Jedno od važnijih pitanja u poslovnom svijetu glasi: po čemu to definiramo stručnjake u područjima u kojima djeluju, prema sadržaju ili formi? Škakljivo pitanje, rekao bi netko.
U vrijeme hiperprodukcije sadržaja na “internetima” i mogućnosti kreiranja osobnog brenda s lakoćom je moguće stvoriti bajkovitu sliku o sebi koja nema puno veze sa stvarnim životom, a pogotovo s poslovnim rezultatima ili ugledom. Živimo u malom svemiru i dovoljne su dvije kave da doznate kako ona ili onaj koga idealizirate nema veze s onim što zaista jest.
Vidimo takve primjere u svim generacijama, a nažalost previše i među mladima, koji se vrlo brzo po ulasku u poslovni svijet predstavljaju kao vrsni u bilo čemu i čijeg bi se PR-a ili CV-a posramili mnogi koji desetljećima “peku zanat” u nekoj industriji. Jednako tako, društvo se toliko trudi biti politički korektno da nitko uopće ne reagira na očiti blef i nonsens, pa tako svi hranimo “monstera” koji bi nas jedan dan mogao “pojesti”.
Važnost mentorstva
Umjesto da se mlađim generacijama ukazuje na greške u koracima, primjerice da je za znanje i iskustvo u najmanju ruku potrebno vrijeme, pušta ih se da jašu na valu prividne popularnosti. Mladima generalno nedostaju kvalitetni mentori koji će ih educirati i usmjeravati bez uvijanja. Pišući ovo iz vlastite perspektive, i sama sam svjesna koliko me rada čeka u narednim godinama.
Mlade, dakle, treba poučiti da iskustvo dolazi s vremenom, a da je skromnost još uvijek vrlina. Ne treba nikoga podcjenjivati niti umanjivati nečije vrijednosti. Treba se samo otvoriti prema učenju novih vještina i znanja te aktivno podizati svijest o kvalitetnom napretku.
Ne čini mi se održivim ono što u posljednje vrijeme primjećujem u javnosti i na društvenim mrežama, da nakon što svatko dobije svojih pet minuta na malim ekranima automatski postane – stručnjak. 🙂 Osim stručnjaka, za 10 minuta postaje wizard ili master, a za 15 minuta direktor svemira.
Entuzijazam je odličan, no potrebno je pravilno ga usmjeriti. Nekoliko minuta istraživanja potrebno je danas da iščitate s kim imate posla, ima li netko tvrtku, je li išta uprihodio, poduzima li kvalitetne aktivnosti za društvo, tko su im klijenti, odakle vjetar puše… Iako je vrijeme dragocjeno pa u brzini povjerujemo svašta, smatram da bismo svi trebali kritički promišljati o onome što nam se prezentira i tko nam predstavlja svoje ideje, pogotovo od koga učimo. Ponekad mi se čini nevjerojatno koliko netko može obitavati u medijskom prostoru na totalnom blefu, bez ikakva korisnog učinka ili rada. Zastrašujuće!
Rečeno vs. učinjeno
Osim društvenih mreža, mediji koji dopuštaju javno komentiranje stvorili su dio javno-borbene sfere u kojoj vlada neprestani rat. Ne promišlja se ni kritika ni argumentacija, već se samo u prikrajku čeka kako bi se hejtalo na najjače ili pokrenulo novi slijed pametovanja i ispravljanja.
Stručnjak kao univerzalni pojam
U predstavljanju javnosti manje je bitno što nam piše pokraj imena jer stručnjak je danas univerzalni pojam, zar ne? No problem nastaje kad ego pojedinca nadvlada i stručnost i sve ostalo.
Jedan od koraka pri kreiranju osobnog brenda jest odabir vrijednosti za koje se zalažemo. Smatram da bi svakoj osobi koja djeluje u javnom prostoru transparentnost trebala biti prioritet. Kroz otvorenu komunikaciju stječemo povjerenje potencijalnih kupaca. Laž je samo nekoliko klikova udaljena od svih nas.
S druge strane, način da zaslužimo poštovanje zajednice u kojoj djelujemo jest da budemo svoji, sa svim svojim vrlinama i manama. Višegodišnji trud, zalaganje, rad i posvećenost ciljevima isplati se i dolazi kroz vrednovanje i prepoznavanje drugih poduzetnika, medija, klijenata, nastavi niz…
Svjesna sam da je kratkoročna forma izuzetno privlačna i zavodljiva, no ono što o(p)staje jest priča koja traje i u koju ćemo uvijek imati povjerenja. Dobra priča + pravi sadržaj + istina.
o čemu piše na osobnoj stranici.
