Život nas zna iznenaditi na čudne načine. Pitanje je što činimo kada nam pošalje poziv da se probudimo. Ponekad se pojavljuju poteškoće sa zdravljem, poslovne neprilike i brojni drugi problemi, no te teške situacije druga su tema. Ovdje se želimo usredotočiti na drugi oblik poziva… na onaj koji ne smijemo ignorirati.
Život pred nas često stavlja prilike, ali nas naša sklonost oklijevanju spriječava da krenemo za njima. Svi se mi divimo ljudima koji su vjerovali i ostvarili svoj san. Moj je otac kao tinejdžer napustio Grčku i došao u Ameriku bez novca. Kakav ogroman rizik. Mnogi naši preci ostavili su sve iza sebe, a njihovi roditelji ponosno su ih gledali kako odlaze znajući da će ostvariti ono po što su krenuli. Za to je potrebna hrabrost, samopouzdanje, čak i pomalo drskosti!
Da bismo uspjeli, moramo riskirati
Nerijetko, kada netko postigne uspjeh, ljudi to olako nazivaju srećom. Ja se s tim ne slažem. Moj je otac oduvijek govorio: “Tanka je linija između razmišljanja da bi se nešto trebalo poduzeti i stvarne provedbe te ideje”. Kad sam bio mlad, nisam to razumio, ali sada shvaćam o čemu je riječ. Kada vam život donese prilike, kažete li: “Zašto ja?” ili “Zašto ne ja?”. Potičem vas da izaberete ovo drugo:
Zašto ne bih imao svoju kuću?
Zašto ne bih osnovao vlastitu tvrtku?
Zašto ne bih riskirao?
No često previše razmišljanja i analiziranja zaustavi našu akciju. Bojimo se neuspjeha i onoga što će drugi misliti o nama ako ne uspijemo. Takvo je razmišljanje potrebno zaustaviti jer nas ono paralizira. Da bismo uspjeli, moramo riskirati. Trebamo iskoristiti prilike i vjerovati u to da možemo uspjeti. Put možda neće biti odmah jasan i suočavat ćemo se s raznim vrstama prepreka. Neuspjeh će uvijek biti jedna od mogućnosti. Ali, je li to zaista važno? Budite spremni na sve.
I sam sam zamalo postao žrtva takvog razmišljanja kada sam dobio poziv da postanem suosnivač tvrtke Magilla. Nisam vjerovao da ja to mogu. Gdje mi je bila hrabrost da prihvatim ponuđenu priliku i krenem za njom? Prošlo je nekoliko mjeseci kada je ova ideja ponovno postala aktualna. U meni se probudio avanturistički duh moga oca. Rekao sam sebi da ja to mogu i Magilla je osnovana.
Stojimo na ramenima naših predaka – naših baka i djedova, roditelja, učitelja i mentora. Tvrtka Magilla čiji sam suosnivač, amalgam je svega što sam do tada naučio od svojih roditelja, učitelja i mentora.
I koliko god šablonski zvučalo, Nike je u pravu… Just do it!
