Posljednjih godina iskaču razni healing instruktori, edukatori pozitivne svijesti i općenito životni gurui koji se bave onom neopipljivom stranom čovjeka koja u sebi skriva mnoštvo različitih obrazaca ponašanja, trauma, iskustava i osjećaja koji ga ograničavaju u djelovanju.
I dok ima zaista dobrih trenera koji će vam se posvetiti i dati vam dobre i funkcionalne savjete, velik broj njih u komunikaciji oslanja se na općenita rješenja. Odnosno, teško bih to uopće i nazvala rješenjima.
Spirala nesigurnosti
Umjesto da nas podučavaju kako “izaći iz kruga” iz kojeg očito želimo izaći, navode nas “kako se trebamo osjećati u tom krugu, u momentu”. Ne daju rješenja, nego navode priču na to da si “ti rješenje”. A oni koji su izgubljeni i traže rješenje, tek tada krenu u spiralu nesigurnosti jer im je sada netko drugi rekao da je “problem u njima samima”.
Predavanja jedne samoprozvane učiteljice života, koja u principu prepričava ono što je pročitala u pet-šest tuđih knjiga, zavela su mnoge da vjeruju kako je problem koji imaju rezultat njihova lošeg razmišljanja i kako je sve moguće riješiti pozitivnim mislima (znate ono kad se svemir uroti…).
Potrebna su djela
Nije sve moguće riješiti pozitivnim razmišljanjem. Pozitivne misli jednostavno nisu dovoljne da nešto uspije. Potrebna su i djela!
Ako primijetite sljedbenike različitih gurua pozitivne svijesti, uočit ćete da su među njima većinom žene.
Ako primijetite sljedbenike novca, uočit ćete da su među njima većinom muškarci.
Žene više ulažu u razne tečajeve napredovanja i rada na sebi, a muškarci jednostavno napreduju. Oni djeluju dok žene razmišljaju kako djelovati. Nesigurnost tjera da se preispitujemo, da mislimo kako trebamo mijenjati sebe, da je problem u nama, da trebamo još samo jedan tečaj healing instruktora i onda smo spremne za osvajanje svijeta. I zato mislim da ovaj trend pozitivnog razmišljanja može možda biti i negativan za vas. Može vas odvesti na predalek put prije negoli ste se usudili djelovati.
Zašto muškarci u većem broju propuštaju ovaj trend (iako ne kažem da ih nema, a i kad ih ima, od toga naprave posao)? Mislite li da su oni manje nesigurni i više posloženi?
Ne bih rekla da su muškarci posloženiji u glavi od žena, ali su često odgajani s više samopouzdanja i s naglaskom na “pokaži što znaš”, dok je tradicionalan odgoj djevojaka počivao mahom na obuzdavanju naših emocija i želja, od seksualnih pa do poslovnih. “Nije to za cure”, i “Fine cure to ne rade” i sl.
Mnogi vjeruju kako trebaju “SAMO” malo promijeniti svoju svijest da bi postali uspješniji, sretniji, voljeniji ili ne znam što već traže u životu.
Vjerujući da je problem u nama, u našem razmišljanju i “razini svijesti”, ženama govorimo da moraju raditi na sebi.
“Nešto kod tebe ne valja, imaš kočnice i trebaš ih otpustiti”, nije konstruktivan savjet.
Kako se to otpuštaju kočnice, je li to mjerljivo ili je opet podložno raznim interpretacijama. Kad se ne uspiju otkočiti i nešto promijeniti, taj učitelj obično kaže kako se nisi dovoljno potrudila i kako moraš još nastaviti “raditi na sebi”.
Imam oko sebe nekoliko tako izgubljenih žena koje svake godine pronađu nešto novo što trebaju riješiti SAME i U SEBI. Čitaju knjige o promjeni sebe, idu na tretmane izliječenja, retreatove i razna čudesa. Većina tih žena ne miče se već godinama s početne točke nego samo analiziraju i analiziraju… Kao da su zapravo još nesigurnije.
“Nešto u toj situaciji ne valja. Uloži u nekretninu radi pasivnog prihoda za 20 godina kad budeš u penziji” čini se kao konstruktivan savjet.
Volim konstruktivne savjete.
Ne volim tražiti rješenja ondje gdje ih opipljivo nema. Ne mogu okriviti višu silu zato što nešto nisam naučila ili nisam istražila tržište pa mi posao ne ide.
Teže je onima koji nemaju neki vanjski razlog zašto je nešto loše jer moraju sami preuzeti odgovornost za to nešto. A ljudi mrze preuzeti odgovornost i reći “ja sam kriv radi toga”. Uvijek tražimo izgovore, povlačimo prošlost i nikako da se maknemo od tog sidra iz djetinjstva pa ni naš brod ne može krenuti dalje.
Poplava raznih gurua i učitelja na temu kako trebate živjeti svoj život ostavlja dojam kao da ćete sve moći lagano riješiti ako ste “prisutni”. A ako ne uspijete u tome, tko vam je kriv, nemate se za što uhvatiti i ne možete ih tužiti jer ionako nikada nisu ponudili ništa konkretno.
Za kraj, evo zaključka iz jednog crtića gdje “Pilići” kažu: “Dosta poslovica, daj nešto konkretno!”
