Svaki uspješan poduzetnik i sposoban menadžer zna da za opstanak na tržištu mora voditi brigu o troškovima. Ako istovremeno misli da su mjerenja i ispitivanja proizvoda samo trošak, morao bi imati neki drugi odgovor na pitanja:
- Kako postići ujednačenu kvalitetu postojećih proizvoda? (Znamo da kupci imaju sve veći izbor i da su sve razmaženiji pa je visoka i ujednačena kvaliteta još jedino što ih može zadržati.)
- Kako raditi na uštedama materijala, energenata, vremena? (To je ono gdje se može ostvariti profit.)
- Kako razvijati nove proizvode bez mjerenja i ispitivanja? (Bez toga tvrtka brzo gubi svoj tržišni udio.)
Ako nešto ne možete izmjeriti, kako ćete poboljšati? U praksi to znači da morate imati vlastite, odgovarajuće opremljene tvorničke laboratorije, ali da ćete dio ispitivanja možda morati raditi i izvan svoje kuće.
Ispitivanja u tvornici
Ispitivanja u tvornici organizacijski su podijeljena na ulaznu, međufaznu i završnu kontrolu. Ulazna kontrola ispituje kvalitetu svega onoga što ćete ugraditi u svoj proizvod – razne sirovine i gotove komponente. Što ćete i u kojem opsegu ispitivati, stvar je procjene. Što više vjerujete svojim dobavljačima i njihovim certifikatima, manje ćete morati sami ispitivati. Upravo zato je jedno od osam osnovnih načela kvalitete “Razvijanje partnerskih odnosa s dobavljačima.”
Poglavlje 7.4 u normi ISO 9001 govori o nabavi
“Organizacija (vaša tvrtka) mora osigurati da nabavljeni proizvod (ono što ćete dalje prerađivati/prodavati) bude u skladu sa zahtjevima u narudžbi. Vrsta i opseg ocjene dobavljača i nabavljenog proizvoda mora ovisiti o utjecaju nabavljenog proizvoda na daljnje radnje na realizaciji (vašeg) proizvoda ili na konačni proizvod.” I nadalje, “Organizacija (opet vi) mora vrednovati i odabrati dobavljače temeljem njihove mogućnosti da isporuče proizvod u skladu sa zahtjevima organizacije (vašim). Moraju biti utvrđeni kriteriji za odabir, ocjenu i ponovnu ocjenu. Moraju se održavati zapisi o rezultatima ocjene i sve potrebne radnje koje proizlaze iz te ocjene.”
Na ulaznoj kontroli ne treba štedjeti
Što ne znači da ne treba optimirati. Otkrivanje i otklanjanje grešaka u ranoj fazi, kao što je ulazna kontrola, zahtijeva znatno manje sredstava nego da je takva sirovina ušla u proizvodnju i uzrokovala nevaljalost cijele serije.
Međufazna kontrola predstavlja sve provjere, mjerenja i ispitivanja u pojedinim fazama proizvodnje. Način treba prilagoditi prirodi samih tehnoloških procesa, a vrste i opseg stvar su procjene. Rezultati dobiveni ovim mjerenjima služe ne samo za održavanje ujednačene kvalitete već daju i vrijedne informacije kako bi se proces mogao poboljšati i gdje bi se moglo uštedjeti.
Ako ste dobro odradili ulaznu i međufaznu kontrolu, u završnoj kontroli ne bi trebalo biti iznenađenja. Greške otkrivene u ovoj fazi vrlo su skupe – popravci, dorade, odbacivanje cijele serije, kašnjenje isporuke, plaćanje penala, gubitak kupaca. Postoji samo jedno mjesto manje prikladno za otkrivanje grešaka od vaše završne kontrole – kod kupca. Znači, i ovdje nerazumna štednja na kraju može ispasti vrlo skupa.
Nastavak ovog teksta potražite u knjizi Plivati s ISO-om i ostati živ – Što je kvaliteta i kako njome upravljati u poslovnom i privatnom životu.
