalitetan sadržaj u pravo vrijeme, poznavati vrijednosti i kulturu tvrtke čiji vrtić vodite.
Kao profesorica matematike svjesni ste važnosti približavanja STEM područja djeci od najranije dobi. U svoj ste vrtićki kurikul prije nekoliko godina uveli i robotiku. Zašto je to važno?
Uvođenje robota u igru i učenje je kao i uvođenje električnog miksera u kuhinju. Ima brzine i programe, ali ako ne znaš definirati željeni ishod, nema koristi. Istovremeno, bez poznavanja suvremenih IT tehnologija i upotrebe robota, strojeva i računala, uskoro nećemo biti u mogućnosti kupiti karte za kino ili javni prijevoz. Odgoj za to doba smatram kategorijom životno praktičnih vještina.
Rano učenje STEM područja djeci otvara vrata prema kritičkom i logičkom zaključivanju i razmišljanju. Ako tome dodamo umjetnost (STEAM), potičemo ih na kreativan pristup i traženje kreativnih rješenja problema. Poznavanje matematike i njezinih zakonitosti, kao i logike i kodiranja, omogućit će djetetu planiranje, preciznost i sistematičnost bez obzira na to u kojem se smjeru dalje bude razvijali njegovi talenti.
Koji je Vaš stav prema tehnologiji u rukama djece?
Tehnologija je samo alat koji nam služi, olakšava i ubrzava učenje, pomaže u dijagnostici i liječenju, zabavlja nas i od nje same nema opasnosti ako smo obučeni za rukovanje. Dostupnost informacija i sadržaja te izloženost na internetu zapravo predstavljaju problem i svojevrsnu opasnost, jednako kao i nesvjesno korištenje.
Odgovornost je na odraslim članovima društva. Mislim da trebamo biti više prisutni, odgajati, poučavati djecu i pružati im primjer. Kvalitetna selekcija digitalnih alata, odabrani obrazovni sadržaji i umjerenost u korištenju daju odlične obrazovne ishode. Naš je stav da djecu treba naučiti da upravljaju tehnologijom, a ne dopustiti da ona upravlja njima. Mislim da su nove mlade generacije spremne za takvu promjenu i svjesno korištenje.
Kako djecu odgajati za buduće poduzetnike? Može li se već u vrtićkoj dobi razvijati taj “mindset”?
Djeca su prirodno talentirana za poduzetništvo i imaju sve karakteristike “pravog” poduzetnika. Znatiželjna su i vole otkrivati. Nisu sramežljiva, nije ih strah isprobati i ne boje se osude drugih. Sklona su riziku, nekada i previše. Vole se družiti i uključivati druge u svoje projekte. I najviše od svega vole uživati u dobro obavljenom poslu i za to dobiti nagradu. A ako i padnu po putu, brzo ustanu, puste koju suzu, obrišu blato i krenu ispočetka. Djeci treba pustiti da budu djeca i pružiti im sigurno okružje obogaćeno intelektualnim i materijalnim poticajima.
Budući da poduzetnici poslovni život imaju integriran u svoj privatni, onima koji su roditelji male djece, sada sigurno nije jednostavno. Koje biste im savjete dali?
Već se neko vrijeme govori da ravnoteže između privatnog i poslovnog, upravo kada su poduzetnici, a posebno poduzetnice u pitanju, nema. Tražiti ravnotežu u svim područjima života pokazalo se kao siguran put k neuspjehu. Za početak postanite zadovoljni onim što i kako radite, pa vam neće biti bitno koliko radite. Ne zadajte si neizvedivo, budite svjesni ograničenja i mogućnosti. Ispravno postavljeni odnosi u obitelji s partnerom i djecom, pa potom sa suradnicima na poslu, dobar su temelj. Pomoć sa strane uvijek je dobrodošla. Tražite je i ne odbijajte je. Ne stremite savršenstvu, već ispunjenju! Uživajte u roditeljstvu!
Unatoč preporukama Europske unije, u Hrvatskoj premalo djece pohađa programe dječjih vrtića. Zašto je to nužno promijeniti?
Djeca koja pohađaju predškolsko obrazovanje postižu bolji uspjeh u školi, čak i kad se uzme u obzir njihova socio-ekonomska pozadina. Rano i predškolsko obrazovanje može pomoći u izgradnji snažnih temelja za cjeloživotno učenje i osigurati pravedan pristup mogućnostima učenja kasnije u životu. Neke su zemlje to prepoznale pa je ondje predškolski odgoj gotovo obvezatan za djecu stariju od tri, odnosno četiri godine. Hrvatska je po uključenosti djece u predškolski odgoj na začelju Europe – samo 73,8% djece starije od 3 godine uključeno je u neke od predškolskih programa.
Ima li u Hrvatskoj prostora za razvoj poduzetničkih ideja vezanih uz odgoj i obrazovanje najmlađih?
Svjedočimo aktivnostima pojedinaca i udruga civilnog društva u pokretanju dodatnih obrazovnih sadržaja a u svrhu promicanja znanosti, korištenju novih tehnologija, većem uključivanju djevojčica u STEM područja i sl. Sve su to sjajne poduzetničke ideje i priče koje najčešće vode moji kolege, entuzijasti, ali nakon svojeg redovito odrađenog radnog vremena. Prostora za razvoj ima, no treba znati da je Hrvatska malo i, usudila bih se reći, siromašno tržište. Istovremeno, još uvijek smo opterećeni socijalističkim uvjerenjem da obrazovanje i zdravstvena skrb moraju biti besplatni i svima dostupni. Sadržajno, prostora za razvoj ideja ima, ali nisam sigurna postoji li dovoljan broj potencijalnih korisnika da bi takva poduzetnička priča postala i ostala održiva.
Kako će na privatne dječje vrtiće utjecati koronakriza?
Mijenjaju se radni procesi i navike u organizacijama; nešto što je nekada bio benefit, danas je praksa. Pri tome mislim na rad od kuće. Roditelji će i dalje koristiti usluge vrtića, ali u nekom promijenjenom obliku ili radnom vremenu. Oni koji se boje pandemije, drugog i trećeg vala, a imaju više djece, odlučit će se za neku sigurniju varijantu odgoja kod kuće, kao npr. zapošljavanje dadilje. Sada je evidentno da je sve gospodarski neizvjesno, ljudi ostaju bez prihoda ili su im značajno smanjeni. Svjedočimo jednoj velikoj transformaciji društva. Svima nam je nužna prilagodba, ali u svim organizacijama se neće moći provesti zbog osiromašenih resursa. Vjerujem da će doći do preslagivanja na tržištu privatnih odgojno-obrazovnih usluga.
