Prestanite pokušavati postati vlasnik “jednoroga” pod svaku cijenu. Umjesto toga, izgradite mali i profitabilan biznis koji se uklapa u vaš život i koji vam omogućuje da više živite, a manje radite.
Koliko imaju zaposlenih? Koliki im je godišnji prihod?
Iako oslanjanje samo na brojke ne govori zapravo puno toga o nekoj firmi, ova dva pitanja nekako sumiraju današnji pojam poslovnog uspjeha. No kako se danas uspjeh većinom gleda kroz novac, logično je da se i dalje postavljaju ovakva pitanja. Dodajmo još i ono: “Kad ćeš se proširiti?”
S obzirom na to da sam prije nekoliko godina postala poduzetnica, i to solopreneur, i da mi posao zaista ide dobro, u nekoliko navrata su me i potencijalni klijenti, ali i okolina, nagovarali da proširim svoj biznis.
“Zaposli još ljudi.”
“Preseli se u veći ured.“
Moj odgovor je uvijek bio: “Ne želim.”
Jednostavno ne želim više biti šef drugim ljudima, ne želim biti odgovorna za tuđe prihode ili greške, ne želim kontrolirati ikoga, ne želim pozive na telefon usred godišnjeg, ne želim raditi više od ovoga nego što radim. Ja zaista želim raditi solo. Jer mi tako najviše odgovara.
Pritom moram naglasiti da sam izraziti ekstrovert. No svoju potrebu za druženjem ispunjavam kroz druge aktivnosti.
Dugi niz godina bila sam mentor startupima i gledala kako neki uspješno rastu, dok većina ipak propada. I to je sasvim u redu, ne mogu svi uspjeti. Ne mogu svi postati jednorozi. I ne moraju. No mnogo ljudi iz toga je izašlo nesretno – nisu postali novi jednorog. Nitko im nije rekao da uspjeh ne moramo mjeriti samo u milijardama dolara.
Što je to tvrtka jednorog?
Jednorog je izraz kojim se u industriji rizičnog ili poduzetničkog kapitala naziva mlada tvrtka (startup) vrijednosti s više od milijardu američkih dolara.
Termin postoji od 2013. godine otkad ga je prvi put u članku Welcome to the Unicorn Club: Learning from Billion-Dollar Startups upotrijebila osnivačica Cowboy Venturesa Aileen Lee. Pisala je o jednorozima u svijetu rizičnog kapitala koji su preplavili startupi.
Naime, postotak uspješnih startupa koji su dosegnuli vrijednost od milijardu američkih dolara bio je toliko rijedak – samo 0,07% svih startupa – da je one koji su to uspjeli nazvala jednorozima.
Danas u svijetu ima oko 1000 jednoroga, a u Hrvatskoj su 2: Rimac automobili i Infobip.
Kako možemo mjeriti uspjeh?
Uspjeh je relativan pojam i svatko ga doživljava na svoj način, no u poslovnom smislu uglavnom se mjeri kroz novac i rast zaposlenika. Često čujemo kako ljudi mjere uspjeh postavljajući ova dva pitanja:
- Koliko ste godišnje zaradili?
- Koliko ste ljudi zaposlili?
No ne znamo jesu li ti zaposleni potplaćeni (kao što u velikom broju brzorastućih firmi jesu), ne znamo jesu li sretni (ili moraju raditi 12+ sati dnevno da se dokažu da žive za vlasnikov san), prati li rast prihoda firme i rast plaće zaposlenika… Ne znamo ni kolika je zarada po zaposleniku. Taj omjer i te brojke bilo bi zanimljivo pogledati.
Ne znamo ni jesu li vlasnici jednorog-tvrtki pod stresom, koliko spavaju, imaju li vremena za svoju obitelj, provode li vrijeme sa svojim djetetom, mogu li otići na godišnji odmor i sl.
Ravnoteža između posla i života
Rade li ljudi da bi živjeli šest sati dnevno? Ili je možda bolje raditi šest sati dnevno da bismo živjeli ostatak vremena?
Sve češće čujemo kako ljudi zazivaju “work-life balance” i kako im je dosta prekomjernog rada da bi mrtvi umorni uvečer dočekali kauč ili se opustili uz litre alkohola nakon posla.
Vrijeme pandemije kao da je otvorilo oči mnogima. Ljudi su provodili više vremena doma, osjetili život koji je usporen, lišen vanjskih elemenata ugode, boravili u prirodi, uživali s obitelji. Ne veličam pandemiju, apsolutno ne! Teške su godine i situacije iza nas, mnoge su ranili i vratili unatrag, nitko se tomu ne bi trebao veseliti.
Pokušavam samo izvući ono pozitivno što se dogodilo, a to je saznanje da je život prekratak da bismo ga proveli na poslu, ubijajući se da postanemo enormno bogati u kratkom vremenu, a da pritom nemamo kada taj novac zapravo niti potrošiti.
Stvori malen, ali profitabilan biznis koji ne ovisi o rokovima
Rokovi stvaraju stres. I “moranje” stvara stres.
Ne moraš biti jednorog, ne moraš zaposliti 10-ero ljudi da bi dokazao drugima koliko si uspješan. Ne moraš suludo ganjati velike klijente, velike brojke, nenormalne rokove… Ne moraš! Ako to hoćeš i ako te stres oduševljava, go for it!
Ja sam stvorila mali biznis po svojoj mjeri, onaj gdje ne moram gledati na sat svako malo, gdje se ne veselim kad sat pokaže 17:00, gdje je petak tek još jedan dan, a ponedjeljak isto tako. Možda nisam uspješna u nečijim očima jer nemam fensi ured koji dolaze fotografirati za različite časopise, o meni ne pišu u specijalnim izdanjima kao o čudu iz Hrvatske, ali znate što, u mom uredu nitko ne plače, nitko nije mrzovoljan, ako osjetim stres, ugasim kompjutor i odem van a da nikom ne moram objašnjavati zašto. I nema tih para koji mogu nadoknaditi takav uspjeh – slobodu da radiš koliko želiš i kada želiš.
Oko mene je sve više takvih uspješnih priča. Od ljudi koji su radili godinama za nekoga i shvatili da bi radije radili za sebe. Dali su otkaz i pokrenuli svoju uspješnu priču.
Tina iz Zelenariuma npr. vodi ljude kroz sirovu hranu i živi punim plućima.
Ivona koju znamo kao Bezminica fotografira ljude i beskrajno uživa u tome.
Tu je i Maja koja iz Beča vodi biznis s LinkedIn edukacijama.
Možda su vama ova imena nepoznata, ali vjerujte mi da su uspješnije od mnogih lica s naslovnica.
