Aleksandra Dojčinović, kreativna dizajnerica i vlasnica brenda ‘LeiLou’, 2007. godine osnovala je tvrtku koja danas zapošljava tridesetak ljudi, uglavnom žena. Tijekom godina njezine su kreacije nosile mnoge žene iz javnog i političkog života u Hrvatskoj, a haljine su prepoznate diljem svijeta, odnedavno i u Hollywoodu.
U svijet poduzetništva ušla je skromno, ali hrabro, a s osvrtom na prijeđeni put od 16 godina, može s ponosom govoriti o svom uspjehu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, a dvaput je ušla u finale E&Y programa za prestižnu nagradu Poduzetnik godine.
Nedavno je pobijedila na natjecanju Veuve Clicquot Business Award te tako predstavljala Hrvatsku i regiju na uglednom poduzetničkom forumu u Parizu, gdje se, kao jedna od deset finalistica, družila s poduzetnicama iz cijelog svijeta. Aleksandru smo pitali o poslu, modi, životu i ljudima…
Kako je nastao Vaš brend ‘LeiLou’?
‘LeiLou’ je brend skromnih početaka. Naime, na početku sam, osim ideje, imala samo tri stvari: vrijeme, energiju, odnosno želju i početni kapital od svega 450 €. Tada nisam mogla niti zamisliti da će biti potrebno ovoliko odricanja. Bilo je trenutaka kada mi je zaista bilo teško i zbog toga smatram da je jako važno klincima, među kojima se kriju neki budući poduzetnici, prenijeti kako imati vlastiti biznis nije nimalo bajkovito, ali isto tako i činjenicu da se pravim, dobrim i realnim odlukama te predanim radom može živjeti od toga što radiš i uživati u mnogo lijepih trenutaka. Što se tiče imena, nastalo je spontano tijekom jedne modne revije u Americi. Izgovorila sam ‘LeiLou’ i tako je ostalo.
Koji su Vam dizajneri bili uzori, tko Vas je najviše inspirirao u životu?
Često me to pitaju, a ja se još češće pokušavam sjetiti nekog dizajnera koji me obilježio u toj mjeri da ga mogu nazvati uzorom. Međutim, nema nijednog! Mogu izdvojiti samo sličicu iz djetinjstva kad sam roditeljima, s možda pet godina, svečano obznanila da ću jednog dana biti Žuži. Mislila sam, naravno, na Žuži Jelinek koja je tada bila jedna od najpoznatijih dizajnerica i šnajderica na ovim prostorima. Danas me inspiriraju neki drugi ljudi, koji uglavnom nisu iz sfere kojom se ja bavim – različiti poduzetnici, umjetnici, znanstvenici, jednostavni i vrijedni ljudi kojima volim posvetiti svoj rad i svoje revije.
Vaše su haljine poznate diljem svijeta, nose ih i neke holivudske dive. Kako je došlo do tih suradnji? Imate li neku zanimljivost koju biste mogli podijeliti s našim čitateljima?
Nikada nisam željela oblačiti zvijezde. Moj san je bio, i danas još uvijek jest, kreirati nosivu modu. To je moj put i ne mogu me svjetla reflektora udaljiti od njega. Ono što mogu reći za svjetske zvijezde jest da su puno bolji i jednostavniji ljudi nego što možemo zamisliti. Svi s kojima sam dosad radila bili su, prije svega, ljubazni i prizemni. Zanimljivosti je bezbroj, zbog čega me prijatelji često nagovaraju da napišem knjigu o poslu, no poznata sam po nadimku Šutko i nikada ne prepričavam insajderske priče, a iskreno – ne volim ih niti slušati jer me to zamara.
Mnoge djevojčice i mlade djevojke danas žele ući u svijet mode. Mnogo mladih djevojaka u Hrvatskoj vjerojatno žele biti dizajnerice poput Vas. Na što bi im bilo važno skrenuti pozornost? Kako se dolazi do tolikih nagrada? Presuđuje li ponekad u svemu i faktor sreće?
To što neki nazivaju srećom za mene je čista matematika. Pokušaš, ne uspiješ, pa ponovno pokušaš i tako na stotine puta, sve dok koračić po koračić ne dođeš do željenog cilja. Na tom je putu, uz talent i entuzijazam koji daju snagu, ključna i disciplina. Treba pritom ostati i skroman, a ja svoj posao radim jer više uživam na svom radnome mjestu nego na godišnjem odmoru. Ne radim ga za novac, a imam ga dovoljno. Ne radim ni za priznanja, iako me okolina često njima nagradi. Smatram da je sve to došlo baš zato što mi nikada nije bilo u fokusu, niti su me isključivo novac i nagrade vodili prema naprijed. Važno je imati ispravne vrijednosti i njih se držati. Ono što sam sigurna jest da moje pravo vrijeme tek dolazi i da se moj pravi poslovni uzlet još uvijek nije dogodio.
Da niste modna dizajnerica, što biste drugo odabrali u karijeri? Je li postojao možda neki plan B?
Nema plana B i nema kalkuliranja. Moda je moj život, moja strast, a moja tvrtka je moje malo stabilno carstvo i velika ljubav. Smatram da mi žene u posao uvijek unosimo dozu emocija i srca, što je muškarcima često neobično, ali nama je to urođeno. Da bismo bile savršene poduzetnice, trebale bismo možda malo više riskirati, a za to nam često nedostaje hrabrosti, pa su zbog toga ženski rezultati u poduzetništvu često skromniji.
Kako ste se odlučili na svijet poduzetništva i s kojim se sve izazovima suočavate u svom poslovanju?
Nisam nikada morala donositi tu odluku, poduzetništvo je moj život. Volim koordinirati, spajati ljude, biti oslonac svojim radnicima i ne osjećam pritisak odgovornosti zbog toga, već se lako nosim s time. Zbog toga smatram da karakter poduzetnika ili imaš ili nemaš. Razmišljati o tome da je negdje drugdje lakše poslovati, nema smisla!
Svi skupa moramo raditi na tome da zaposlenicima pružimo dostojanstven rad i život, pa će i odlazaka iz Hrvatske biti manje. Za sada na tome rade samo pravi poduzetnici, ali, nažalost, sustav nas ne prati i tu je ključ svih problema. Naravno da nije lako raditi na tržištu koje je stravično maleno i gdje su primanja velike većine ljudi skromna, ali ja osobno radim i vani, gdje se suočavam s brojnim drugim izazovima, koje također nije jednostavno prebroditi.
Kakva je Vaša organizacijska kultura u firmi, na koji ste način formirali svoj tim ljudi?
Moja iskustva sa zaposlenicima su odlična. Imam krasan tim od tridesetak ljudi, uglavnom su žene, dobro se slažemo. Uživam kod svojih radnika vidjeti želju za novim znanjima. S godinama su, srećom, iz tima polako otpadali oni kojima radna atmosfera i odgovornost nisu odgovarale. Danas je atmosfera u firmi poticajna i vrlo produktivna. Naime, na mlađe snage oslanjam se kad je u pitanju digitalna transformacija, koja se snažno ogleda i u našoj industriji, a u tom smo smislu tako dobro posložili stvari da idemo ukorak s vremenom, često i ispred njega.
Vaš brend prati slogan: „Za snažne žene od snažne žene“. Imate li kakav praktični odjevni savjet za snažne žene – poduzetnice?
Nedavno smo, zajedno s ekipom iz Ernst&Younga, održali predivnu večeru za petnaestak uzvanica, gdje smo im pokušali pojasniti u koje ključne komade odjeće vrijedi uložiti za uvijek svjež poslovni look. No, i tu je teško generalizirati jer smatram da svaka žena u svoj stil treba unijeti dio osobnosti, dati neki svoj pečat i osjećati se ugodno u svojoj koži, pa tek onda u svom ormaru.
Ipak, odijevanje je vrlo važno, nemojmo se zavaravati činjenicom da odijelo ne čini čovjeka. Istina je da isključivo odijelo ne čini čovjeka, ali pristojan i njegovan izgled otvorit će vam mnoga vrata, osobito na visokim pozicijama i u velikim poslovima, gdje su detalji često presudni za uspjeh.
Koje biste tri poticajne mjere predložili resornim institucijama kako bi se poduzetnicima u Hrvatskoj olakšalo poslovanje?
Najprije, treba odgajati poduzetnike, a naš spor i besplatan sustav obrazovanja vrlo često odgaja vječne studente. Također, sociološka klima i okružje ne potiču mlade ljude na uspjeh nakon školovanja jer se kod nas na uspjeh još uvijek ne gleda blagonaklono. Te stvari trebamo hitno mijenjati, a mi, nova generacija poduzetnika, u svojim 30-im i 40-im godinama života, spremni smo skinuti stigme koje su nam nametnuli poduzetnici iz 90-ih.
Razumljivo, i sama sam ponekad povrijeđena zbog nekih loše odrađenih stvari zbog kojih mi danas ispaštamo, ali isto tako znam da treba prestati plakati za prolivenim mlijekom i da svi skupa moramo krenuti naprijed. Treće i najvažnije, preuzimanje odgovornosti! Nakon što završe školu i otvore tvrtku, mladi trebaju sami biti najodgovorniji, jednako za uspjeh, kao i za neuspjeh. Ljudi su navikli biti dio velikih sustava, taj sustav često krive za svoju neostvarenost i sve to skupa poziva na neodgovornost.
Moja je želja da stvaramo pozitivnu klimu za buduće naraštaje poduzetnika, za što nam je iznad svega potrebna pomoć medija.