Zamislimo jednu dramatičnu situaciju. Maleno dijete se nalazi u svojoj sobi okruženo igračkama. Odjednom, malena životinja se kreće prema djetetu, naime ova soba ima skrivenog stanara – miša! Dijete pruža ručice kako bi dodirnulo miša dok roditelji ne znaju da je miš u sobi. Dijete i miš uspostavljaju odnos prijateljstva do trenutka kad u sobu ne ulazi majka. Ono mirno promatra majku i sve je dobro, mišić je prijatelj, svijet je dobro i lijepo mjesto do trenutka kada se majci ne promijeni izraz lica. Tada se začuje urlik, a nakon toga miša gađaju stolicama. Promatrajući svoju majku, dijete poprima novu sliku te svijet doživljava kao zastrašujuće mjesto u kojem se upravo dogodila katastrofa velikih razmjera, a prema majčinoj reakciji miš postaje opasnost. Sljedeći put kada dijete vidi miša, počet će plakati. Teorije privrženosti reći će da svaka majka, a prema novijim istraživanjima i otac, mogu donekle reći svome djetetu “ja sam tvoja slika svijeta”.
Primjer
Dijete se penje na stijenu i ima sigurnosno zaštitno uže. Dok je uvjereno u čvrstoću užeta, može se penjati više i ono gleda naprijed, a kada bi procijenilo da je uže nesigurno, istog trena bi se smrznulo na mjestu i gledalo prema provaliji.
Nestabilni roditelji su kao nesigurno uže jer dijete više nema usmjerenu pozornost prema svijetu koji treba istražiti već se okreće prema roditelju u kojemu nema zaštitu. Time se blokiraju prvi koraci na putu samostalnosti i zdrave separacije. U nestabilnoj ili nezreloj majci dijete promatra svijet koji je nestabilan i u koji ne može imati povjerenja. U hladnoj i izbjegavajućoj majci dijete prima sliku svijeta gdje dugoročan odnos nije moguć ni isplativ. Obje opcije umanjuju vjerojatnost za poduzetništvo koje zahtijeva visoku stabilnost i spremnost na kolaboraciju. Ukoliko je majka topla, stabilna unutar sebe te privržena djetetu, dijete u majci čita da je svijet dobro mjesto za istraživanje i da ima svog anđela čuvara koji će ga utješiti te neće ostati napušten/a.
Čvrsto uže
Kada dijete zna da ima zaštitu, podršku i razumijevanje roditelja koji nisu kažnjavajući ako pogriješi, onda dijete ide naprijed i zna da nakon neuspjeha ima utjehu i podršku, a ne odbacivanje, stoga se ne boji pogriješiti i učiti.
Postoje ljudi koji su i s nesigurnom primarnom vezom postali poduzetnici, no zbog potpuno drugog motiva. Naime, djeca koja su imala loše odnose s roditeljima i nesigurnu vezu s primarnim odgajateljem mogu imati veliko nepovjerenje prema svijetu pa vide rješenje u tome da dođu na “vrh” gdje će biti neovisni o drugima i neće ovisiti o drugoj osobi. Taj motiv ih goni prema uspjehu u kojem vide neki vid slobode. Iza svega toga krije se neostvarena potreba malenog djeteta da bude zaštićeno od svog roditelja.
Odnos s roditeljima temelj je za optimalan poduzetnički duh. Zreli roditelji i dobar odnos s njima su kao čvrsto uže kojim se dijete može slobodno penjati.
