Nikako ne bismo trebali dopustiti da nas se pretvori u naciju pasivnih i ovisnih ljudi koji promatraju kako im drugi odlučuju o sudbini, smatra prof. dr. sc. Stjepan Orešković.
Poznat je kao suvlasnik M+ Grupe, koja je početkom 2019. godine kroz IPO prikupila 93 milijuna kuna novog kapitala za razvoj i širenje poslovanja, a u kolovozu 2019. tvrtka Meritus ulaganja, kao dio Grupe, izašla je na Zagrebačku burzu. Orešković ima bogato iskustvo u znanosti kao istraživač, u nastavi kao predavač i profesor na nizu svjetski poznatih sveučilišta te kao menadžer velikih privatnih kompanija, međunarodnih projekata i akademskih institucija.
Rođeni ste Slavonac, čovjek koji je do danas radio niz različitih poslova iz različitih područja. Neko područje rada sigurno je na Vas najviše djelovalo? Možete li nam se ukratko predstaviti, na svoj način?
Mogu Vam nacrtati “sliku iz života” o svojoj “slavonskoj vezi”. Moj djed Mile Orešković, rođeni Ličanin iz Perušića, vratio se iz Amerike i Kanade u Viroviticu, Cabunu, Trnavu. Oreškovići su u ranim godinama prošlog stoljeća bili među onima koji su Ameriku vidjeli kao obećanu zemlju. Na Titaniku je na popisu stradalih troje putnika s prezimenom Orešković: Jeka, Luka i Marija. Takve tragedije, s kojima se suočavaju i današnji migranti i useljenici, nisu ih zaustavile u traženju boljeg života i ideja o životu s više slobode. Moj je djed u Ameriku krenuo 1921. godine. I uspio u Americi, uspio na brutalno težak način, koji bi zaslužio posebnu priču o hrabrosti, izdržljivosti i upornosti. Vratio se kao bogat čovjek u Slavoniju 1939. godine. Ondje je kupio veliko šumsko i poljoprivredno gospodarstvo od njemačkog inženjera. U ratu je proživio velike obiteljske tragedije. Nakon rata ostao bez imanja u nacionalizacijama. Ništa ga nije pokolebalo niti slomilo. Uzeo bi me na koljeno i pričao američke priče. O velikoj krizi, o načinu života i navikama ljudi “priko mora”, prelasku iz Amerike u Kanadu. Učio me talijanske, francuske i engleske izraze, fraze i rečenice koje je naučio radeći u Italiji, Francuskoj i Americi. Svaki izazov života koji pozna naša generacija predstavlja sitnicu prema iskustvima te generacije. Danas mladi intelektualci traže priče o “ideas worth spreading” na TED Talks. U žargonu ovog vremena moj djed Mile bio je moj živi TED talk.
Poduzetnik, inovator, istraživač u znanosti, predavač, profesor… Što biste posebno izdvojili kao najvažnije, kao svoj fokus?
Moj fokus?! Ništa posebno, nema fokusa na neki posebni sektor, ulogu i posao. Više me zanima kako kroz život zadržati dječju znatiželju i razvijati upornost. To je fokus! “Grit&curiosity” su temelj koji čini sve razlike, kao što to sustavno pokazuje Paul Tough u knjizi “Kako djeca uspijevaju?” (How Children Suceed).
Imate bogato iskustvo u nastavi na nizu svjetski poznatih sveučilišta, predajete i u Školi narodnog zdravlja A. Štampara, ali isto tako bili ste menadžer velikih privatnih kompanija. Postoje li razlike u tim iskustvima i koje? Koja uloga Vam se najviše sviđa?
Sve je to jedan svijet. Moderna sveučilišta, Harvard, Columbia, Bocconi, LSE, Sorbona, s kojima sam surađivao ili surađujem, sve su više (ponekad i previše, gledajući iz ugla nezavisne znanosti!) veliki poslovni i tehnološki projekti. Harvard Management Company Inc raspolaže s 39,2 milijarde dolara, s povratom od 10% u 2018. godini. Pfizer Inc, za čiju GRAND fondaciju upravo, sa suradnicima s Medicinskih fakulteta Harvarda, Ljubljane i Zagreba, vodim kao glavni istraživač međunarodni projekt usporedbe učinkovitosti i djelotvornosti dvaju vrhunskih lijekova, tzv. non-inferiority trial, samo u istraživanja će u 2019. godini investirati 8,1 milijardu dolara. Jednako vrijedi za znanost, poduzetništvo, edukaciju. U uspješnim zemljama, na vrhunskim sveučilištima, u najboljim kompanijama, oni nisu razdvojeni, već čine temelj svakog uspjeha. Moderno upravljanje stvorilo je od Finske konkurentnu državu. Od Harvarda vodeće Sveučilište. Od Pfizera ili Amazona najveće investitore u znanost. Na projektu, koji sam sa dvoje kolega s Harvarda pokrenuo na Radcliffe Institute of Advanced Study, analizirali smo upravo budućnost sveučilišta u tom kontekstu. U kontekstu preuzimanja istraživanja i znanstvenog vodstva od strane velikih kompanija i mogućnosti opstanka nezavisne znanosti. Zaključak je da se najbolja sveučilišta i vrhunske kompanije sve više “konvergiraju”, sve se više vode sličnim metodama i tehnologijama upravljanja. For better or worse!
Među projektima na kojima ste radili su i oni u kojima ste istraživali neke vrste ovisnosti. Jesmo li svi mi danas na neki način ovisnici, koliko je uopće rizika i ovisnosti u životu?
Da, istraživao sam mehanizme i ponašanja povezane s ovisnostima s brojnim izvrsnim suradnicima sa Škole Andrije Štampara Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Zavoda za javno zdravstvo, mreža i ordinacija obiteljske medicine, kolega iz medija koji se bave zdravstvom, radili smo intervencijske studije i razvijali projekte oslobađanja od ovisnosti o alkoholu, duhanu, hrani i, u najnovije vrijeme, ovisnosti o internetu. Teško je živjeti kada gospodari “u glavi” postanu joint, cigarete, čašice, igraće konzole ili Instagram i Facebook profili. U temeljima moderne civilizacije, pa i modela ekonomskog rasta, stoji model kreiranja i induciranja ljudskih potreba koje vode poticanju potrošnje. Ovisnosti o alkoholu, drogama ili duhanu kao “stare forme” ovisnost o hrani, za starije generacije ovisnosti o televiziji, za nove o internetu, igricama, stvaraju osnovu za model civilizacije u kojoj se ljudi dijele na aktivne i pasivne pojedince, skupine i nacije. Mi nikako ne bismo trebali dopustiti da nas se pretvori u naciju pasivnih i ovisnih ljudi koji promatraju kako im drugi odlučuju o sudbini.
Poznati ste i kao vlasnik M+ Grupe, koja je početkom godine kroz IPO prikupila 93 milijuna kuna novog kapitala za razvoj i širenje poslovanja. Što je to privuklo niz investitora i po čemu je Grupa prepoznatljiva?
Vjerujem da su na to pitanje najpozvaniji odgovoriti naši ulagači, ali pretpostavljam da su donijeli odluku uvjereni argumentima komercijalnog uspjeha i jakog rasta M+ Grupe, kao i snagom portfelja klijenata koje Grupa uslužuje. Tomu svakako valja dodati i pozicioniranje M+ Grupe prema unosnijim i sofisticiranijim uslugama, kao i širenjem poslovanja na najjača svjetska tržišta, poput DACH područja (Njemačka, Austrija, Švicarska), Sjeverne Amerike, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Radi se o sektoru eksternalizacije poslovnih procesa, koji ima velik potencijal rasta jer je povezan s tri važna segmenta prema kojima se razvija moderna ekonomija. BPO, i.e. outsourcing poslovnih procesa, zatim regrutiranje i razvoj ljudskih resursa, i konačno informacijske tehnologije i razvoj aplikacija za podršku BPO-u i HR-u. Ključ je upravo u povezanosti ovih segmenata. Vjerujem da je investitore mogla privući upravo takva moderna struktura, sposobnost zapošljavanja velikog broja mladih ljudi u Hrvatskoj te kapacitet ubrzanog rasta na brojnim tržištima diljem svijeta. M+ Grupa zapošljava stručnjake u područjima IT-a, HR-a i Customer Service Upravljanja te svojim zaposlenicima nudi mogućnost ugovora na neodređeno i kvalitetan razvoj karijere. To su visokostručni i motivirani ljudi, koji uglavnom govore nekoliko stranih jezika. O zadovoljstvu zaposlenika možda najbolje govori činjenica da je stopa odlazaka samo 5 posto, što je iznimno nisko u odnosu na standard industrije, a plaće su natprosječne.
Kada ste donijeli odluku o izlasku na tržište, što je bilo ključno?
Onda kad smo zaključili da Uprava društva ima viziju razvoja koju je dobro implementirala u praksi i da postoji potencijal ubrzanog rasta za koji je potreban dodatni kapital.
Predstavite nam ukratko M+ Grupu, čime se bavi, gdje sve posluje, broj zaposlenih i drugo.
M+Grupa je u regiji nezavisni lider usluga Business Process Outsourcinga i Customer Relations Managementa, gdje pokriva potrebe većine velikih kompanija iz sektora poput telekomunikacija, a istodobno se širi u uslugama za klijente iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Dodamo li tomu i jačanje aktivnosti za globalne klijente s tržišta poput Sjeverne Amerike, Australije i Ujedinjenog Kraljevstva, jasno je da je M+ Grupa potražila strateške partnere kao potporu daljnjem rastu i razvoju tvrtke.
Posebnu pozornost pridajete privlačenju mladih ljudi s najboljih sveučilišta ili iz vodećih tehnoloških kompanija. Zapravo, mladi timovi danas vode Vaše tvrtke.
Da, naš menadžment je doista veoma mlad, u prosjeku u ranim tridesetim godinama. Istovremeno, to su ljudi koji su nakon obrazovanja na vodećim svjetskim sveučilištima već stekli iskustva radom na vodećim mjestima u poznatim svjetskim kompanijama u kojima se može puno naučiti o tome kako funkcioniraju suvremene kompanije. U godinama koje dolaze, i koje će biti godine velikih izazova i turbulencija, pa i kaosa na svjetskim tržištima, trebat će im i znanja i iskustva i hrabrosti. Zajedno sa suprugom Manicom, stvorili smo obiteljsku firmu prije petnaestak godina. Danas smo samo jedni od suvlasnika. To nas veseli, to nam je bio cilj i smatramo to svojim uspjehom. Za naše prostore još uvijek vrijedi ideal “gazde”, jednog stopostotnog vlasnika i firmi u kojima je dominantan model pater familiasa koji sve zna i sve odlučuje. Mi smo sada samo jedni od brojnih vlasnika. Simbolički rečeno, nadam se da ćemo jednog dana, zbog hipotetskog interesa investitora, u budućnosti biti vlasnici recimo 2% udjela u velikoj i uspješnoj kompaniji. Cilj nam je u ovoj fazi bio stvoriti modernu vlasničku strukturu koja uključuje brojne investitore spremne podržati rast i tehnološki razvoj M+Grupe, ne samo kapitalom nego i znanjem i mrežom odnosa. Naš je princip, u kojem smo vrlo suglasni sa svojim partnerima s kojima smo razvijali društvo, vjera u tim mladih menadžera kojima smo već prije IPO-a prepustili upravljanje tvrtkom. Nadzorni odbor aktivno vodi dokazan i uspješan menadžer s iskustvom upravljanja velikim kompanijama gospodin Zvonimir Mršić.
Cilj Vam je postati liderom u centralnoj Europi te se širiti na velika tržišta. To znači da imate tim i tehnologije na istoj ili višoj razini od globalnih igrača.
Glavni izazov ovog sektora jest sposobnost integracije znanja i procesa iz tri različita poslovna i ekonomska sektora, kojima se kreira jedinstvena usluga temeljena na ljudskim i tehnološkom resursima. Razvoj tehnoloških aplikacija samo je jedan od aspekata koji utječu na razvoj konkurentnosti.
Ulaganje u domaće kompanije, otvaranje novih radnih mjesta, naglasak na izvoz… Jesu li to rješenja za domaće gospodarstvo? Što predlažete kako bismo izašli izvan svojih granica?
Male ekonomije mogu održati konkurentnost samo ako kreiraju proizvode za svjetska tržišta. Američka ekonomija, zbog veličine internog tržišta, može generirati unutrašnju potražnju i biti još neko vrijeme održiva, iako je udio izvoza u GDP-u samo 12%. U Hrvatskoj taj je dio jedva prešao 51%, dok zemlje usporedive povijesti i veličine, poput Slovenije, imaju 85% udjela izvoza u GDP-u. Nekoliko godina sudjelovao sam u radu Nacionalnog vijeća za konkurentnost s ekipom izvanrednih gospodarstvenika, znanstvenika. Tada je Vijeće kreiralo 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske. Umjesto da pišemo nove i nove strategije, jer mislim da bi i danas bilo teško okupiti bolju ekipu menadžera i znanstvenika i bilo što metodološki bitno dodati tomu dokumentu, trebamo se pitati zašto je sve ostalo na papiru. Zbog čega? Jer distribucija moći u društvu ne ide u prilog nositeljima modernog znanja i konkurentnih tehnologija, jer u R&D Hrvatska ulaže samo 0.86% GDP-a. I time se vraćamo na vaše pitanje. Bez proizvoda u koje su ugrađeni znanje i tehnologije, ne možemo naći svoje mjesto na svjetskim tržištima. Ulaganje u domaće kompanije koje zadovoljavaju kriterije međunarodne konkurentnosti, koje vode mladi ljudi bez straha i osjećaja inferiornosti, koji su stvorili kompanije s idejom, pravo su rješenje.
Prošli mjesec tvrtka Meritus ulaganja izašla je na Zagrebačku burzu, i to kao prva kompanija u ovoj godini. Zašto je ova uspješna priča ostala ipak malo ispod “radara”?
Zato što prisustvo u medijima nije uvijek i kriterij stvarnog uspjeha. Ali veseli vidjeti da mediji daju podršku mladim kreativnim ljudima i poduzetnicima.
Poslujete u industriji “eksternalizacije poslovnih procesa”. Jedan od rizika u Vašoj industriji mogao bi biti trend automatizacije poslovnih procesa i upotreba umjetne inteligencije (AI). Imate li rješenja za ovu vrstu neizvjesnosti?
Uprava M+ surađuje sa stručnjacima koji rade u vodećim svjetskim kompanijama koje razvijaju AI i ML, i mislim da može kvalificirano procijeniti područja primjene i njihovu dinamiku na ovom području na kojem društvo radi. Najviše novih rješenja u kratkom i srednjem roku očekuje se u segmentu upravljanja ljudskim resursima. U komunikacijski složenim procesima ta će dinamika primjene ML-a biti sporija i više usmjerena na rutinske komunikacije.
Svi se sjećamo dobrih pretkriznih brojki. Kažu, bio je to više rezultat euforije, nego situacije na tržištu. Na čemu se mora temeljiti nova ekonomija, osim na znanju i tehnologiji?
BRT, Business Rountable, koji okuplja dvije stotine predsjednika najvećih američkih kompanija, kao što su Apple, Amazon, Johnson&Johnson, Brigwaer Associatess, Google, J.P. Morgan, IBM i ostale kompanije, koje su simbol integracije znanja i tehnologija, upravo je objavio preporuke u kojima stoji da “shareholders first” ili “profit first” mantra treba biti proširena. U dokumentu, objavljenom u NY Timesu, u prvi plan stavlja se pitanje zaštite planeta i korištenja punih intelektualnih kapaciteta i statusa zaposlenih, brige za njihovo zdravlje, uključujući i njihovo sudjelovanje u razvoju projekata. Upravo na tu temu za dva tjedna dana imam priliku učiti od drugih i držati keynote predavanje na međunarodnoj konferenciji koju organizira medijska kuća Delo u Ljubljani.
Greške u poslu su neminovnost, sastavni dio života i poslovanja ili…?
Vlasnik jednog od najvećih investicijskih fondova u svijetu, i po mom mišljenju jedan od najinteligentnijih ljudi svjetskih financijskih tržišta, ispričao mi je sljedeću priču. Zbog godina se odlučio povući s CEO pozicije i anketirao je kandidate za to mjesto. Među njima i jednog s fantastičnim referencama. Razgovor je tekao odlično sve do trenutka kad je kandidatu postavljeno pitanje koje ste vi postavili meni. Koje su vaše najveće pogreške u životu? Ne mogu se sjetiti neke veće pogreške, bio je kandidatov odgovor. Na to mu je vlasnik fonda odgovorio: “Vi ste predobri za mene, za razliku od vašeg, moj život je ispunjen pogreškama i ne bih se usudio zaposliti nekog tako savršenog i bezgrješnog poput vas.” Čitava evolucija je na neki način “trial and error”. Iskušavanje novih metoda i rješavanje problema pokušajima i pogreškama. Moj je život od najranije mladosti prepun takvih doživljaja jer nisam podrijetlom iz obitelji ili socijalne sredine koja bi mi omogućila siguran put do karijere i uspjeha.
Vaša životna statistika je…
Mojoj supruzi i meni najvažnije je bilo uložiti vrijeme, znanje, ljubav, pa i kapital u odgoj i obrazovanje svoje troje djece. Dobar je osjećaj vidjeti i rano doživjeti da vas vaša djeca nadiđu u znanju, modernim tehničkim vještinama, da su stvorili fantastičan krug prijatelja u Hrvatskoj i cijelom svijetu. Ali i da duboko prihvaćate i shvaćate, kao pojedinci i kao obitelj, da morate biti skromni i puni poštovanja za druge ljude, za različitosti, za znanje i sposobnosti ljudi oko vas, bez obzira na status, imovinu i materijalno bogatstvo, mjesto gdje živite. I da morate bit spremni surađivati i pomagati onima koji su slabiji i potrebiti. Professor Clayton Christensen, u svom predavanju “Kako ćeš vrednovati svoj život” postavlja tezu da je na kraju, kada se zbrajaju računi, jedino važno pitanje na koliko si drugih života pozitivno utjecao. Isto to na drugi način kaže inteligentni donator Michael Bloomberg: “Na kraju je jedina važna statistika koliko si dodavanja u životu ostvario.”
