Postoji nešto što sam radio čitav život, a toga uopće nisam bio svjestan. To je rezultiralo time da su se mnogi ljudi držali podalje od mene. Tko zna koliko je prilika otišlo u vjetar, a da nisam ni znao za njih.
Koji je bio moj problem?
Svakom novom odnosu pristupao sam s transakcijskim načinom razmišljanja. Kada god bih se upoznao s nekom osobom, moj bi um govorio:
Ima li tu nešto za mene? Što mogu dobiti? Kako mi ta osoba može pomoći? Kako ona pridonosi mojem ugledu? Što je postigla u životu? Što mogu naučiti od nje? Možda će mi kasnije biti od pomoći…
Takvo razmišljanje poticalo me da činim usluge ljudima, potajno se nadajući da ću kasnije dobiti nešto zauzvrat.
Problem
To je transakcijski način razmišljanja.
Pri tome se odnosi s ljudima temelje isključivo na onome što od njih možete dobiti, dok istovremeno potpuno ignorirate njihove ciljeve i potrebe – njih kao osobe. Vaš mindset svodi se na jedno: “Što ja mogu dobiti iz ovog odnosa?”
To je problem jer ljudi podsvjesno osjećaju da ih se iskorištava, osjećaju kao da su dio transakcije – i to im se nikako ne sviđa. Čini im se kao da nešto nije u redu i često ne znaju zašto. I, što onda rade?Udaljavaju se od vas.
Evo nekoliko primjera iz moga života:
- S nekim bih razgovarao tek nakon što pogledam njegov LinkedIn profil.
- Prihvatio bih sastanak samo ako bi postojala prilika za napredak u poslu ili karijeri.
- Posvećivao bih svoje vrijeme ljudima na temelju onoga što sam mogao dobiti od njih.
Ovakav način razmišljanja bio je poput bolesti, a ja toga nisam bio svjestan.
Iscrpljivala me takva proračunatost
Ovakav način razmišljanja zahtijevao je da neprestano mentalno kalkuliram.
“OK, pitao me već četvrti put za podršku na LinkedInu, a nije mi ništa dao. Dosta! Potrošio je svoje kredite.”
Uz moje neprestano bilježenje rezultata, moj život i odnosi s ljudima postali su transakcijski. Takvo ponašanje degradira nas kao ljude i evolucijski nas vraća korak unatrag. A ljudi jednostavno osjećaju kada mentalno ‘izgovarate’: “Što ste u posljednje vrijeme učinili za mene?”
Katalizator zaokreta u razmišljanju
U nekoj fazi, počeo sam pručavati velikodušne ljude i primjećivati ih u svojoj okolini. Izgledali su sretnije od mene. Nisu se zamarali kalkulacijama. Činilo se da imaju svoj unutarnji mir i da su ‘posloženi’ iznutra.
Pomislio sam u sebi: “I ja želim takav mir; želim se riješiti ovog ‘junk fooda’ transakcijskog načina razmišljanja.”
Za mnoge ljude velikodušne ljude koje sam proučavao, vjerojatno nikad niste čuli: Oleg Vishnepolsky, Ahmad Imran, Michael Lane, moj prijatelj Karl, farmer s plavom kockastom košuljom.
Zamjena za transakcijski način razmišljanja
Ti velikodušni ljudi koje sam proučavao i s kojima sam provodio vrijeme, imali su neke zajedničke karakteristike. S ljudima su razgovarali bez skrivenih namjera. Davali su prvi, uvijek. Nisu očekivali ništa zauzvrat. Napravili su mnogo usluga drugima – ponekad i potpunim neznancima. Ako su osjećali da je nešto ispravno, jednostavno bi to učinili.
Rezultat
Postupnim odmakom od transakcijskog načina razmišljanja, moj život se počeo mijenjati. Upoznao sam puno zanimljivih ljudi. Neobavezni razgovori s ljudima unijeli su u moj život sjajna iskustva. Moja očekivanja od ljudi su se smanjila. U konačnici sam shvatio kako imam svega dovoljno i kako nemam potrebu ništa dobiti.
Bez tereta da nešto dobijem, osjećao sam se puno slobodnije. Nisam više osjećao takav stres. Puno više sam se fokusirao na ljude. To me dovelo do liderskih pozicija.
A onda su došla nesigurna vremena. Ljudi koje sam upoznao nakon otpuštanja transakcijskog mindseta, ponudili su mi svoju podršku. Ostali su u kontaktu sa mnom. Poslali bi mi sms bez ikakve zadnje namjere. Pomogli su mi da se osjećam dijelom nečeg većeg.
Kada svaka interakcija i upoznavanje nije više neka vrsta transakcije, počinjemo pomicati svoje granice i upoznavati ljude koji mogu istinski promijeniti naš život.
Izvornu objavu pročitajte ovdje.
