Postoji li roditelj koji se ne bi osjećao krivim zbog propuštenih nogometnih utakmica ili predstava svoga djeteta?! Ponekad u posljednjim minutama radnoga dana dođe do iznenadnih promjena zbog kojih morate ostati dulje na poslu, otići na neki sastanak i slično. U takvim je slučajevima normalno zapitati se – zapostavljate li tada svoje dijete.
No kako naša karijera zaista utječe na život naše djece?
U vremenu u kojem sve više pažnje pridajemo mentalnome zdravlju, vrijedno je osvrnuti se na istraživanja koja otkrivaju kako roditelji i njihove karijere utječu na emocionalni razvoj djece.
Prije otprilike dva desetljeća, u studiji koja je obuhvatila oko 900 profesionalaca u rasponu od 25 do 63 godine, kroz čitav niz industrija, istražen je odnos njihova poslovnog i obiteljskog života.
Većina istraživanja o utjecaju karijere na razvoj djece uzimaju u obzir rade li majke ili očevi, rade li puno ili skraćeno radno vrijeme, količinu vremena koje roditelji provode na poslu i vrijeme zapošljavanja roditelja u određenom razdoblju dječjeg života. Naše istraživanje ogledalo se i na unutarnje iskustvo rada – stavove o važnosti karijere i obitelji, psihološkom utjecaju rada na obiteljski život (razmišljamo li o poslu kada smo kod kuće sa svojom obitelji), opsegu emocionalne uključenosti u karijeru, umjerenosti i kontroli uvjeta rada.
Ustanovili smo da svi ti aspekti korespondiraju sa stupnjem u kojem djeca pokazuju probleme u ponašanju, koji su ključni pokazatelji njihova mentalnog zdravlja. Probleme u ponašanju mjerili smo s pomoću Liste za provjeru dječjeg ponašanja, standardom istraživačke literature kad je u pitanju razvoj djeteta. Nažalost, učinci radnog iskustva roditelja (a ne vremena provedenog na poslu) na dječje mentalno zdravlje još uvijek nisu postali prioritet istraživanja.
Najvažniji rezultati istraživanja
Emocionalno zdravlje djece bilo je bolje u obiteljima u kojima su roditelji stavljali obitelj na prvo mjesto, bez obzira na vrijeme koje su proveli radeći. Otkriveno je i da je djeci bilo bolje kada su roditelji gledali na rad kao izvor izazova, kreativnosti i užitka, ponovno, bez obzira na vrijeme koje su proveli radeći.
Djeca, čiji su očevi bili pretjerano posvećeni karijerama, neovisno o tome koliko su radili, češće su pokazivala probleme u ponašanju. Psihološka prisutnost očeva, tj. odsutnost uzrokovana digitalnom distrakcijom, također je povezana s djecom koja imaju emocionalne i bihevioralne probleme. S druge strane, djeca čiji su očevi dobro poslovali i bili zadovoljni karijerom, pokazivala su manje bihevioralnih problema.
Istraživanje je pokazalo da majke, koje su umjerene u poslu, i koje imaju autoritet, imaju mentalno zdraviju djecu. Nadalje, majke koje troše vrijeme na opuštanje i brigu o sebi, a ne toliko na kućanske poslove, također pozitivno utječu na razvoj djeteta. Majke koje nisu bile sa svojom djecom zato da bi se posvetile sebi, takvim ponašanjem nisu naštetile emocionalnom razvoju djece.
Radne navike u određenoj mjeri možemo mijenjati
Dobra je vijest da su radne navike roditelja, bar u određenoj mjeri, pod njihovim nadzorom i mogu se mijenjati. Dakle, ako nam je stalo doznati utječu li naše karijere na mentalno zdravlje naše djece i kako, moramo se usredotočiti na vrijednost koju pridajemo karijeri i nastojati biti fizički i psihološki dostupniji svojoj djeci.
Izvor: HBR
