Umro je legendarni “Panonski mornar”, čovjek koji je budno “stražario na vratima dubokog smisla”, pjesnik, glazbenik, umjetnik i nadasve karizmatičan čovjek – Đorđe Balašević, od kojeg se u tuzi opraštaju kolege, prijatelji i publika iz Hrvatske i regije. Mnoge će generacije još dugo pamtiti njegove pjesme, Đole će nastaviti živjeti kroz svoje stihove i razbuđivati sve naše uspomene povezane s njima.
Budući da je toliko toga znao ispričati u malo riječi, izdvojili smo desetak pjesama punih simbolike, u kojima se, oni koji žive i rade po svom, uvijek lako mogu pronaći…
Jednom su sadili lipu, Stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan. Bio sam nov u tom stripu, Komšijin mali kog su pustili da gleda. Stari Nestorov, potpalivši korov, Tad reče mi: "Ti si mlad. Ti ćeš dospeti za taj hlad..." Ko nije drvo razumeo prvo, Pa tek onda sadio Taj nije ništa uradio. I shvatiće kad-tad da ne zna šta je hlad. (Jednom su sadili lipu) Nek' su mi gazili njivom Mojom se sladili šljivom Uvek je lopova bilo Jer ćuk je ćuk i vuk je vuk. Nikada zlotvora dosta Suša mi uništi bostan I led se prospe pred žetvu Al' led je led, a red je red! (Ne lomite mi bagrenje) Na šta se priča svodi? Ej, parole o slobodi Šetači-preletači? Slaba potpora. Nije to glava-pismo, ili jesmo ili nismo? Ovo srce bubnja večni tam-tam otpora: Živeti slobodno, svetom se oriti, Okićen perom sokola, za urok protiv okova Živeti slobodno, pesmom pokoriti, Tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje... (Živeti slobodno) Ne volem... Lopuže što voze tuđa kola Znaju azbuku do pola Miču usnama dok sriču pejdžer (I ne samo da ih ne volem Nego malo ih se i gadim...) (Namćor) Život je more, pučina crna Po kojoj tonu mnogi što brode, Nije mi srce plašljiva srna Ja se ne bojim velike vode. Lome me vali, nose me struje, Oseka sreće, a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, Al' još se ne dam i još me ima. (Život je more) U dane gadne, kad voda padne, Plašljive ribe ne vrede ni groš Naiđu krize, drukčije grize I samo najbolji plivaju još. (Blues mutne vode) Pa naspi još jednu za večite krivce, Za balansere, Naspi još jednu za moje drugare. Naspi još jednu za umorne livce, Za proletere, naspi još jednu za treću smenu... (Za treću smenu) Postoji put koji namernike bira, Tajnovit drum uvek najboljima sklon, Jer nekad nebo samo crne dirke svira I traži notu za taj ton... (Naopaka bajka) A ja, ja se kockam S prevarantom životom. Iz rukava on svakoga dana Izvuče nekog keca. I stari mi kažu: "Sad si u pravom dobu!" A u Ulici Jovana Cvijića Rastu druga deca, Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci... (Neki novi klinci) Mesec prosipa bokal fosfora Vitraž mraza na oknu prozora Jedne noći ko ova, znaće Bog Doslikaću portret života svog. (Portret mog života)
Foto: Balasevic.com