Nesumnjivo živimo u teškom vremenima… Covid-19 kriza na globalnoj je razini pogodila svijet te je službeno proglašena pandemijom i pokazuje nam širinu svog globalnog i kolektivnog utjecaja.
Ova kriza u ljudima budi niz emocija – anksioznost, stres, neizvjesnost, frustraciju i strah itd., a kako bismo zaštitili svoje mentalno zdravlje, American Association of Psychology (APA) izdala je nekoliko savjeta. Mnogi savjeti uključuju filtriranje sadržaja koji konzumiramo (i iz službenih izvora – vijesti i na društvenim medijima), kontakt s našim najmilijima i održavanje stabilne rutine, koliko god je to moguće.
Promatrajući sve odgovore, stavove i ponašanja koja ova pandemija izaziva, ne mogu se ne zapitati čemu nas ona pokušava naučiti. Kakvu transformaciju može izazvati u nama? U nastavku donosim pet stvari o kojima sam do sada razmišljala.
Prilika za usporavanje.
Mnoge zemlje koje su proglasile epidemiju koronavirusa, poduzimaju niz mjera za provedbu socijalne izolacije i sprječavanje zaraze. Tê mjere uključuju zatvaranje škola i organizaciju rada na daljinu. Ova vrsta ponašanja prisiljava nas da usporimo, odvojimo vrijeme za razmišljanje o svome zdravlju, svojoj dobrobiti i vrijednosti boravka kod kuće. Ovo je stav za koji mislim da je potreban mnogima od nas u ovom “autopilot” društvu i eri u kojoj trenutno živimo.
Prilika da budemo kreativni.
Mnogi od nas suočavaju se s izazovima rada od kuće. Možda kod kuće oko nas trčkaraju djeca dok pokušavamo odgovarati na e-mailove, dovršiti poslove ili online poučavati učenike i studente. Taj izazov može predstavljati priliku za vježbanje kreativnosti. Potrebno je da postanemo snalažljivi i osmislimo nove načine pristupa problemima, kao nova rješenja. To je prilika za primjenu i razvoj tehnoloških i suradničkih vještina toliko potrebnih u 21. stoljeću.
Prilika da budemo manje usmjereni samo na sebe.
U posljednjih nekoliko godina primijetila sam porast broja ljudi koji se brinu o svome mentalnom zdravlju i osobnoj dobrobiti. To je svakako važno kada govorimo o razvoju zdravijeg i stabilnijeg društva. Međutim, zbog naglog tehnološkog napretka i “rush houra” kolektivnog stava, često zapostavljamo razmišljanje o našim zajednicama, našem susjedstvu i drugim ljudima. Ova vrsta situacije može nam pružiti priliku da se odmaknemo od stava “ti vs. ja” i prihvatimo perspektivu “ti i ja”. To je perspektiva koja nam može omogućiti da zajedno riješimo ovaj problem. Kao cjelina. Kao obitelj. Kao tim. Kao zemlja. Kao zajednica.
Prilika da budemo pažljiviji.
Jednostavan, ali moćan savjet koji govori o pranju ruku u trajanju od 20 sekundi, potaknuo me da budem svjesnija svoga tijela i onoga što radim. Primorava me da obratim pažnju na ovdje i sada, da u potpunosti budem posvećena svome ponašanju i svakodnevnim aktivnostima. Nešto što, možda, bez ove krize, neki od nas inače ne bi osvijestili.
Prilika za vježbanje zahvalnosti.
U kriznim vremenima ne postoji fraza koja je istinitija od one “ne znate što imate sve dok to ne izgubite “. Stvari za kojima trenutno žudimo (tvrtka, sloboda, prijatelji, okupljanja, sunce, priroda), jesu stvari zbog kojih bismo uvijek trebali osjećati zahvalnost. Ovakvi događaji omogućavaju nam da malo promislimo i istinski zahvalimo na onim aktivnostima, ljudima i situacijama za koje možda nismo svjesni koliko su nam vrijedne.
U ovo vrijeme sjetite se prakticirati sve preventivne mjere da biste se, što je bolje moguće, brinuli o sebi i drugima. Razgovarajte sa svojim voljenima, smijte se često, radite ono što vam čini dobro i pronađite način da izrazite svoje osjećaje. Ako se ovoj krizi pristupi na ispravan način, ona može potaknuti brojne transformacije u našim životima, kako na individualnoj, tako i na kolektivnoj razini.
Izvor: Psychology Today
