“O, daj, okreni taj ringišpil u mojoj glavi…”

Umro je Đorđe Balašević, karizmatični umjetnik koji je cijeli život živio po svome, “kao prosjak i kao car”.

balasevic-in-memoriam

Umro je legendarni “Panonski mornar”, čovjek koji je budno “stražario na vratima dubokog smisla”, pjesnik, glazbenik, umjetnik i nadasve karizmatičan čovjek – Đorđe Balašević, od kojeg se u tuzi opraštaju kolege, prijatelji i publika iz Hrvatske i regije. Mnoge će generacije još dugo pamtiti njegove pjesme, Đole će nastaviti živjeti kroz svoje stihove i razbuđivati sve naše uspomene povezane s njima.

Budući da je toliko toga znao ispričati u malo riječi, izdvojili smo desetak pjesama punih simbolike, u kojima se, oni koji žive i rade po svom, uvijek lako mogu pronaći…

Jednom su sadili lipu,
Stari Nestorov, gos'n Čeda i još jedan.
Bio sam nov u tom stripu,
Komšijin mali kog su pustili da gleda.
Stari Nestorov, potpalivši korov,
Tad reče mi: "Ti si mlad.
Ti ćeš dospeti za taj hlad..."
Ko nije drvo razumeo prvo,
Pa tek onda sadio
Taj nije ništa uradio.
I shvatiće kad-tad
da ne zna šta je hlad.
(Jednom su sadili lipu)

Nek' su mi gazili njivom
Mojom se sladili šljivom
Uvek je lopova bilo
Jer ćuk je ćuk i vuk je vuk.
Nikada zlotvora dosta
Suša mi uništi bostan
I led se prospe pred žetvu
Al' led je led, a red je red!
(Ne lomite mi bagrenje)

Na šta se priča svodi? Ej, parole o slobodi
Šetači-preletači? Slaba potpora.
Nije to glava-pismo, ili jesmo ili nismo?
Ovo srce bubnja večni tam-tam otpora:
Živeti slobodno, svetom se oriti,
Okićen perom sokola, za urok protiv okova
Živeti slobodno, pesmom pokoriti,
Tvoj steg na svakom gradu je gde ti se neko raduje...
(Živeti slobodno)

Ne volem...
Lopuže što voze tuđa kola
Znaju azbuku do pola
Miču usnama dok sriču pejdžer
(I ne samo da ih ne volem
Nego malo ih se i gadim...)
(Namćor)

Život je more, pučina crna
Po kojoj tonu mnogi što brode,
Nije mi srce plašljiva srna
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje,
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
Al' još se ne dam i još me ima.
(Život je more)

U dane gadne, kad voda padne,
Plašljive ribe ne vrede ni groš
Naiđu krize, drukčije grize
I samo najbolji plivaju još.
(Blues mutne vode)

Pa naspi još jednu za večite krivce,
Za balansere,
Naspi još jednu za moje drugare.
Naspi još jednu za umorne livce,
Za proletere, naspi još jednu za treću smenu...
(Za treću smenu)

Postoji put koji namernike bira,
Tajnovit drum uvek najboljima sklon,
Jer nekad nebo samo crne dirke svira
I traži notu za taj ton...
(Naopaka bajka)

A ja, ja se kockam
S prevarantom životom.
Iz rukava on svakoga dana
Izvuče nekog keca.
I stari mi kažu:
"Sad si u pravom dobu!"
A u Ulici Jovana Cvijića
Rastu druga deca,
Neki novi klinci,
neki novi klinci,
neki novi klinci...
(Neki novi klinci)

Mesec prosipa bokal fosfora
Vitraž mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova, znaće Bog
Doslikaću portret života svog.
(Portret mog života)
balasevic-in-memoriam-2

Foto: Balasevic.com

Želite li se uključiti u poduzetnički mindset, prvi doznati novosti iz svijeta poduzetništva i sudjelovati u našim novim projektima?! Obećavamo da vaše podatke nećemo ni s kim dijeliti.

Hvala! Uspješno ste prijavljeni.